Vjerujem da većini poznavaoca domaće metal scene ne treba posebno predstavljati varaždinski Cold Snap. Svi ste za njih čuli, pa makar u prolazu. Od svojih početaka, Cold Snap su postigli mnogo. Od nastupa na Metal Campu, pa nastupa u Srbiji na 'Ex-Yu Metal Battle' festivalu, do osvajanja nagrade ''Zlatna Koogla'' za najboljeg novog izvođača i sviranja sa mega-popularnim grupama kao što su Disturbed, Soulfly i Limp Bizkit.

Godina 2010. je čini se presudna za njihovu glazbenu karijeru. Nakon prvog albuma ''Empty Promises'' koji je 2008. izašao za Dancing Bear, Cold Snap ove godine izdaju svoj drugi album ''Perfection'' koji je po mnogočemu poseban. Osim što su na tom albumu surađivali sa danskim producentom Tue Madsenom (Sick Of It All, Moonspell, Rob Halford i mnogi drugi), momci su potpisali ugovor sa njemačkom izdavačkom kućom MIG Music.

Nešto više o tome reći će nam vokal benda – Jan Kerekeš.

Uskoro izlazi vaš drugi studijski album ''Perfection'' i to za njemačku izdavačku kuću MIG Music. Kako ste se povezali sa tim izdavačem?

Pa evo, krenut ću od početka. Nakon što je album bio završen i masteriran odlučili smo slati mailove, molbe, preko skypea smo zvali ljude, čak smo i sa najvećim svjetskim izdavačkim kućama stupili u kontakt. I onda smo napravili jedan ludi potez. Bubnjar Denis, gitarist Leo, ja i Peja, naš menadžer iz Slovenije, sjeli smo u moj auto i napravili 4 i pol tisuće kilometara, odlučili se profurat po Njemačkoj, prošli 12 izdavačkih kuće i na ruke im dali album. Jedno 40 sati na putu je padala kiša i bilo je ludo i nezaboravno svih pet dana. Tri tjedna nakon te dostave su nam se javili iz Nuclear Blasta, javio nam se Metal Blade records, svi sa istim odgovorom za kojeg smatramo da je standardni. Rekli su da trenutno ne potpisuju bendove i da im se sviđa materijal, ali da imaju tolko natrpanih bendova da se ne bi stigli baviti time, trebali bi čekati tko zna koliko.

Zatim su nam se javili Made In Germany Music, jako pristojno i sve i za njih smo se na kraju odlučili. Zapravo voditelj MIG-a je Manfred Schütz koji je poznat u po izdavanju zlatnih naslova u Njemačkoj - AC/DC-a, Iron Maidena, i on je bio glavni osnivač izdavačke kuće SPV Records koja je izdavala najveće metal bendove, npr. Saxon, Sepultura i svi ti bendovi koje mi slušamo. Do njega smo zapravo došli slučajno. Bili smo u SPV-u i saznali da on tamo više ne radi, da ima novu agenciju i završili kod njega doma na kavi i dali mu album.

Kada točno možemo očekivati album?

Album izlazi 29.10. za područje cijele Europe, a što se tiče Hrvatske i bivše Jugoslavije, moći će se nabaviti u svim Dancing Bear shopovima.

MIG Music nije baš standardni metal label. Što misliš kako će se to odraziti na promociju albuma, pogotovo među metal fanovima?

Da, oni imaju zapravo više labelova, naš label se zove baš MK II. Ja mogu reći samo da sam i po par puta tjedno u kontaktu s Njemcima i oni ne da rade odličan posao, nego… evo na primjer, single ''Bongo Bong'' izlazi 1.10. na Amazonu, na iTunesu, dakle na svim tim glazbenim portalima gdje će se moći kupiti, mislim da po 99 centi.

Tu su i časopisi koji su počeli sada raditi intervjue s nama, između ostalog mislim da je važno spomenuti Metal Hammer koji su odlučili raditi intervju i najavu albuma, a izdavačka kuća je to dosta platila. Tako da što se tiče promocije - mi ne brinemo sigurno.

Da li je vašu obradu od Manu Chaua - ''Bongo Bong'' baš izdavačka kuća odlučila promovirati kao prvi single sa albuma?

Da, oni su predložili i mi smo se naravno složili, budući da je to poznata pjesma u cijelom svijetu. Nama se jako sviđa naša obrada, inače je ne bi ni radili, i odlučili smo čak snimiti video spot za tu pjesmu. Sad, ne znam točno kada će bit promocija, ali znam da će bit prikazan na TV postajama širom svijeta.

 

Tko je režirao spot?

Režirao ga Goran Rukavina, Darko Drinovac je bio direktor fotografije, idejni začetnik sam ja, a sudjeluju Cold Snap i glumci s Akademije dramske umjetnosti.

Otkuda baš ideja za obradu te stvari? Jeste trebali dobiti neka prava za snimanje pjesme?

Pa ne, ta pjesma zapravo ima veliku povijest. Prije nas ju je napravio Robbie Williams, prije njega Manu Chau, a prije Mano Negra kad  se pjesma zvala ''King of the Bongo Bong'' i mislim da četrdeset i neke godine neki čovjek na R…Roy nešto…ima na wikipediji, pa možete pogledat. Uglavnom, nama se dopala stvar i Leo koji radi pjesme je snimio u kućnoj produkciji riffove za tu stvar i odlučili smo je obradit na probi.

Ono što je jako zanimljivo u vezi albuma je to što produkciju potpisuje Tue Madsen, poznat po radu sa mnogim svjetski poznatim bendovima. Kako je došlo do suradnje s njim?

Mi smo Madsena kontaktirali preko telefona i na bazi neke pristojnosti smo mu odlučili poslati demo snimke albuma. On godišnje radi u prosjeku 20 albuma, to je nezamislivo puno, s obzirom i na to s kojom kvalitetom to sve izlazi van…a to su dakle svi bendovi koje svi mi slušamo. Nama je bio ne samo san, već i fascinacija raditi s nekom takvom ličnosti. Dopao mu se materijal i on je pokušavao kroz cijeli naš kontakt shvatit koliko je to sve ozbiljno i koliko smo mi ozbiljni -normalno od plaćanja tog albuma, pa do svih tih detalja.

Gdje je album sniman, u čijem studiju?

Snimao se u Morris Studiju gdje je Miro Vidović bio odlično ugostio i Tue Madsena i nas i rekao da mu je to jedan od prvih metal projekata u studiju i eto -super je ispalo.

U kojoj je mjeri točno Tue Madsen utjecao na zvuk albuma i sam album kakav je ispao u konačnici?

On je imao već neke ideje nakon što je čuo demo snimke, za promjene pjesama u nekom postotku, al sveukupno na albumu je to nekih 10 posto. Dakle, on se dosta držao naših okvira i najviše promjena je napravio na pjesmi ''Music Evolution'', gdje sudjeluju još tri hrvatska vokala - to su Matija Jelić iz Machine Insufficiency, Ivan Jakić iz Senate Fox i Goran Bistrović iz The Eyes Of Betrayal iz Varaždina - i tu je napravio cijeli sample u pozadini koji je digao stvar za 200%.

Kako bi opisao novi album u usporedbi sa vašim prvijencem ''Empty Promises''?

''Perfection'' – konj, a ''Empty Promises'' – magarac. Eto, tako, hahaha. Ovo je profesionalno snimano, visoka produkcija, a ono je bila niskobudžetna puno skromnija produkcija. A ovaj album je trenutno naš maksimum s kojim se stvarno ponosimo i mislimo ga držati.

''Perfection'' je tematski vrlo raznolik album i u tekstovima je obuhvaćeno dosta područja – od partijanja, pa do religije… Reci mi, jeste li imali neku jasnu odrednicu za album kao cjelinu i što te sve inspiriralo prilikom pisanja tekstova?

Dakle, kod samog imena albuma smo imali neku ideju povezanu sa coverom, čak i taj prvi ''Empty Promises'' sa bolesnim djetetom na coveru – puno toga gledamo kroz neku metaforu  i zapravo kod naziva ''Perfection'' – savršenstvo - netko si to može protumačiti da mu je album savršen, netko si to može objasniti kao da je to sve izokrenuto... I na coveru je ruka bez jednog prsta, prsta koji simbolizira bračnu vezu, dakle neko savršenstvo, vjenčanje, vječnost… Mi smo pjesme radili tematski raznoliko, baš zato jer nas taj način ispunjava i općenito mislim da nam je taj naš đir dobro pogođen. Zato jer  - moram to reć, ja prvi u bendu – dosta sam nezadovoljan razvojem metala u zadnjih nekih 4-5 godina gdje jako puno bendova, što komercijalnih, što nekomercijalnih, odlazi u neki isti smjer. Smjer nekog metalcorea, čega god, i radi se glazba koja mi se čini dosta osiromašena. Kako da kažem - glazba kod koje kad slušam pjesmu imam osjećaj da može bit bogatija, raznolikija, da ne mora tu biti samo električna gitara, da mogu biti i klavijature, didjeredoo, viola i svašta.
 
A što se tiče tekstove pjesama, to meni kreće od neke životne frustracije, što mi je jedan dobar ventil i uvijek mi je neko olakšanje nakon svakog napisanog teksta, bez obzira je li to ''Party'', kao neki zabavni tekst, gdje svima govoriš kroz tu riječ party – ''dajte se ljudi opustite''. To je ko kad na koncertu dođu ljudi i onda prekriženih ruku gledaju i nakon pjesme eventualno zaplješću. Ne morate vi skakat ljudi, ni ništa, ali ja vidim da jednostavno ne dišete, da niste opušteni. Tako da tu ima od religije, crkve kao institucije, politički tekstovi i svašta…

Stvar pod nazivom ''Going Nowhere'' sa novog albuma je jedna od rijetkih vaših stvari na hrvatskom jeziku i ako se ne varam prva vaša suradnja sa nekim hip-hop izvođačem. O kome se točno radi?

Tu se radi o Jantaru, reperu iz Ivanca, koji je dosta sudjelovao na hip-hop battleovima i sada radi na svom trećem albumu. Nama se jako dopala ta suradnja i ideja da se napravi takva stvar na hrvatsko-engleskom jeziku. On je tu za svoje dijelove napravio tekst koji se na jedan čudan način uklopio u naš svijet i Leo, koji je radio glazbu sa tim nekim malo pomaknutim – kako da kažem – ''mističnim'' tonovima, je to uspio uklopiti u jednu jako dobru atmosferu.

Kako je odlazak vašeg dugogodišnjeg drugog vokala Danijela utjecao na čitav kreativni proces benda i izvedbe u živo?

Nas je više kočilo nekoliko mjeseci prije odlaska. Svi se znamo od malih nogu i funkcioniramo kao jedna mala obitelj, te smo shvatili da nešto tu nije u redu. On se jednostavno nije osjećao dobro u tome, popustio je na faksu i odlučio je otići. Mi smo mu bili maksimalna podrška kod te odluke, jer svi studiramo ili smo studirali i znamo kako je to kad te ne ispunjava nešto što radiš.

Bilo je tu velikih razgovora da li bi trebalo uzeti još jedan vokal i došli smo do zaključka da se nitko ne može na taj način povezat s nama, nitko nam nije pao na pamet jednostavno. I evo, stisli smo malo sa probama, ja sam malo nabio pjevačku kondiciju. Na nekim pjesmama ima tolko teksta da se jednostavno mora otpjevat sa dva vokala, a i prilagodili smo neke pjesme malo. Leo i  Nino su back vokal mjesta zauzeli i to je ispalo – i sam Danijel je rekao – bolje nego što je bilo.

Cold Snap ljudi često kategoriziraju kao nu metal bend. Da li je to po tebi opravdan naziv za glazbu koju svirate?

Pa, ja općenito ne volim kada se glazba stavlja u neke žanrove. Nu metal se dosta često povezuju sa negativnim konotacijama. Mi smo najsretniji kad netko kaže da sviramo glazbu. Sad, dal' će to nekom biti rock , dal' će nekom biti pop, nema veze. Mi imamo neki svoj naziv - groove metal. Često su nam ljudi poslije koncerata dolazili: ''E, imate puno groovea, koji je to groove!'' I eto, iz toga smo se mi počeli zajebavat s nekim ''groove metalom'', baš radi te neke negativne konotacije nu metala. Čak je i Tue Madsen rekao na snimanju da mu nitko ne pada na pamet s kim bi nas usporedio.

Kad smo već kod toga, dosta često ste bili svojedobno uspoređivani s Kornom. U kojoj mjesri su oni i slični bendovi utjecali na vas kao bend i na vaš zvuk, prvenstveno na zvuk novog albuma?

Pa, mi smo ko klinci obožavali i Korn i Slipknot i sve te bendove i normalno kad god dođu ovdje idemo na njihove koncerte. Dobro, sad s druge strane, kad komentiram zadnji album Slipknota, to mi je neusporedivo s onim tada… Dogodila se neka proizvodnja, više nema duše. Stari Slipknot, stari Korn, stari System of A Down, ostavili su svi trag na nama, sva ta glazba na kojoj smo odrasli.

Kod snimanja albuma ''Perfection'' Tue Madsen je donio jednu jako zanimljivu stvar. Donio je dvije gitarističke pedale koje izrađuje njegov prijatelj iz Copenhagena koje su zapravo upotpunile naš zvuk. Znači, za snimku su bile savršene! To je taj zvuk koji smo mi htjeli dobiti. U tom zvuku ima svakakvih gitara, nađe se tu i tog ''Korn zvuka'', a mi smo pokušavali i mislim da smo to uspijeli - uzeti stvarno samo najbolje od metal glazbe i primijeniti ono u čemu smo uživali.

Dosta ste bili povezani sa humanitarnim angažmanima i organiziranjem koncerata u humanitarnu svrhu. Možeš li mi reći nešto više o tome?

Zadnje dvije godine smo se bavili humanitarnim festivalom u Varaždinu - ''Help Fest'', koji je prve godine bio izrazito uspješan i prikupili smo 30.000 kuna za djecu oboljele od cerebralne paralize. I sami smo nastupili te noći, zajedno uz Let 3, Voodoo Lizards, Machine Insufficiency i Debeli Precjednik… Već druge godine nažalost, dijelom valjda zbog te recesije, su se ljudi jako malo uključili u to. Nastupali su i veći bendovi -  Divlje Jagode, Elemental, Kud Idioti, Diskurs i drugi…ali se ne kraju pokazalo da očito ljudima nisu bili toliko zanimljivi. To je bio naš zadnji takav festival, više se ne mislimo baviti time, zato jer evo - u dvorani je bilo nekih 500-tinjak ljudi, karta je bilo 20 kn skuplja nego prošle godine, ulaznica je bila 70 kn, dok je u Zagrebu na primjer samo za Elemental karta 70-ak kuna.

Tako da, bez obzira na to što se znalo za koncert tri mjeseca unaprijed i bez obzira na to što se ništa drugo nije događalo tu večer u Varaždinu, ljudi nisu bili spremni pomoći. Koncert je bio te godine za djecu oboljelu od leukemije, za zagrebačku udrugu Krijesnica i čakovačku Udrugu oboljelih od leukemije. Nažalost, doživjeli smo veliko razočaranje, bili smo i emotivno potišteni jer je to bilo nešto što smo radili iz velikog zadovoljstva i dosta smo se potrudili oko toga. Sami smo polijepili 2000 plakata po 7 županija i na kraju – neuspješno.

Usprkos tome, da li se namjeravate dalje baviti humanitarnim aktivnostima?

Hm, u Varaždinu sigurno ne. Evo, mogu najiskrenije reći. Imamo neke planove za organizaciju koncerata u Zagrebu i zapravo ćemo se više sad koncentrirat na bend, a ne rasipat nepotrebnu energiju.

Koliko ti osobno vremena i energije ulažeš u bend i koliko su ti Cold Snap visoko na ljestvici prioriteta?

Sad trenutno, ove sekunde dok tu sjedim to mi je najbitnija stvar u životu. Bavim se glumom profesionalno i studiram, no sad pred izlazak novog albuma se svakako treba napraviti dobra promocija… Radimo i na novim kostimima, imidžu benda i mislim da je to sad jedna velika stvar i zato maksimalno otvorenih ruku pristupam tome i mislim se tome posvetiti svim srcem.

Kako bi ocijenio odnose Cold Snapa sa domaćim bendovima i koliko si zapravo upućen u hrvatsku metal scenu?

Cold Snap je svih ovih godina bio u odličnoj vezi sa dosta bendova u Hrvatskoj, pogotovo na metal sceni. Čak sam i ja sam organizirao negdje oko 20-25 koncerata, gdje sam uvijek gurao bendove, i iz Zagreba, Rijeke…ili da oni sviraju s nama ili mi s njima…

Dakle, nisi usredotočen samo na lokalne bendove iz tvog kraja?

Nikad, zato jer mislim da smo tu u takvoj poziciji gdje si moramo pomagati međusobno. Jer mislim da ako si nećemo prijateljski pomagat i brinut jedni za druge, nema nekog zadovoljstva u tome. Da se neprijateljski gledamo, zašto? Zato jer je netko snimio album – nema smisla.

Reci mi još za kraj, koji su planovi za Cold Snap u budućnosti, što se nastupa tiče i da li vam je diskografska kuća možda omogućila neku turneju vani?

Manfred Schütz se trenutno bavi bookingom Cold Snapa i sigurno ne mislimo nikog kontaktirati i bookirati vezano za nastupe prije 11. mjeseca. Na primjer – Švedska, Danska – mi smo nepoznat bend tamo. Treba album prvo izaći, treba mu dati da diše, pričekat par tjedana da izađu neki intervjui za časopise i da se pročuje za nas, pa će onda biti lakše postaviti stvari. Što se tiče Hrvatske, planiramo tri promocije u tri grada i još uvijek biramo što nam je najpovoljnije i najzanimljivije, ali svakako će biti u Zagrebu i još u nekim gradovima. To je za sada to; tu je dakle novi spot koji uskoro izlazi, novi dizajn myspace stranice, imidž benda se mijenja u jedan otkačeni barokni štih sa baroknim košuljama, hlačama i štucnama, malo otkačeno, hahaha. Imamo i novi logo, dakle, kao što je na coveru ruka bez jednog prsta i idemo inovativno, idemo naprijed puni energije.

Hvala ti na intervjuu Jan i puno sreće u daljnjem radu.
Hvala tebi.