Downcast Art je karlovački metal kvintet odan podžanru kojeg harmonično gaje diljem kroz poklonike pridobivene u kratkom vremenu. Putovanje kroz stvaralaštvo započinje u jesen 2005. godine, a za nekoliko godina glazbenog rada i oblikovanja bend se formira u produktivnu cjelinu koja na kraju rezultira izlaskom prvog albuma "Forbidden Memories", u ljeto 2011. Početna struktura i definicija Downcast Art-a pokrenuta vizijom klavijaturista Zdravka Smenderovca, nadograđena je Kristijanom Radekom na gitari, Sašom Fajkovićem za bubnjevima, Davorom Grdićem na bas gitari te Jelenom Mužar kao pjevačicom. Takva postava vodi bend u bolje sutra i ispisuje novu stranicu u svom postojanju...

Pozdrav, od Vašeg prvog intervjua za naš portal je prošlo dvije godine, što se u tom vremenu promijenilo kod vas?

Saša: Promijenilo se zaista puno toga; od postave samog benda, do podizanja kvalitete benda. Odradili smo i neke zapažene koncerte, svirali smo s jednim splitskim glazbenikom, odradili mini-turneju po Hrvatskoj i Srbiji, te svakako najbitnija stavka - snimili album prvijenac za čiju su završnu produkciju bila zadužena inozemna imena.

Kristijan: Lijepi pozdrav tebi i svim čitateljima CMAR-neta! Osim što smo napredovali svirački i što smo odradili podosta koncerata u protekle dvije godine, dogodile su se dvije jako važne stvari za bend. Prva je novi vokal, koji je podigao bend na puno višu razinu, a druga stvar je ta da je naš prvi album napokon gotov.

U kojem glazbenom usmjerenju i pod kojim utjecajima stvarate glazbu? Da li vas netko posebno nadahnjuje?

Saša: Glazba koju stvaramo se svakako kreće prema symphonic zvuku, no kao i većina drugih bendova, razne su primjese drugih žanrova. Nemam striktno određeno što i kako ćemo svirati već imamo svoj način kompoziranja pjesama. Svatko od nas ima svoje idole kako po pitanju individualnih glazbenika, tako i po pitanju cijelog benda. Npr meni je svakako jedan od idola McBrain iz Maidena i Simon Phillips, bubnjar legendarnog američkog benda TOTO.

Kristijan: Iako svatko od nas sluša različite bendove, pa čak i različitu vrstu glazbe, svima nam je zajedničko da volimo melodično, žestoko i raznovrsno. Normalno je da svatko od nas, slušajući svoje omiljene bendove "poprimi" ili nauči nešto od njih i to direktno utječe na sviranje i stvaranje naše glazbe. Pozitivna stvar je to što ne slušamo svi isti bend jer bi onda zvučali kao taj bend, a to nije dobro. :)

Jeste li možda ranije svirali u nekim bendovima?

Saša: Ufff, davno je to bilo. Prvi bend je bio prije podosta godina i to su bili zaista sami početci mojeg glazbenog putovanja. Nakon njega su se nizali razno-razni pokušaji sviranja u bendovima no kako to i obično biva kod samih početnika; to su bendovi koji traju ekvivalentno znanju glazbenika. Dakle... 2-3 mjeseca :) Downcast Art je prvi ozbiljan bend kojem sam se pridružio a u ovo vrijeme prošle godine sam postao član jednog od trenutno najpoznatijih cover bendova iz Karlovca - Full Monty. Također zanimljivo iskustvo jer su pjesme koje sviramo u FM-u potpuno drugi svijet od DArt-a :) Zanimljivo je da se pjevačice u oba benda zovu Jelena :D

Kristijan: Saša (bubnjar) i Davor (bassist) trenutno sviraju u više bendova. Mi ostali više ne, ali svi smo imali iskustva s drugim bendovima prije Downcast Arta. U mojem slučaju ništa vrijedno hvale, svirao sam u dva benda tipa: "raspali smo se prije nego što smo išta konkretno napravili!" :D

Osim muzike, čime se još bavite?

Saša: Studiranje i rad. Student sam Poslovne informatike u Zagrebu na VERN-u. Za sada sam jako zadovoljan faksom. Paralelno s muzičkom i akademskom karijerom radim kada stignem (u slobodno vrijeme haha:) uglavnom poslove konobara. Nedavno sam počeo pisati i za stranicu svijet-androida.com. Veliki sam fan smartphone-a :)

Kristijan: Svi smo studenti, osim Zdravka (klavijaturist) koji je inžinjer računarstva. U slobodno vrijeme svatko ima svoje hobije. Često se družimo, jedemo, pijemo i tako . :D

Nakon snimljenog prvog dema "Downlight" snimili ste i prvi album "Forbidden Memories", recite nam nešto o tom albumu, gdje ste ga snimali, tko je bio producent i tko je zaslužan za zanimljiv cover albuma?

Saša: Snimanje smo obavili u vlastitom studiju. Završnu produkciju smo prepustili iskusnijim ljudima iz Njemačke iz OM studia isključivo za mastering. Slika albuma je u potpunosti autorska tj. marljive ručice pjevačice Jelene i basiste Davora su zaslužne za to remek djelo. Album je dobio ime po jednoj od pjesama s albuma, a svakako će biti zanimljivo poslušati bonus pjesmu. Također smo i za svakoga tko naruči album u pretprodaji pripremili i poseban poster kao mali znak zahvalnosti.

Kristijan: Na albumu se nalazi 11 pjesama, koje se jako razlikuju jedna od druge. Razlikuju se iz razloga šta nam je ovo prvi album i imali smo jako puno ideja. Isto tako pjesme su rađene u velikim vremenskim razmacima što je dodatno utjecalo na njihovu raznovrsnost. Album je dinamičan i fluidan. Slušatelj može očekivati puno melodija, puno orkestracija popraćenih žestokim rifovima, brzim ritmovima i jako kvalitetnim vokalnim linijama. CD je sniman u privatnom studiu, a masteriran u prestižnom mastering studiu "online-mastering" u Njemačkoj. Za zanimljiv cover albuma zaslušni su Jelena i Davor. Naime Davor jako dobro vlada fotografiranjem i obradom fotografija te je uz pomoć Jelene napravio jako dobar posao.

Tko je autor stihova i glazbe, odakle crpite ideje za tekstove i jel ima neka glavna tematika?

Saša: Za većinu je pjesama kriv klavijaturist Zdravko :) Zaista čovjek ima dobre ideje. No cjelokupni aranžman je rađen uz mnogo truda, volje i vremena u prisutnosti cijelog benda. Posebno je bilo zanimljivo kada smo radili vokalne linije za novu pjevačicu. No na kraju, trud se isplatio. Tekstove koje Zdravko slaže pa kasnije svi zajedno uređujemo su zaista teško objašnjivi pošto on to vuče iz svoje glave iz raznih misteoriznih kuteva mozga :) Kažem vam, zanimljiv čovjek haha :)

Kristijan: Sve stihove napisao je Zdravko. Tekstovi pjesama su poprilično dubokoumni i ne ostavljaju slušatelja ravnodušnim. Tko bolje prouči tekstove, u svakoj pjesmi će propoznati dio sebe. Česte temetike su prolaznost, vrijeme, sjećanja, težnja za nedostižnim i žaljenje za izgubljenim. Glazbu u osnovi radimo Zdravko i ja, zatimo razradimo do kraja sa ostatkom benda.

Kakva je bila atmosfera na snimanju i vaši sveukupni dojmovi?

Saša: Atmosfera je bila... nesvakidašnja. Od smijeha do čupanja kose sa glave. Bilo je super dana kada je sve išlo kao podmazano, no opet je bilo dana kada smo se oko par sekundi pjesme mučili satima. Svakako iskustvo koje je nezaboravno no nije za one sa slabijim živcima :)

Kristijan: Pošto smo snimali kod Zdravka u studiu, atmosfera je bila maksimalno opuštena. Nismo imali vremenska ograničenja za snimanje, tako da je svatko snimao svoje dionice dok nisu ispale savršeno. Sveukupno smo jako zadovoljni razultatom snimanja, materijal zvuči jako dobro, a Zdravko jedva čeka sljedeće snimanje da mu opet sve pojedemo i popijemo :)

Imate li u planu snimiti uskoro spot, i žalite li nam otkriti za koju pjesmu?

Saša: Snimanje spota imamo u vidu. Pregovori oko koje izbora pjesme još traju. Imamo razne ideje no treba ipak naći i ljude koji su sposobni sve naše ideje pretočiti u video format kako bismo barem na kratko približili se javnosti ne samo kroz zvučne linije, već i kroz vizualne.

Kristijan: Da, spot je u planu. Lagano razmjenjujemo ideje za spot, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Razmatramo razne opcije.

Najveća promjena u bendu se dogodila sad u proljeće 2011, kada vam se pridružila nova pjevačica Jelena Mužar, čemu promjena?

Saša: Tako je, zaista najveća promjena je dolazak Jelene. Obično promjene vokala i jesu najveće promjene a mi nismo izuzetak po tom pitanju. S prijašnjom pjevačicom Ivom smo se nažalost morali razići nakon nekoliko godina druženja i sviranja radi daljnjeg napretka benda.

Kristijan: Tako je, kao što sam rekao na početku, to je najveća promjena koja se dogodila bendu. Bivša pjevačica Iva je zbog nedostatka vremena i nekih drugih interesa lagano gubila motivaciju i želju za nastavak suradnje i došlo je do trenutka kada je rastanak s njom bilo jedino rješenje da bend nastavi dalje u pozitivnom svijetlu. No ova promjena nam je "sjela k`o budali šamar" :D . Jelena je prije svega jako ugodna cura i vrhunska vokalistica, što imate priliku čuti na CD-u.

Stilom glazbe mnogo odudarate od mnogih bendova u Hrvatskoj, kako ste prihvaćeni do sada? Kako publika reagira?

Saša: Za sada smo dobivali zaista odlične kritike; radilo se to o koncertima u Hrvatskoj ili inozemstvu. Prvi dojmovi na pokoji kratki isječak su bile super još u vrijeme stare pjevačice, no nakon nastupa u Karlovcu i premijernog predstavljanja nove pjevačice smo primili zaista impresivan broj pohvala i čestitki. Ljudi su ostali oduševljeni kako sada zvučimo. Puno snažnije, čvšće i svakako drugačije za ovo područje.

Kristijan: Publika nas odlično prihvaća gdje god svirali. Ljudi se žele slikati s nama, traže nas trzalice, palice ili bilo što naše, što nas zaista ugodno iznenaditi. Publici se očito sviđa naš glazbeni stil.
Ovim putem bi htio zahvaliti svim fanovima koji su nas bodrili ovih godina!

Što mislite o glazbenoj sceni u Hrvatskoj, koje bendove bi posebno izdvojili?

Saša: Kao što sam i prije 2 godine rekao, ponavljam i sada. Scene ima. Ima i super benodva, no barem za sada na domaćoj sceni nije moguće uspjeti s ovakvom glazbom. Bend da bi uspio mora imati i promociju a pošto su rijetki oni koji prate "žestoku muziku" zaista je nemoguća misija probiti se. Ima bendova koji su se izdgli iznad drugih, no realno gledajući, to je i dalje mali pomak usporedimo li broj ljudi na koncertima nekog domaćeg metal benda i estradnih zvijezda. Evo istaknuo bih ovim putem Opću Opasnost koja se nakon ponovnog okupljanja i izdavanja albuma zaista probila, a time i otvorila put ostalim rock/metal bendovima s ovog područja jer ljudi počinju shvaćati kako npr rock glazba nije samo nabijanje po instrumentima. Žalosno je što tako ljudi misle. Svakako vrijedi spomenuti i Zorana Mišića za kojeg se također pročulo iako je u rokerskim vodama. Svaka pohvala.

Kristijan: Pretpostavljam da misliš na metal scenu. Scena očito postoji, ali nikako da se razvije na neku prihvatljivu razinu. Premalo se daje podrške našim bendovima (naravno ima iznimaka). Neki naši bendovi više se cjene vani nego kod nas. Publike ima, dobrih bendova ima, donekle ima i prostora za koncerte, tako da se nadam da kad bendovi postanu još bolji, a publika malo opuštenija, da će i scena ojačati. Bendovi koji su moji favoriti što se sviranja tiče su Inciter i Rising Dream, a Omegu Lithium, s kojima smo svirali nekoliko puta, bih izdvojio kao kvalitetan bend koji se jako brzo probio na vanjsko tržište i dao dobar primjer svim mladim bendovima.

Da li vam je neki od koncerata ostao posebno u sjećanju i zašto?

Saša: Pa svaki koncert ima nešto posebno. Ali sada bih svakako izdvojio nastup s ovogodišnjeg festivala Hermetika gdje nas je došlo slušati nekoliko stotina ljudi. Veliko hvala svima.

Kristijan: Bilo je stvarno svakakvih iskustava, dobrih i loših. Ne bih mogao izdvojiti samo jedan kao najbolji. Neki od boljih su Hermetika u Karlovcu, Palach (Rijeka), Željezničar (Zagreb)...

Imate li kakve planove van Hrvatske po pitanju promocije i svirki?

Saša: Turneje imamo u planu. No detalje o tome ćemo otkriti neki drugi put (da ne bude sve naglo, smijeh). Treba i javnosti prvo predstaviti novi album putem interneta, radija itd. te im pokazati kako smo još uvijek tu premda nismo baš bili aktualni na sceni zadnje vrijeme radi snimanja albuma i dolaska nove pjevačice.

Kristijan: Naravno. Mislim da je glupo ograničiti se samo na hrvatsko tržište. Promovirati ćemo se što više budemo mogli i kod nas i vani te se nadati pozitivnoj reakciji kao i do sada.

Kakva su vam iskustva do sad sa hrvatskim organizatorima?

Saša: Svakakva. Bilo ih je super. Odradili sve po dogovoru; neki čak i više od toga. Drugima pak je preskupo dati 300kn za najam razglasa pa onda bude katastrofa od koncerta. Svašta se nađe u ovoj našoj maloj zemlji (smijeh).

Kristijan: Odradivši ovih dvadesetak koncerata shvatilii smo jedno nepisano pravilo. Ako dogovorite s organizatorom samostalni koncert, ili u suradnji sa još nekim bendom, to u pravilu ispadne super organizirani koncert. Ako se prijavite na neko natjecanje demo bendova, ili neki festival sa puno bendova, to ispadne jako loše jer organizator uz vas ima još desetak bendova i boli ga ona stvar za vas, a tako se i ponaša. Jedina iznimka bio je festival Hermetika, koju organizira mlada udruga i puno je ležernija atmosfera.

Kakvi su vam planovi za budućnost sada nakon snimljenog albuma?

Saša: Prvo promocija albuma a nakon toga se bacamo u koncertnu promociju. Imamo u planu i izradu majica, postera te ostalih promo materijala no o tome ćemo više znati kroz par mjeseci.

Kristijan: Promocija, svirke, promocija... i tako u krug (smijeh). I spot naravno. Cilj je izvući iz cd-a maksimalno koliko se da, odraditi sve svirke koje će nam cd omogučiti i tek onda ići snimati novi materijal.

Ima li nešto što želite reći a da nismo obuhvatili pitanjima i što bi poručili fanovima za kraj?

Saša: Podržite scenu na ovim prostorima (smijeh).

Kristijan: Fanovima bih poručio da uživaju u cd-u i slušaju ga glasno (smijeh). Nadam se skorom susretu na koncertu. Uživajte i samo veselo (smijeh).