Jedan od najpoznatijih švedskih bendova sa Gothenburške metal scene posjetili su ponovo Hrvatsku, točno pet godina nakon svog prvog koncerta u Zagrebu. Sa najnovijim izdanjem ''We Are The Void'', Dark Tranquillity nastavljaju dalje sa dugogodišnjom tradicijom izdavanja albuma koji ne razočaravaju ni u kojem pogledu. O njihovim nastupima, novom albumu, vozačkim dozvolama i mnogim zanimljivim stvarima bitnim svim DT fanovima, razgovarali smo sa pristupačnim gitaristom benda - Niklasom Sundinom.

Prvi put ste u Hrvatskoj bili 2005. godine s Kreatorom. Da li se sjećaš možda tog koncerta?

Da, pamtim ga iz razloga što smo imali izvrstan after party kasnije i neki moji prijatelji su bili u publici. Sjećam se da je publika bila energična i predana i to nam je bio jedan od najboljih koncerata na toj turneji što se tiče povezanosti s publikom i samog odaziva publike, no bilo je to davno i drago mi je što smo se vratili.

Znači li to da imaš prijatelje u Hrvatskoj ili su na koncertu bili vaši prijatelji iz Švedske?

Zapravo su mi to više poznanici, ali bivša djevojka mi je iz Hrvatske.

Imate iza sebe puno festivalskih te klupskih koncerata. Sjećam se koncerta iz Ljubljane, malen klub, bio sam posve mokar od znoja. Koju vrstu koncerata preferiraš?

Da, taj prostor je bio dosta malen. Najviše volim varijacije između takvih koncerata, očito i kod jednih i kod drugih postoje dobre i loše stvari. Na većim koncertima imamo više prostora za kretanje, oprema bolje radi i jednostavno možemo pružiti drugačiju vrstu showa ali mana je što nemate direktno publiku pred sobom i samim time povezanost. Da se ograničimo na samo jednu vrstu bilo bi nam dosadno, a opet, možete imati loš dan nevezano na kakvom stageu ili opremi nastupate. Cijelo ljeto smo nastupali na festivalima tako da nam je sad drago nastupati u manjim klubovima i imati intimniju klupsku atmosferu.

Kako si zadovoljan sa ''We are the Void'' albumom? Osobno smatram da je Fiction par stepenica iznad, ali svejedno album je veoma dobar.

Vrlo je teško suditi o svojem radu, ali meni je onaj album koji smo zadnji napravili uvijek najzanimljiviji - jer je svjež, nov, predstavlja mukotrpan rad i zapravo sam vrlo zadovoljan s njim. Za mene osobno, ovo je prvi album od ''Projectora'' na kojem sam napisao većinu glazbe i mislim da je na kraju dobro ispalo. Cilj nam je bio napraviti album koji će nastaviti atmosferu s ''Fictiona'', ali otići korak dalje i unijeti nove elemente koji se mogu čuti u npr. ''Arkhangelsk''.

Budući da ste WATV smislili neposredno iza Fictiona ali je snimljen tek 2 godine kasnije, imate li kakvih planova za novi album?

Prerano je još išta reći. Kako nam je album izašao u ožujku konstantno smo na turneji i obično trebamo pauzu, pa kad osjetimo potrebu za stvaranjem i kad nas pukne kreativnost počnemo s radom na novom materijalu. Mislim da bi u ovom trenutku novi album mogao ići u bilo kojem smjeru. Osobno bih htio napraviti nešto posve drugačije, ali opet, šestoro nas je u bendu i svatko od nas ima dosta različita stajališta oko glazbe, pa nastojimo napraviti kompromis.

Možeš li mi reći nešto o ''Projectoru'', budući da je album posve drukčiji od ostalih?

U tom trenutku, u periodu od oko 1 godine ili više, bili smo zasićenim cijelom tom melodic death metal pričom. Nastalo je puno bendova koji su zvučali poput nas i nismo htjeli biti dio cijelog tog "hypea", te da ljudi ne bi mislili da je to jedina glazba koju znamo napraviti. U isto vrijeme smo se prepustili drugim utjecajima te smo odlučili da ili ćemo prestati svirati i napraviti nešto drugo, ili ćemo napraviti drastično drugačiji album. Sjećam se da je to bilo veoma kreativno vrijeme za nas, pokušavali smo izvesti stvari koje nikad prije nismo i definitivno je to jedan od mojih najdražih albuma. Kad je album izašao mnogi su nas optužili da smo se prodali i postali komercijalni, ali budući da smo tada potpisali za Century Media, mislim da bi najkomercijalnije što smo tada mogli napraviti bilo ono što su fanovi htjeli od nas - a to bi bio još jedan ''The Gallery''. ''Projector'' nije baš catchy album, na vokale se treba naviknuti i treba mu dati vremena, tako da mislim da je to jedan od naših najmanje komercijalnih albuma, doduše mekši, ali inovativan.

Jeste li zadovoljni sa Century Media izdavačkom kućom?

Apsolutno, imamo super odnos s njima i komunikaciju već 12 godina, dobro se poznajemo. Mi zapravo nismo toliko težak bend za suradnju i postojimo dosta dugo, tako da smo zapravo dosta realni i znamo što znači imati ugovor s diskografskom kućom. Bendovi koji se žale na diskografske kuće iskreno ne znaju mnogo o glazbenoj industriji i o tome što znači imati ugovor. Misle da će ako izdaju album postati bogati i poznati. S nama je zapravo vrlo lako raditi, nemamo nikakve nerealne zahtjeve i svima nam je u cilju iskoristiti situaciju najbolje što možemo. Danas, kad je tradicionalna prodaja albuma pala, Century Media ne odustaju kao što to rade mnogi drugi labeli, već pokušavaju nove stvari i imaju pozitivo gledište.

Kako si i sam spomenuo pad prodaje CD-a, zanima me imate li još neki posao ili izvor zarade osim Dark Tranquillitya? Vjerujem da DT nije najbolji posao na svijetu kad moraš platiti račune.

Zapravo, živimo od benda zadnje dvije godine i svi radimo različite stvari s vremena na vrijeme. Ja na primjer radim covere za bendove u sklopu svog studija za grafički dizajn, radim dosta s animacijama i videom, naš klavijaturist i basist imaju svoje studije, a neki su sa svojim obiteljima i djecom. Uglavnom, nama uspijeva.

Iako vjerujem da mi nećeš odgovoriti, ipak ću pitati, što znače onih 7 točkica na Haven albumu?

Aaa haha, žao mi je ali obećao sam sam sebi da nikad neću otkriti što znači ta ideja. Svaka čast na pokušaju, ali zapravo nema neko duboko i mudro značenje niti je super zanimljivo. Ali tko zna, možda popustim za par godina pa otkrijem značenje.

Pročitao sam negdje da samo jedan od vas ima vozačku dozvolu. Je li to istina?

Hahaha, zapravo sad dvojica, Mikael i Martin. Gothenburg je malen grad, svuda možemo doći biciklom, pješke ili javnim prijevozom tako da ni nemamo neke potrebe za tim, a zapravo smo i dosta lijeni.

Pretpostavljam da turneje s vremenom mogu postati dosadne i naporne. Što radite da ubijete vrijeme?

Trudim se stalno biti zaposlen jer stvarno mrzim kad ne radim ništa. Pokušavam vidjeti grada što je više moguće, šećem i slikam, a zapravo nosim i svoj posao na cestu s nama - evo, baš radim jedan cover. Važno nam je opustiti se jer zna biti jako naporno, nekad je samo da napravimo show i ne razmišljamo o ičem drugom. Dosta je lako prepustiti se i postati pasivan, onda si jako umoran i ne da ti se ništa, ali evo, trudimo se snaći se najbolje što možemo pogotovo na ovako dugim turnejama.

Reci mi nešto o Laethori.

Leathora je moj drugi bend, no nije solo projekt, svi u bendu jednako sudjelujemo. Mogao bih ga definirati kao brutalni extremeni death/grind, to je nešto sto dosta slušam. Izdali smo drugi album nedavno, ali ove godine nismo tako aktivni jer sam prezaposlen s Dark Tranquillityem. Ali imamo neke ideje za novi album i lako je raditi jer nismo pod pritiskom, dok s DT uvijek postoji nekakav pritisak i moramo se držati nekih granica koje smo si postavili. S Laethorom je super, nema pritiska, sviramo i vježbamo čisto jer nam je zabavno, no mnogi ljudi ne znaju za taj bend.

Jesi li zadovoljan s Majones gitarama?

Da, apsolutno. Dobio sam ih par dana prije turneje, i kao sa svim novim instrumentima, treba neko vrijeme da se navikneš, ali moram reći da zvuče puno bolje od naših gitara. Naš tonac je isto jako sretan s njima i kaže da se sa bolje zvučećim gitarama dosad nije sreo. Lake su za svirati i dobro izgledaju, no ne patim toliko na opremu, a svoje stare gitare imam dosta dugo sa sobom i na svakoj turneji su sa mnom, tako da sam zaključio da je došlo vrijeme za promjenu.

Vaši koncerti su uvijek nabijeni atmosferom i energijom, jeste li ikad imali loš koncert?

O da, naravno, dogodi se to s vremena na vrijeme. Mislim da je jedino što možeš tad napravit da daš sve od sebe bez obzira na publiku, ali generalno imamo sreće s odazivom ljudi. Npr. početkom godine smo bili support za Killswitch Engage, i iako je odaziv bio dobar, sviraš pred velikom publikom gdje je možda pet do deset posto ljudi čulo za tebe, pa mnogi gledaju sa strane. A opet, imali smo i loših nastupa kad smo bili prepijani za sviranje. Općenito imamo dobar odaziv, a one večeri kada nije tako, damo sve od sebe za one koji su došli zbog nas.

Za bend koji je aktivan vec 20 godina, imali ste vrlo malo headlinerskih turneja.

Da, to je čisto loše donošenja odluka s naše strane i našeg bivšeg menadžmenta. Ali moraš imati svoje headlinerske nastupe da bi fanovima dao ono što žele. Možeš svirati dulje i imati svoju stage produkciju, te vrijeme da osiguraš da sve zvuči kako treba. Kad si support bend isto je prednost to što možes svoju glazbu predstaviti novim ljudima koji dosad nisu čuli za tebe. Ali slažem se potpuno s tobom da smo bili dosta loši oko vlastitih headline koncerata, iz dosta kompliciranih poslovnih razloga, tajminga i menadžmenta, no zato ćemo se potruditi to ispraviti u budućnosti!