Prošlo je skoro 7 godina od kada je Doro Pesch nastupila u Zagrebu zajedno s grupama Circle II Circle i Saxon. Napokon kraljica metala vraća se u Hrvatsku zahvaljujući organizatoru koncerat "Dobrom duhu rock'n'roll-a". Svoju karijeru započela je u grupi Warlock, koji je ostavio iza sebe par nezaboravnih albuma od kojih najveći dragulj je album "Triumph and agony" sa svima nam znanim hitovima "All we are", "Fur immer" i "I rule the ruins", nakon raspada Warlocka to nikako nije bio kraj priče za Doro koja se zatim otisnula u solo vode i do danas marljivo radi na novim pjesmama i održava koncerte diljem svijeta. Doro u Zagreb dolazi promovirati novi album "Fear no evil" koji je objavljen u siječnju ove godine, kako ga je publika i kritika primila kaže...

Odaziv je jako dobar, svirali smo već puno koncerata od objave albuma i fanovima su se svidjele nove pjesme. Uobičajeno sviramo "The night of the warlock", "Celebrate" i pjesmu na njemačkom "Herzblut". U Njemačkoj je "Fear no evil" došao na 11. mjesto prodaje albuma, što je super, jer se rijetko može naći neki metal album na toj top listi.

Postoji li na albumu pjesma koja vam je posebno draga?

Da, pjesma je duet s Tarjom Turunen, zove se "Walking with the angels". Prvi puta smo je izveli zajedno uživo na koncertu na kojem sam proslavila 25.godišnjicu i još jednom na Female voices festivalu u Belgiji, voljela bih to ponovit i možda napraviti video spot iz tog nastupa. Također drage su mi pjesme "Running from the devil" ili "Caught in the battle", ali to sve ovisi u kakvom sam raspoloženju.

I kako je bilo surađivati s Tarjom?

Ona ima prelijep glas i bilo je stvarno posebno. Ovo mi je bio prvi put da sam radila duet za svoj album s drugim ženskim vokalom. Imala sam još jedan s pjevčicom grupe After Forever, Floor Jansen, za njihov album. Bilo je zabavno snimati s Tarjom, jako je draga osoba. Volim raditi duete s meni dragim ljudima, kao što sam radila s Lemmyem (Motorhead), Pete Steeleom (Type O Negative) ili Udom (U.D.O.), to je uvijek poseban doživljaj i često su najzanimljiviji dio albuma.

Znamo li koliko ćemo pjesama s novog albuma čuti u Zagrebu?

Sigurno ćemo svirati "The night of the warlock", "Celebrate" kao i "Herzblut", nisam sigurna, ali možda budem pjevala malo i na hrvatskom, voljela bi probati. Imamo i novu pjesmu koja nije na albumu, himna Wacken festivala, "We are the metalheads", pjevamo je na svim koncertima. Pjesma me malo podsjeća na "All we are", ima dobar heavy metal osjećaj. Voljela bi također odsvirati "Caught in the battle", ali vidjet ću po reakciji publike. Imamo puno albuma i teško je izabrati što svirati, a što ne, uvijek se trudimo svirati najpoznatije pjesmu sa svakog albuma.

Vratimo se malo na Wacken himnu, kako je uopće došlo do suradnje i same pjesme?

Njihovi najžešći fanovi napisali su pjesmu i zatim pričali s organizatorom Wacken festivala. Holger Hübner me je nazvao, kako sam svirala na Wackenu povodom njihovog 20.rođendana i pitao me je bili pjevala njihovu himnu. Poslao mi je pjesmu preko Interneta, poslušala sam je i svidjela mi se. Uobičajeno volim sama pisati pjesme koje pjevam, ali ova je bila savršena. Zatim sam je u studio snimila uz pomoć producenta Olaf Strena. Dovoljno je čuti jednom da bi te melodija zarazila. Vrlo sam sretna što su od mene tražili da im pjevam tu pjesmu, obožavam Wacken festival gdje sam do sada šest puta nastupala. Bila sam tamo na početku, 1993.godine, svirala ispred možda 1.000-1.500 ljudi, a onda par godina nakon ispred 20.000, onda još nakon par godina nastupila sam ispred 50.000 ljudi, dok ove godine mislim da je bilo oko 90.000 posjetitelja. Lijepo je vidjeti kako se festival razvija i raste, a sada je to mjesto gdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta, družiti se i uživati u dobroj glazbi. Wacken definitivno zbližava ljude raznih sredina. Sjećam se kad je festival započeo, početkom '90-tih taj period za metal glazbu nije bio dobar, to je više bila "grunge" era, ali organizatori su imali viziju i stvarno mi je drago da je toliko narastao. Tamo sam upoznala jednog prijatelja koji je porijeklom iz Hrvatske, zove se Steve, a živi u Australiji, bavi se filmom i pomogao mi je oko mog zadnjeg DVD-a. Kako je naš veliki obožavatelj, čak nas je doveo u Australiju. Proveli smo neko vrijeme s njime u Hrvatskoj.

U Zagrebu ste zadnji put nastupali zajedno s Circle II Circle i Saxonom, nadam se da vam je hrvatske publika ostala u dobrom sjećanju?

Da, naravno. Obožavam mentalitet koji vlada kod vas, tako da se osjećam kao kod kuće. Sam koncert u Zagrebu bio je nevjerovatan i nadam se istom nivou uzbuđenja kao i zadnji put, a možda me iznenadite i bude još vatrenije nego onda. Moj prvi nastup u Hrvatskoj bio je u Rijeci, gdje su ljudi stvarno bili nevjerojatni, skakali su kao ludi.

Tvoj prateći bend sačinjen je od glazbenika s obje strane Atlantika, kako uspijevate funkcionirati na tolikoj udaljenosti?

Kako smo stalno na turneji, skoro smo uvijek zajedno putujući iz zemlje u zemlju s autobusom. Kad se uvježbavamo za turneju sviramo ili u Njemačkoj ili u Americi, odakle smo se nedavno vratili, tako da nam udaljenost nije problem. Kad sviraš glazbu koju voliš nema prevelike udaljenosti, samo uskočiš u avion i ideš. Veći je problem kad se ljudi unutar benda ne slažu, možete svi biti iz istog grada, ali to svejedno ne bi funkcioniralo. Sa mnom sviraju ljudi koje već duže vrijeme poznam i dobro se slažemo. Volim imati u bendu osobe s različitim mentalitetom, tako možemo izvući ono najbolje iz tih raznih sredina. Mogu reći kako su ljudi u cijelom svijetu slični, svi oni osjećaju bol, sretni su kad im se dobre stvari događaju. Nedavno smo, prvi put, bili u Kini, prije polaska nismo ni znali vole li ljudi tamo metal glazbu, na kraju koncert je bio fenomenalan i voljeli bi se opet vratiti. Iduće godine namjeravamo prvi puta poći u Indiju, čuli smo kako tamo ima dosta poklonika metal glazbe.

Nakon toliko godina na putu i toliko turneja i koncerata, iziskuje li to kakve fizičke pripreme prije ili vam je to jednostavno u krvi?

Sviđa mi se kako si to pitao i složila bi se da mi je to u krvi... volim svoju glazbu i ljude koje upoznavam po cijelom svijetu. Moja najveća motivacija i inspiracija su mi moji fanovi, kad njih činim sretnim na koncertima, onda sam i ja sretna. Prije velike turneje bavim se sportom, a uvijek sam se držala daleko od droga. Meni je cijeli život povezan s glazbom, volim biti u studiju raditi na novim pjesmama, ali ipak najdraže mi je bit na turneji. Pogotovo kad sviramo ispred publike koja voli naše pjesme i kad imamo dobru reakciju na našu svirku, to je najbolji osjećaj na svijetu. Od kad se više zemalja "otvorilo" sada možemo posjetiti toliko puno novih mjesta, tako da nam turneje traju puno duže. U '80-tim bilo smo ograničeni na svirke ili po Evropi ili u Americi, a danas putujemo i u Rusiju i u Kinu.

Po raznim medijima dodijeljen vam je nadimak kraljice metala, što vam se čini od te titule?

Kad god mi ljudi kažu kakvu ljepu stvar, to me čini sretnom. Uvijek se trudim dati što više mogu, sve odraditi na najbolji mogući način. Meni je metal glazba uvijek predstavljala slobodu raditi ono što hoću, od žestokih, "himničkih" pjesama, pa do balada. Ja sve to volim, ali biti nazvanom kraljicom... to je meni stvarno WOW!, ali čini mi se ipak pretjeranim, ali što čini fanove sretnim, to i meni odgovara i tjera me radit više i bolje.

Znači ako bi netko posjatio tvoj dom nigdje neće pronaći kakvu krunu?

Ne, (smijeh)... samo hrpu odjeće u kojoj nastupam, ja sam obična osoba, kod mene kruna nema.

Mnogim rock bendovima krilatica "Sex, drugs & rock'n'roll" bio je način života, što ona tebi predstavlja?

Ja sam uvijek bila osoba koja je svih vozila doma nakon provoda, a kako sam ponekad vozila i naš tour autobus, bilo mi je nemoguće piti bilo kakav alkohol. Muški dio benda mogao se time baviti, ali ja sam uvijek bila ta koja se brinula da svi sigurno dođu doma. Moj otac je bio vozač kamiona i odrasla sam u njemu. Ne pijem, a i kad dođem u doticaj s alkoholom vrlo ga malo konzumiram. Što se sexa tiče puno se više zabavljalo u '80-tim, dok danas zbog AIDS-a je potpuno druga priča. Droge nikad nisam probala, smatrala sam kako je to jako loša stvar. Mnogi dobri glazbenici umrli su zbog nje ili su se doveli u jako loše stanje. S drogom možeš imati "dobar osjećaj" neko kratko vrijeme, a nakon toga sve krene nizbrdo.

Malo promjenimo temu. Da možeš promjeniti jednu stvar u glazbenoj industriji, što bi to bilo?

Iz mog iskustva, kao i ostalih bendova, zna se dogoditi da napraviš super pjesme, nešto stvarno čarobno i posebno, a onda to nitko ne može čuti, jer nema dovoljno promocije i podrške iz glazbene industrije. Željela bi da se više ulaže u male, ali super bendove kako bi svoju glazbu predstavili svijetu. Ljudi koji vode glazbenu industriju misle samo na zaradu i sve gledaju s komercijalne strane. Tako i kada imamo moćne i žestoke pjesme, rekli bi nam da ih još malo "ispoliramo", napravimo više u pop stilu, a one bi trebale ostati baš onakve kakve jesu. Postoji dosta kvalitetne glazbe koja je žestoka, a nije komercijalna i voljela bi da je glazbena industrija podrži takvu kakva je. Danas zahvaljujući internetu, bendovi mogu napraviti puno više kako bi se reklamirali, ali podrška od strane izdavačkih kuća definitivno bi trebala biti veća. Recimo kako u Njemačkoj ima jako malo radija koji sviraju rock i metal glazbu, a i pojavljivanje na TV-u je iznimno rijetko, voljela bi čuti više metal glazbe u eteru.

Internet neki veliki bendovi, kao i izdavače kuće vide kao jednu jako lošu stvar.

Mislim da Internet ima dvije strane. Meni se jako sviđa što na njemu ljudi iz cijelog svijeta mogu čuti moju glazbu, to je supar, a opet s druge strane kad svi skidaju besplatno pjesme s neta, to stvara probleme glazbenicima, kao i izdavačkim kućama. Doduše pravi metal fanovi još uvijek kupuju albume koji im se svide i misle da su toga vrijedni. U Americi specijaliziranih dućana ploča skoro više nema, već moraš ići u "Walmart" kako bi kupio CD. Svi veliki dućani koji se bave prodajom CD-a poput "Tower Records-a" više ne postoje, tako da je Internet definitivno s te strane oštetio glazbenu industriju. Ja volim vinile koje je danas dosta teško pronaći, rađe slušam njih, nego preko kompjutera. Uvijek sam voljela ići od dućana do dućana tražit nove zanimljive ploče. Nažalost problem s izdavačima je bio što nisu na vrijeme vidjeli što im nove tehnologije donose ili odnose. U svemu tome drago mi je kako ljudi iz cijelog svijeta imaju pristup slušati super glazbu, tako da sada imamo veću publiku i zbog toga imamo više koncerata i turneje nam duže traju. Ljudi još uvijek žele čuti pjesme uživo na koncertu, osjetiti ih i otkačit se...

Koncerti su ipak poseban doživljaj gdje stvarno možeš osjetiti bend i njihovu glazbu.

Kad god osjetim da je publika dobro raspoložena, mogu pjevati 10 puta bolje, za razliku od studija gdje snimimo lijepu pjesmu, ali to je onda samo pjesma koju pjevam. Pred publikom uvijek mi je bolji osjećaj i sve mi zvuči puno bolje za razliku od studija.

Za kraj ima li nešto posebno što želiš poručiti tvojim hrvatskim fanovima?

Vrlo sam uzbuđena što opet dolazim u Hrvatsku, jer imamo stvarno super sjećanja s prošlih nastupa. Potrudit ćemo se napraviti još bolji koncert. Svirat ćemo pjesme sa starih albuma od "Burning the witches" do "Fear no evil". Slobodno vičite koje pjesme želite čuti, njih ćemo svirati na bisevima, a svirat ćemo toliko dugo koliko vi budete htjeli. Sretna sam što dolazim, kao i ostatak benda koji vas također pozdravlja.

Više informacija o Doro Pesch možete naći na: www.myspace.com/doroband ili www.doromusic.de