Marcel Schirmer, ili svjetskoj javnosti jednostavno poznatiji kao Schmier iz Destructiona; basist i pjevač njemačkog thrash metal sastava Destruction.
Sa Schmierom sam imao prilike razgovarati u Sloveniji, na malom intimnom Metal Mania Open Air festivalu u slovenskom gradiću Komen, gdje su Destruction nastupali kao headlineri prvog festivalskog dana.
Čekao sam pored improviziranog backstagea, zajedno sa fotografkinjom Mariom, i pojavio se on, predstavio se, uveo nas u prostoriju, ponudio pićem, te smo uz pivo i whiskey, u više nego ugodnoj atmosferi odradili ovaj razgovor. Mnogi ga smatraju čudnim, pomalo kontroverznim, ali Schmier na pozornici i ovakav Schmier su dvije različite osobe. Prvo što se odmah dalo primijetiti je njegova opuštenost i duhovitost, koja se protezala tijekom cijelog razgovora.

 

Cheers!

Cheers! Za početak dobro došli u Sloveniju na Metal Mania Open Air Festival. Ja sam Ante iz Croatian Metal And Rock portala i moja kolegica Maria, fotografkinja sa muzika.hr portala!
Vratimo se malo na početak, kada ste počeli kao Knight Of Demon grupa. Zašto se promijenili ime u Destruction?

To je bilo strašno davno, tako da se i ne sjećam, hahaha!
Ime Knight Of Demon nije bilo dovoljno moćno. Kada smo krenuli, kada sam osnovao sastav u bandu su bili ljudi različitih stajališta i razmišljanja. Ja sam želio krenuti ka malo brutalnijem smjeru i trebalo mi je ime koje će odgovarati glazbi koju stvaramo. Ime Knight Of Demon više je odavao onaj dojam osamdesetih godina, u smislu rock i hard rock glazbe. Ja sam želio nešto ekstremnije i smatrao sam da je Destruction idealno ime i smatram to ispravno odlukom još uvijek, sve do današnjih dana i u budućnosti.

Kada se prisjetite tih dana, ako ih se sjećate, da li vam nedostaju, ili je danas toliko bolje nego tada?

Haha, nisam osoba koja se osvrće, koja gleda unazad. Živim za danas i odlično se zabavljam. Ne volim toliko gledati u prošlost, što je bilo, bilo je, gotovo je, to je povijest. Volim osamdesete i odlično sam se zabavljao tada, ali ne plačem za tim vremenima.

Smatraju vas za jedne od "tri kralja teutonic thrash metal scene", zajedno sa Kreator i Sodom. Teutonic je, kao što znaš, njemački viteški red! Što za vas kao Destruction znači usporedba sa časnim viteškim redom, posebno sa toga aspekta što ste po nacionalnosti Nijemci?

Kao što znate, povijest Njemačke je jako bogata i raznolika. Bitan dio te povijesti obilježili su i vitezovi. Vitezovi su uvijek bili znani po tome da se bore za svoja prava, svoju prepoznatljivost i nezavisnost. Isto tako je i u glazbi; borimo se za svoj prepoznatljivi pravac, ne želimo biti poput ostalih, ne želimo da nas preuzme mainstream, tako da u tome vidim povezanost Destructiona i viteškog reda.

Vratimo se u sadašnjost. Nedavno ste bili u Južnoj Americi. Kakva je bila reakcija publike, da li su ispunili vaša očekivanja?

Tako je! Svirali smo u Kolumbiji, na festivalu u Bogoti. Sljedeći tjedan se opet vraćamo u Južnu Ameriku. Latinoamerička publika je, jednostavno rečeno, najbolja publika na svijetu. Tamo ima strašno puno ljudi koji vole metal glazbu, posebno old school, i stvarno su ludi. Svi nastupi su divlji i nezaboravni i neusporedivo bolji od europskih nastupa. Možda se može povući neka paralela sa koncertima u mediteranskim zemljama, ali nema luđeg koncerta od koncerta u Južnoj Americi. Tamo ljudi doslovno žive i umiru za metal.

Koliko ste u mogućnosti, kao glazbenik, pratiti južnoameričke metal grupe?

Jako je teško pratiti njihove grupe, jer oni nemaju ni prilike ni mogućnosti doći u Europu i napraviti turneju. Većina grupa ima velikih problema sa distribucijom albuma. Pokušavam pratiti ali priznajem da je jako teško. Kada sviramo tamo, uvijek biramo domaće sastave kao predgrupe, imam tamo puno dobrih prijatelja i poznanika. Neki od tih grupa su uspjeli, probili su se u glazbenom svijetu u Europi, a ostalima je jako teško snimiti album, a i kada ga snime, kao što sam već rekao, imaju problema sa distribucijom. Jedini za koje mogu reći da su uspjeli su Sepultura, Angra i još par njih, ali i njima je bilo izuzetno teško. Tržište je veliko, potencijal postoji, ali novca nema i nema!

Postoji li neko mjesto gdje bi voljeli svirati, a još niste imali priliku?

O da, arapske zemlje! To mi je velika želja….

Djevičanski otoci možda?

Haha, zvuči jako zanimljivo…u zadnje vrijeme dosta nastupamo na egzotičnim lokacijama. Prije par dana smo svirali na Sardiniji, gdje metal nije baš popularan, ali bilo je jako zanimljivo. Otok je, i samim tim što je otok je poprilično izoliran, te nema mnogo ljubitelja metala. Isto tako, svirali smo na Kanarskim otocima. Imali smo ponudu za nastup na otoku Melody, ali na žalost nismo se uspjeli dogovoriti, tako da do koncerta nije došlo. Ove godine ćemo prvi put svirati na Tajlandu, vraćamo se u Australiju nakon dužeg vremena, što je isto jako zanimljivo za nas. To su države u koje ljudi idu na odmor, tako da i mi na to gledamo kao turisti.

Imate li priliku razgledavati okolo, prije ili poslije nastupa?

Sve ovisi o vama samima. Ako imam vremena, onda vrlo rado, ali naš raspored ove godine je jako gust. Idemo i u istočnu Aziju, pa se opet vraćamo u Europu, tako da nemamo baš puno vremena za razgledavanje.

Također smo prijatelji na Facebook stranici. Napisao si da ste putovali više od 10 sati, kroz Švicarsku i Italiju, da bi došli do Slovenije i da si popio puno piva putem!

Hahaha, vino sam pio, hahaha…par piva i puno, puno vina….3 boce vina, ili tako nešto, haha!

Vratimo se malo na posljednji album, Day Of Reckoning. Mnogi su kritičari rekli da album zvuči kao da ste otišli u osamdesete, snimili ga i vratili se u 2011. godinu.

Smatram da je album odlična mješavina dobrih starih vibracija koje smo uspjeli vratiti i ponovno osjetiti, te današnjeg Destructiona. Proglasili su ga najboljim našim albumom posljednjih godina, što je sjajno. Uvijek pokušavamo raditi iskrenu glazbi, glazbu koja je u prvom redu namijenjena nama samima, nešto što se nama sviđa, pa tek onda za obožavatelje. Obožavatelji su ga proglasili najboljim albumom nakon The Antichrist albuma, a od njega je prošlo 10 godina. Lijep je osjećaj nakon 10 godina snimiti album koji je usrećio našu publiku. Nije to tako jednostavno kao što ljudi misle. Uvijek se trudiš, daješ sve najbolje od sebe, ali nije svaki album kojeg snimiš toliko snažan koliko ti se čini da će biti dok si još u fazi stvaranja. Pjesme sa albuma Day Of Reckoning biti će još puno godina obavezni dio naših set lista.

Koga bi izdvojio kao najbolje prijatelje iz glazbenog svijeta?

Uf, imaš li dovoljno vremena, haha…?

Ja imam, ako ga imaš ti!

Hahaha…znaš, nastupamo na mnogim festivalima diljem svijeta, tako da je ogroman broj onih sa kojima se družim i sa kojima sam dugogodišnji prijatelj. Nisu to samo ljudi iz thrash metala, naravno, moji prijatelji su iz "all metal" žanra, pa neka hard rock grupe, punk rock mi se jako sviđa u zadnje vrijeme.

Što slušaš kada si doma, na putu, kada imaš slobodnog vremena?

Pa ovisi, ali uglavnom je to metal! Sviđa mi se rock i hard rock iz sedamdesetih, zatim početak hard rocka i metala, punk rock. Zatim volim stvari uz koje sam odrastao, metal iz osamdesetih i naravno thrash metal. Isto tako volim i neka novija izdanja, progressive metal. Posljednji album grupe Symphony X, Iconlast je odličan uradak, a Symphony X mi je najdraža progressive metal grupa. Volim biti upućen, volim znati što se događa, ali nema kod mene onoga, najbolje, najgore. Najdraži mi je metal osamdesetih i thrash metal, ali otvoren sam za sve opcije.

Kako gledaš na njemačku metal scenu danas?

Njemačka ima jedan veliki problem, a zove se zavist! Zavist i ljubomora! Dobri smo prijatelji sa mnogim grupama, posebno sa starijim grupama, sa našom generacijom, kao što su Helloween, Kreator, Sodom, Tankard. Mlađe grupe su poprilično ljubomorne i često se zapitam zašto i zbog čega, pa svi smo u istom poslu! To ne mogu razumjeti, ali to je tipično njemački! Nijemci, kao da su odgojeni da budu ljubomorni!

Mislim da to nije samo njemački sindrom, ima toga svugdje, i u Hrvatskoj isto…

Ljudi su istrenirani na način da žele biti bolji od drugih, svi žele biti na vrhu, a to mi nikako nije jasno! Sebe nazivam građaninom svijeta i držim se te filozofije.

Smijem li te pitati nešto o nogometu?

Da, naravno…

Pročitao sam da sada živiš u Freiburgu, ali da navijaš za Borussiu Monchengladbach, jer si napisao da ti je drago što su pobijedili Bayern iz Munchena.

Živim u toj regiji od samog rođenja, a Borrusia Moenchengladbach mi je omiljeni nogometni klub. Kada sam bio dosta mlađi, igrali su najagresivniji nogomet. Bili su mali klub bez novca sa mladim igračima, koji su igrali jako agresivno. I to mi se svidjelo, a nije mi se sviđao novac i ekipe kao što su Bayern i slični klubovi. Zatim je novac sve uništio, Bayern je kupio sve važne igrače, čak i one igrače koji im nisu trebali, samo iz razloga da ih ne kupi konkurencija. To je strategija oslabljivanja konkurencije van terena. Nogomet mi je još uvijek zabavan i volim ga, ali nisam toliko opsjednut sa njime. Volim pogledati, volim znati…moji su upravo igrali sa Stuttgartom i bilo je neodlučeno, 1:1. Provjerio sam rezultat na internetu, ali kažem, nisam toliko lud za nogometom. Druga stvar su svjetska prvenstva, to pratim i doživljavam puno više. Nemam puno vremena i ne želim dopustiti da mi propadne vikend jer je moj omiljeni klub izgubio utakmicu. Ta vremena su iza mene.

Možeš li, vezano za sve to, povući neku paralelu između velikih i malih metal grupa i njihovog odnosa prema publici.

Mi smo sada svirali u Kolumbiji za 100 000 ljudi, večeras ćemo svirati za oko 1000 ljudi. Nama nije važno koliko je ljudi u publici. Ja sviram i pjevam zato što to volim, to je moj život! Oni koji otkazuju koncerte zbog premalog broja prodanih karata su obični šupci! Ja ne nastupam zbog novca, nastupam zato što to volim, jer da to radim isključivo zbog novca, tada ne bi bio ovdje.

U prosincu ćete posjetiti Zagreb, Hrvatsku u sklopu Thrash Fest Classics turneje, zajedno se Heathen i Exodus i još jednim za sada nepoznatim bandom….

Sepultura….hahaha

Sepultura? Znači ipak Sepultura, jer bilo je dosta nagađanja tko bi mogao biti headliner! Smijem li proslijediti ili objaviti tu informaciju?

Hmmmmm, još uvijek nije službeno, ali biti će službeno 20. kolovoza! Uglavnom, jako se veselimo koncertu u Zagrebu, mislim da je prošlo 5 godina od zadnjeg nastupa u Hrvatskoj.

Svirati ćete pjesme samo sa Sentence Of Death i Infernal Overkill albuma…

…i možda skladbu Curse The Gods sa albuma Eternal Devastation, jer to je jedan od naših najvećih hitova. U slučaju da to ne odsviramo, mnogi bi doživjeli srčani udar, haha…

Kakvu set listu možemo očekivati večeras?

Večeras će biti dobra mješavina starih klasičnih Destruction hitova i novijih thrash himni, hitova nastalih posljednjih godina, koji su ljudima ušli u uho poput starih stvari Thrash Till Death, Nailed To The Cross, Butcher Strikes Back…

To smo slušali cijelim putem dok smo se vozili na festival, a vozili smo se više od 8 godina…

8 godina??, hahaha

8 sati, ispričavam se…haha

Mislim da je set lista jako dobra sa obzirom na veliki broj albuma i težak izbor pri stvaranju set liste. Dobra je stvar bili headliner, kao što će biti slučaj večeras jer tako imamo priliku odsvirati nešto više stvari. Nastupamo na mnogim festivalima i obično sviramo od 45 – 60 minuta i teško je u tako kratkom vremenu zadovoljiti različite zahtjeve publike. Ako želimo svirati samo klasike, tada smo već došli do 7 – 8 stvari iz osamdesetih, koje jednostavno ne smijemo izostaviti.

Bili ste na turneji sa Overkillom na proteklom Thrash Fest tour-u…

Da, bilo je to jako zanimljivo iskustvo i prilično naporno. Ovogodišnje izdanje Thrash Festa biti će u potpunosti drugačije. Drugačije u smislu da možete očekivati novu set listu. Biti će poprilično čudno ne svirati novije hitove jer smatram da su Thrash Till Death i Nailed To The Cross vrh vrhova u thrash metalu, isto tako i Mad Butcher. Zato kažem da će biti čudno ne odsvirati te stvari, ali vidjet ćemo kako će to proći!

Sjećaš li se koncerta u Zagrebu 2002. godine; tada si imao plavu kosu?

Haha, moja greška…. Naravno da se sjećam, nastupali smo zajedno sa Kreatorom i bilo je vruće kao u paklu. Tada sam skoro pao u nesvijest. Na otvaranju sa pjesmom Thrash Till Death, želio sam napraviti scream, visoki scream za koji mi je potrebno puno kisika. Morao sam se zaustaviti jer mi se zacrnilo pred očima i jako je malo nedostajalo da ne padnem u nesvijest. Bilo je užasno vruće, bio je to divlji koncert i jako ga se dobro sjećam.

Želiš li ti možda nešto nadodati?

Da…žao mi je što nismo mogli i sada doći u Hrvatsku, s obzirom da smo ovako blizu, ali nije do nas. Lokalni promotori nisu odradili booking i za to mi je jako žao.

Da, ali nastupate u Zagrebu 12. prosinca ove godine!

To mi je drago čuti, uvijek se je lijepo vratiti u Hrvatsku, kod vas se jako ugodno osjećamo i već sada se veselim tom nastupu!

Neka poruka za kraj za naše čitatelje?

Hvala na strpljenju i nadam se da ćemo u budućnosti češće dolaziti. Obožavatelji me često pitaju zbog čega ne dolazimo već duže vrijeme, ali sva krivnja leži na lokalnim promotorima i organizatorima. Ako nas ne bukiraju, to znači da ne možemo doći. I bio sam jako sretan, a i sada sam, znajući da se uskoro opet vidimo u Hrvatskoj!

Maria, želiš li ti nešto pitati?

Maria: Možemo li se slikati?

Naravno!

I tako je Maria slikala mene, rutinski i profesionalno. I onda slijedi nekome smiješan, nekome neugodan dio ovog ugodnog druženja, kada ja uzimam foto aparat u ruke, hodam unazad, udarim u nešto……Maria i Schmier se smiju, dok ja još uvijek čujem samo buku odzvanjanja nečega. Kroz glavu mi je u tome momentu prošlo samo nada da nisam razbio nešto od opreme, jer su u prostoriji tada bile gitare i monitori. Sa nevjericom se okrećem i vidim da sam udario u jedan običnu metalnu posudu, kantu, lavor, ne znam ni sam kako bi to nazvao……ali fotografija je ipak uspjela!
Hvala Maria!

Tko je to sada na pozornici?

Horna, black metal iz Finske, Horna…

Aaaaaaa (…i odmahuje rukom kao znak negodovanja). Da li su dvije pozornice na festivalu ili…?

Ne, samo jedna i vi nastupate sljedeći.

Ok, hvala na informacijama.

Hvala tebi na razgovoru i želim ti odličan nastup večeras!

Hvala vam i vidimo se u Hrvatskoj 12. prosinca!