''Nismo bend koji svira na klik. Moment prepuštanja muzici nam je dosta bitan''

Consecration - bend iz Beograda koji u posljednjih nekoliko godina pljeni pozornost fantastičnim nastupima u živo i glazbom koja se najbolje može opisati kao putovanje sanjolikim krajolicima popračeno eteričnim zvukovima s puno delaya. Sa dva studijska albuma iza sebe - .aux (2008) i od kritike hvaljeni .avi (2010), Consecration su na pragu izdavanja svojeg novog albuma pod nazivom Cimet, koji će izaći preko njihovog matičnog labela, Geenger Recordsa! Ususret njihovom nastupu na zagrebačkom Rokaj Festu popričali smo sa gitaristom/vokalistom benda - Danilom Nikodinovskim.

Puno se radi u posljednje vrijeme u redovima Consecrationa. Čeka se vaš novi album, pa nam za početak reci u kojoj je on fazi?

Dobio sam prije neki dan prvu verziju masteringa. Mastering nam radi James Plotkin, inače poznat po bendovima OLD i Khanate, a posljednjih je nekoliko godina radi mastering za Tim Hecker i Earth. Radio je master i za novi Isis live koji sjajno zvuči! Čim sam čuo album pretpostavio sam da je on radio master i ispostavilo se da je to točno. Već u prvoj verziji koju sam dobio mogu reći da je uradio odličan posao i jedva čekam čuti nove verzije. U isto vrijeme sa Geenger Recordsom smišljamo neku vrstu kampanje, tj. ideju kako ćemo organizirati izlazak album.

Kako stoje stvari sa izdavanjem albuma, imate li već neke konkretne planove?

Plan nam je da Cimet izađe na vinilu. Nemamo nažalost sredstava da sami financiramo vinile, pa nam je Geenger predložio opciju projekta u okviru Pledgemusic.com sajta, na kojem će svi koji naruče album moći dobiti ga dva tjedna prije ostalih. Naravno, da bi projekt uspio, potreban nam je dovoljan broj ljudi da naruče vinile, download kodove, majice, itd. Ima tu raznih opcija. Trenutno još uvijek sklapamo cijelu konstrukciju, tako da ti ne mogu reći kako stoje stvari, ali ideja je da preko Pledgemusic sajt uz pomoć fanova odštampamo vinile.

Kako bi glazbeno opisao novi album? U kojoj je mjeri sličan ili drugačiji od vašeg prethodnog albuma?

Pa, zavisi da li pod novim albumom podrazumijevaš ovih sedam pjesama koje smo izabrali da stavimo na ovaj novi album, ili u globalu svih petnaestak pjesama koje smo snimili u studiju. Recimo da smo u svakom slučaju otišli dalje. Pjesme nisu duge 10-15 minuta kao do sada. Pokušali smo da kažemo što više u nekih 6-7 minuta, bar u ovih nekoliko pjesama koje će izaći na Cimetu. Recimo da su ambijentalni dijelovi još više ambijentalniji, trudili smo se da vokali budu interesantniji i cijelokupna atmosfera je još više ''naša''. Ne znam kako bih to drugačije opisao. Tri pjesme od ovih novih postoje u nekoj integralnoj verziji, snimljene live i uploadane na youtube, a to su Cimet, Romantična Policija i Barikade. Dobili smo sjajne reakcije na te pjesme.

Dakle, imate snimljenog materijala za još jedan album...

Ima materijala za tri albuma. Tri albuma od po 40 minuta, to je ideja. Mogli smo svih 120 minuta staviti u dupli album ili trostruku ploču, ali mislim da je previše očekivati kod ovakvog žanra da netko sjedi preko dva sata i presluša cijelu ploču u jednom dahu. Pogotovo u današnje vrijeme hiperkonzumacije i ogromnog protoka informacija i muzike. Tako da smo išli na varijantu da napravimo tri dobra albuma od 40 minuta.

Kako je proteklo snimanje albuma i pravljenje svih novih pjesama, jeste li sami sebe tjerali da postignete neku razinu više u odnosu na prošli album?

Snimanje je i nas same iznenadilo što se tiče produktivnosti. Ušli smo u studio u listopadu 2011. sa namjerom da snimimo 6,7 pjesama, a ispalo je da smo za tri dana snimili 15 pjesama. Cijeli tijek pravljenja pjesama je bio skroz prirodan, a neke pjesme od tih 15 su napravljene na licu mjesta u studiju. Snimljene su kao i .avi, na je'n-dva-tri, bubanj, bas i gitare snimljene zajedno. Baš kao i Kyussov Welcome To The Sky Valley (za vrijeme intervjua Danilo je slušao taj album). Upravo zato što je bilo puno pjesama potpuno smo se oslobodili, u smislu da smo mogli smisliti i odsvirati što god bi nam palo na pamet. Tako da su neke pjesme u post-avi fazonu, neke su u psihodeličnim 70's fazonu, a neke kao Cimet ili Romantična Policija sve to zajedno.

Da se vratimo par godina u prošlost - za one koji ne znaju, vaš drugi studijski album .avi snimljen je tako da ste sve instrumente odjednom odsvirali, kao live svirka. Krajnji rezultat je zvuk albuma kakav teško dostižu neki bendovi koji mjesecima snimaju album. Reci mi malo više o tome kako je .avi snimljen i kako ste došli do toga?

Nismo tip benda koji svira ili snima na klik – to bi nam bilo užasno frustrirajuće i pitanje je da li bi uopće dobili ikakav rezultat od toga. Consecration je organski bend i dosta nam je bitno kako cijeli bend diše. U tom smislu tempo može namjerno varirati u sklopu same pjesme. Na primjer, tek slučajno sam primjetio da je nova verzija pjesme Cimet nekoliko bmp-ova brža od ove koju smo stavili na Youtube. Dosta ljudi nam je reklo da je Cimet najbolja stvar koju smo napravili do sada, a i ima više od 10.000 pogleda. Takvo live snimanje nam je najprirodnije jer smo to mi i tako nastaju pjesme. Čak i ako pri snimanju netko od nas trojice slučajno ''ispadne'', ostavimo te sitne greške. Jer je cijela vibra i feeling pjesme dobar i ima to ''nešto'', što se po meni izgubi ako se previše osloniš na tehnologiju – jer onda oduzmeš muzici i sviranju dušu na neki način.

Da, šteta što više glazbenika danas tako ne razmišlja.

Mi imamo tu sreću da imamo odličnog bubnjara. Ja bih bio presretan da ima više bendova sa sjajnim bubnjarima, a u posljednje vrijeme ih viđam i sve više.

Vidim da vam je važna i promidžba putem videa. Snimili ste live spotove za tri nove stvari koje si već naveo. Planirate li i još neki video napraviti?

Youtube je najbolji način da danas dopreš do što više ljudi. Pošto nemamo neku super-fancy video produkciju, htjeli smo vidjeti kako bi to izgledali da samo stavimo dvije-tri kamere i da se vidi samo kako mi sviramo našu mjuzu. Da vidimo da li je to dovoljno za dobru pjesmu i dobru reakciju. Ispostavilo se da je i drago nam je zbog toga. Ja bi volio kada bi za svaku pjesmu napravili i takav video - to je i bila ideja - ali smo tada nesretnim slučajem izgubili video snimke za još tri pjesme koje smo snimili, pa se još uvijek nismo tome posvetili. Postoji već neko vrijeme ideja da odsviramo zajednički koncert sa našim prijateljima iz benda Temple Of The Smoke i da sve to snimimo, audio i video. Vidjet ćemo.

Kako nastaju vaše pjesme, pišeš li ti većinu mjuze ili nastaje sve nekim zajedničkim spontanim jammanjem?

I jedno i drugo. Recimo, na Cimetu je krenula tema odsvirana na dvije delay pedale koje imaju različit tajming i onda je krenulo dalje...ni sami nismo znali kuda. Pustili smo da nas muzika vodi dalje. Taj moment prepuštanja muzici nam je dosta bitan. Naravno, nekako moraš imati dobru intuiciju kao glazbenik u takvim situacijama i da se npr. odlično kužiš sa bubnjarom. Ali to je kod nas sve dosta prirodno, pa zato imamo puno tih ''plima/oseka'' trenutaka u pjesmama i važno nam je da pjesme dišu.

Što bi za tebe bio savršen album, nešto čemu bi recimo bend kao što je tvoj trebao težiti, kako bi ga opisao?

Zavisi vjerovatno od osobe do osobe, kome tko teži kao umjetnik i kao glazbenik. Mislim da je teško ili nemoguće da netko napravi savršen album. Ja sam dosta samokritičan i uvijek negdje nađem neku manu. Što je i dobro jer te to tjera da dalje napreduješ. No, umijem prepoznati kada se ''desi magija'' i neki savršeni trenutak u pjesmi. Što je više takvih trenutaka – više puta dotakneš ta neka savršena mjesta. Mislim da bi najrealnije bilo da netko drugi proglasi nečiji album savršenim. Nekome je recimo Ok Computer savršen, a nekome Kid A.

Zanimljivo je da su lyricsi u vašoj glazbi svedeni na minimum, a opet ostavljaju jak dojam. Kako to da nemate više vokalnih dijelova i zašto su riječi pjesama na srpskom, a ne recimo na engleskom?

Iskreno, koliko god volim pjevati, svjestan sam da nisam najbolji pjevač na svijetu. Više gledam na glas kao na još jedan instrument u bendu nego kao na nekakvog glasnogovornika ili tako nešto. Mnogo je teže napisati pjesmu na srpskom nego na engleskom jeziku. Ne samo da su sprski i hrvatski teži za izgovor i pjevanje zbog nepostojanja diftonga (-eu -ai -ou u engleskom npr.), nego i zbog toga što moraš stvarno iskreno misliti nešto što bi otpjevao na materinjem jeziku, mora biti od srca. Kao što i većina bendova iz Amerike ili Britanije, koje svi mi slušamo, piše pjesme na svom materinjem jeziku, tako i ja na svome. Jeziku na kojem mislim, razgovaram, pišem, sanjam..

Consecration se nalazi na hrvatskom Geenger Recordsu. Kako ste zadovoljni sa suradnjom s tim labelom i kako je došlo do potpisivanja za Geenger?

Do toga je došlo preko naših prijatelja iz Rijeke, benda Hesus Attor s kojima uvijek volimo svirati. Kada su prvi put bili u Beogradu, Hrvoje (pjevač benda) mi je rekao kako smo mu se dopali i kako smo jako dobri uživo, što je danas vjerovatno najbitnije za svaki bend. Tako da me spojio sa Sixom (Danije Sikora, osnivač Geengera) Pričali smo par mjeseci i razmjenjivali mailove, pa sam mu poslao prve riffove sa snimanja .avi-a i bio je oduševljen. Geenger je već imao dugogodišnje iskustvo sa Moonlee Recordsom, pa nam je značilo puno što surađujemo sa nekim tko već ima iskustva u tom polju. Zadovoljni smo, ali mislim da ćemo tek sa novim albumom uspjeti napraviti više, pogotovo što se tiče promocije.

Kako ste medijski zastupljeni u Srbiji?

I jesmo i nismo. Čudno je to malo kod nas. Nema ni jedne emisije na tv-u, a ako i ima, nije redovan termin... Mediji se uglavnom bave glupostima, a ne muzikom. Kultura je baš u jadnoj poziciji što se tiče medija kod nas. Postoji Popboks, koji je kao najveći glazbeni portal proglasio .avi albumom godine, te još par sajtova i časopisa koji se trude. Časopis Nocturne koji redovno izlazi.Ali ozbiljni mediji su gore nego ikad. Internet uzima uglavnom primat za informacije, barem u našoj generaciji.

Koliko je glazba koju vi svirate popularna u Srbiji, koliko ljude interesiraju bendovi koji su bliži nekakvim ''post'' žanrovima?

U Srbiji je sve uvijek kasnilo po deset godina, pa tako i taj ''post'' val koji se primio tek u posljednje vrijeme. Evo, na primjer, koncert God Is An Astronaut je imao oko 450 posjetitelja, a kod vas u Zagrebu preko 1000. Prije 3-4 godine pitanje je da li bi na njihov koncert došlo i 100 ljudi. Postoje neke novije i mlađe generacije koje prate tu scenu i to me raduje. Vidim na našim koncertima dosta mlađih i to je sjajno. Oni će nam doći na koncerte i za pet godina, ako se nastave interesirati za takvu glazbu,

Da li postoji namjera da se probijete izvan okvira Srbije, Hrvatske i regionalnih zemalja, razmišljate li uopće o nekakvom ''uspjehu''? Da li su ljudi van Balkana upoznati sa Consecrationom, imate li kakvu bazu fanova, korisne kontakte, itd.?

Postoji namjera, naravno. Ali danas je bilo kojem bendu koji nije stacioniran u SAD-u teško odraditi tour. Kriza je u cijelom svijetu, a u Europi pogotovo. Kad pomisliš samo koliko kilometara trebaš preći i potrošiti na benzin... Plus što je teško uzeti godišnji na par tjedana, a ako daš otkaz na poslu da bi otišao na turneju, pitanje je da li ćeš se moći zaposliti kad se vratiš. Situacija je čudnija i teža nego prije. Svirali bi smo bilo gdje i bilo kada, ali ako se stvore povoljni uvjeti za to. Jave nam se ljudi iz Njemačke, Velike Britanije i Amerike, pa pitaju kada ćemo svirati kod njih, ali svi znamo da to nije baš lagano organizirati. Čak se i mnogo veći bendovi muče da naprave neku ozbiljniju turneju, a kamo li bend poput Consecrationa koji tek treba probiti svoj put. Tako da se uzdam u promociju novog albuma, pa ćemo vidjeti od tog trenutka na dalje kako će sve to izgledati.

Moći će vas se gledati uskoro u Zagrebu na Rokaj Festu, u društvu sa nekim velikim glazbenima imenima. Tvoji dojmovi u vezi tog nastupa?

To nam je sigurno u ovih jedanaest godina postojanja najvažniji koncert. Imamo tu čast dijeliti stejdže sa imenima kao što su Mastodon i Gojira, koji su nam, ne samo uzori u neku ruku, već su u današnje vrijeme i najbitniji bendovi za metal i njegovo razvijanje, pored npr. Isis i Opeth. Imati ćemo priliku predstaviti se publici koja nam inače ne bi došla na klupski koncert, tako da ćemo pružiti svoj maksimum.

Čime se inače bavi ekipa u bendu? Misliš li da će te ikada moći živjeti samo od glazbe?

To bi naravno bilo super. Ja nekako pokušavam i dalje, idem ka tome. Inače radim kao tonac, od nedavno malo i kao producent, tako da me svakako muzika zaokuplja 100%. Basist Ivan je građevinski inžinjer. Gradi mostove i tako to. Matija, bubnjar, prevodi neke tekstove za strane sajtove, a inače se bavi grafičkim dizajnom. Kada bi mobli raditi glazbu za neki film, to bi bilo sjajno. Jer tu suveći budžeti u pitanju, a mislim da bi se super ukopili u tu priču. Tako da – vidjet ćemo.