Eluveitie je švicarski folk metal bend, koji također koristi i elemente death metala. Pjevaju na engleskom i galskom jeziku. Koriste tradicionalne keltske instrumente upotpunjene gitarama i bubnjevima. Osnovao ih je Chrigel Glanzmann 2002. godine. U bendu svira nekoliko instrumenata, pjeva, te sklada i piše tekstove.

Nakon koncerta u Močvari (14.10.2010.) imala sam priliku razgovarati s ovim iznimno interesantnim čovjekom.

Za početak sam ga pitala o dojmovima s upravo odrađenog koncerta.

Hm. Mislim da su se ljudi zabavili. Barem se tako činilo. (smije se) Što je dobro, jer je to najvažnija stvar na koncertima... Naravno, bili smo sretni zbog toga. Problem je bio u tome što je pozornica jako malena, tako da nismo mogli napraviti "show". Zapravo, jedva smo se mogli micati, a kamoli nešto drugo. Ali, dok god se ljudi zabavljaju, nema veze na kakvom se stageu nalazimo.

Što osjećaš kada se popneš na pozornicu?

Što osjećam? (razmišlja) Ništa posebno. Zapravo na to ni ne mogu odgovoriti. (smije se i hvata za glavu) Ne znam. Ne osjećam se drugačije nego sada, kad sjedim ovdje.

Zašto onda pjevaš, ako se ne osjećaš drugačije ovdje i na stageu?

Zato što nismo mogli naći pjevača kada smo tek počinjali, pa sam ja počeo pjevati. (smije se)

A zašto si počeo stvarati glazbu?

Zato što ju volim. Glazba je moj život. Mislim da se to odnosi na sve članove Eluveitieja. Muzika je vjerojatno i jedina stvar koju znamo raditi. (smije se)
Nisam dobar u puno drugih stvari. Ja sam se počeo baviti glazbom jako rano. Prije dvadeset i devet godina sam krenuo s klasičnom gitarom. Jednostavno sam to oduvijek radio.

Smatraš li da je obrazovanje bitno za to da netko postane uspješan glazbenik?

Hm. Pretpostavljam, ili recimo, vježbanje je bitno. Ako uspiješ sam svladati neki instrument, edukacija onda nije nužna; ali uglavnom puno pomogne.

Većina članova vašeg benda je glazbeno obrazovana.

Aha. Meri (violina i vokal, porijeklom iz Hrvatske) je pohađala jazz konzervatorij. Ne znam znaš li što je to.

Naravno da znam što je jazz!

Da, naravno da znaš. Mislio sam, ne znam imate li jazz konzervatorij ovdje. (smije se) Većina nas se školovala u takvim školama.

Na turneji ste s Korpiklaanijima. Gdje je veza? Oni su Finci, vi ste Švicarci.

Već smo dugo prijatelji s njima. Zajedno smo svirali na mnogo koncerata. Ionako smo planirali ići na europsku turneju ove jeseni i stvorila se ideja: "Zašto ne opet s Korpiklaanijima?". Već smo bili s njima na turneji prije nekih tri godine.

Voliš li biti na turneji s njima?

(Pogleda u drugi dio busa kako bi se uvjerio da nema članova Korpiklaanija i nasmije se) Zapravo je sasvim u redu. Osobno mi nisu najdraži bend s kojim volim putovati, ali kao što sam rekao, prijatelji smo, pa je zbog toga s njima lako.

Zašto ti i nisu baš najdraži bend za zajedničke turneje?

Pa. Volim piti i tu i tamo se opiti, ali do određene granice i s nekom mjerom. No, Korpiklaaniji su pijani svaki dan, non stop i bez mjere.

Misliš li da je to i zbog razlike u kulturi?

Ne. Znam puno finskih bendova i svi piju puno, ali zasigurno ne kao Korpiklaani. (smije se)

Možeš li mi ponoviti kakva je razlika između europske i američke publike? (Razgovarali smo o tome prije intervjua)

To ti se baš svidjelo? (smije se) Znači, nakon što smo izdali album, započeli smo turneju. Obišli smo puno zemalja i tri kontinenta i naravno, prošli smo i Ameriku. (smije se) I. Znaš što mislim o njima. (smijeh) U biti volimo ići na turneje SAD-om. (Cijelo se vrijeme smije) Drugačije je nego ovdje, ali i sasvim ok. Naravno, volim i njihovu publiku; ali da, kao što sam rekao, ljudi su uglavnom deblji i malo gluplji nego u Europi. (umire od smijeha) Naravno, ne treba generalizirati.

Ima li nešto posebno u Hrvatskoj kulturi i publici?

Naravno, kultura je drugačija. Što se tiče publike, i ne vidim neku razliku između vaše i ostatka Europe. Dobro, nije ni cijela Europa ista. U Ujedinjenom Kraljevstvu i skandinavskim zemljama su ljudi drugačiji. U tim zemljama su puno mirniji., ali u osnovi, u Europi je svugdje isto.

Što slijedi za Eluveitie?

Turneja. Puno putovanja. (smije se)

Radite li na novom materijalu?

Da. Zapravo, upravo radim na njemu. Imam svoj laptop na kojem snimam nove zamisli. Sad tek završavamo turneju za zadnji album, koja će još malo potrajati; do sredine studenog. Onda ćemo napraviti mjesec dana pauze. Zatim slijedi još jedna američka turneja i poslije toga kanimo snimiti novi album.

Imaš li već ideju kako će izgledati?

Naravno. Bit će to još jedan metal album poput posljednjeg. Bit će malo više "epic". (smije se) Radi se o konceptualnom albumu s pričom.Naravno, na njemu će se nalaziti i puno interludija. Radnja prati galski rat i to iz pogleda Helveti plemena. Znači, fokusirani smo na njihovu ulogu u ratu.

Kad već pričamo o albumima, vratimo se na zadnji izdani, "Everything Remains As It Never Was". Koja ti je najdraža pjesma s njega i zašto.

Ne znam. Svi iz benda volimo sve pjesme na albumu i nemamo najdražu; što mislim da je dobro. Ako se radi o live izvedbama najviše volim svirati "Nil" i "Kingdom Come Undone". Jednostavno su fora za izvoditi. Sviđaju mi se. (nasmije se)

Dođe li do nesuglasica prilikom stvaranja glazbe između tebe i ostatka benda zbog različitih ideja?

Možda bi i došlo da svi pišu glazbu. (smije se) U osnovi ja pišem glazbu za sve instrumente, a od posljednjeg albuma i Ivo (gitarist). Kada završim pjesmu snimim ju kod kuće za sve instrumente. Naravno, ne sviram sva glazbala sam, programiram ih. Onda snimljeni materijal dam ostatku benda koji ga nauči i prilagodi svom instrumentu. Tako radimo i mislim da je to najjednostavniji način, ako si u grupi od osam članova.

Kako se članovi Eluveitieja međusobno slažu?

Posljednjih par godina provodimo puno vremena zajedno. Gotovo da živimo skupa. Stalno smo na turnejama i bus nam je poput doma na kotačima. Tijekom godina smo postali obitelj jedni drugima. Obzirom da sviramo puno i posvuda, znači da nemamo vremena za privatni život. Nitko od nas nema mnogo socijalnih kontakata ili prijatelja izvan benda. Mi se međusobno odlično slažemo. Naravno, ponekad se i posvađamo, ali sve je to normalno.

Eluveitie je promijenio mnogo članova. Zašto?

Kao bend rasli smo vrlo brzo i iako nam je danas to posao, prije nekoliko godina morali smo se uz glazbu baviti i drugim poslovima, jer nismo zarađivali dovoljno. Došlo je vrijeme kada se svaki član morao zapitati: "Mogu li ja ovo?" i "Želim li ja ovo?". Oni koji su otišli su jednostavno odlučili: "Ne mogu" ili "Ne želim".

Jeste li brže počeli napredovati od kad ste sklopili ugovor s Nuclear Blastom?

Da, i tad, ali i prije toga. To je dobra izdavačka kuća i sretni smo da smo potpisali za njih. No, nije to jedna od onih stvari koje ti promijene sve u životu.

Kako ste došli do toga da potpišete za njih?

Jednostavno. Pitali su nas i mi smo pristali. (smije se) Bila je to cool situacija. Tada smo taman završili "Slaniu" i imali smo ponude od svih većih izdavačkih kuća; od Metal Bladea, Napalm Recordsa do, na kraju, Nuclear Blasta. Super je bilo to što smo mogli birati. Nuclear Blast je imao najbolju ponudu i zato smo pristali raditi s njima.

Je li te slava promijenila? Zanimljivo je doći u različite zemlje, napuniti dvorane i vidjeti sve nepoznate ljude koji znaju tko si i koji vole tvoju glazbu. Teško je ostati isti nakon toga.

Mislim da nije. Napornim radom smo došli do ovog stupnja "slave". Korak po korak smo stvarali svoj put, pa smo se i postepeno naviknuli na sve što uspjeh donosi. Tako da, ne, nisam se promijenio. (nasmije se)

Ima li išta što bi želio poručiti fanovima?

Na meni ostaje samo reći - Hvala svim fanovima za interes koji pokazuju za naš bend i hvala tebi na intervjuu.

Hvala tebi!

Nakon ovog ugodnog razgovora, Chrigel Glanzmann uveo me na moj sljedeći intervju, s Korpiklaanijima. Zahvalna sam mu što me psihički pripremio za ono što me čeka. Ne znam kako bih se nosila s divljim, razuzdanim i pijanim šumskim klanom Korpiklaanija da mi nije bio moralna podrška.