''Ovo je novi milenij, nitko vas ne pita kako ste i možete li izdržati stres i pritisak 24 sata dnevno. Glazba je stanje koje nas opušta i ne vidim razloga da je se ikad odreknemo.''

Embassy 516 iz Dubrovnika je bend čiji rad u zadnjih 5 godina postepeno sve više biva zamijećen. Prvi put su zapaženi u očima medijske javnosti kada su 2010. godine pobijedili na natječaju In Music festival, gdje su imali priliku dijeliti pozornicu sa velikim glazbenim imenima kao što su Massive Attack. Ovih dana im za matičnu diskografsku kuću Geenger Records izlazi dugo najavljivani prvijenac ''Surveillance Of The Environment'' za koji je mastering radio svjetski poznati producent Tom Baker. Pričali smo sa gitaristom i vokalistom benda, Žarkom Dragojevićem.

Za početak mi molim te malo predstavi bend, tko su članovi i što točno predstavlja ime Embassy 516?

Band dolazi iz najjužnijeg dijela Hrvatske, stoljetnog Dubrovnika koji je zbilja miljama daleko od ostatka države. Članovi su Tomislav Kličan za bubnjevima, Nikša Sentić na bass gitari, Marjan Žitnik na klavijaturama, i ja (Žarko Dragojević) kao vokal i gitara. To je onaj 'studijski' dio banda koji je dosad djelovao, a na idućim nastupima će se na pozornici pridružiti i Božo Prlenda na gitari, te Ivica Glunčić za bubnjevima. Ime banda je preuzeto po broju sobe i imenu hotela u kojem je 1995. godine zadnje viđen misteriozno nestali gitarist Manic Street Preachersa – Richey James Edwards.

Izašao je prvijenac vašeg benda, pa mi reci nešto o njegovom izdavanju – kako je album promoviran u medijima i gdje će ga se moći nabaviti?

16. svibnja je album službeno objavljen za Geenger Records, proces do samog izdavanja je bio zbilja mukotrpan i naša ulaganja u posljednjih 6 godina su rezultat onoga što imate pred sobom. Izdanje naziva ''Surveillance Of The Environment'' donosi 12 skladbi, a mediji polako pomažu u njegovoj promociji i širenju 'dobrog glasa'. Bit će dostupan u cd shopovima Dallas Recordsa, Aquarius Recordsa, Rockmark knjižari Zagreb, u Udruzi Mladih Orlando Dubrovnik, te na svim koncertima koje ćemo uskoro održati. Također se ljudi mogu javiti i nama kao bandu (embassy516@gmail.com) ili direktno izdavaču preko službenog Bandcamp Geenger Records sitea.

Kako je izgledao proces snimanja albuma?

Neke od pjesama datiraju još od 2005., a cjelokupan process stvaranja i snimanja je bio predivan i jednako toliko zamoran. Ponekad sami sebi dosadite ponavljanjem istih tema, i prearanžiranjem istih dok se ne dobije željeni rezultat. Tek kad ste to ustanovili, onda dolazi onaj financijski dio koji pokrivate u studiju i u vezi svih ostalih popratnih detalja koji se tiču mixa, masteringa, tiska i same promocije... Ali iskustvo iz Kramasonik Studija s Hrvojem Nikšićem i Nevenom Marincem, te mastering ravno iz srca SAD-a (Precision Mastering Studio Hollywood, Tom Baker) je zbilja neprocjenjivo iskustvo. Istom timu se vraćamo već za godinu dana nazad!

Ima li album neku određenu temu koja se provlači kroz njega, neki koncept zajednički svim pjesmama?

Sve skupa je prvi dio konceptualne cjeline koja se naslanja na sociološku teoriju Harolda Lasswella. “Surveillance Of The Environment” je prvi korak njegove teorije, te iduća dva albuma će zaokružiti njegovu misao koja je itekako utjecala na mene kao autora tekstova i glazbe. Također i glazbeni i vizualni dio je u skladu s tekstovima, te cjelokupnim izričajem banda Embassy 516.

Kako bi opisao Embassy kao bend, iz glazbene perspektive? Recimo, zovu vas dream pop bendom. Je li po tebi taj naziv opravdan?

Svjestan sam da će se uz E516 vezivati razne konotacije u glazbenom i žanrovskom smislu. Glazba koju mi stvaramo je na polu puta između alternativnog rocka, najmekših pop dionica i psihodeličnih ritmova i mračnih klavijatura koje jednostavno stvar čine još kompliciranijom za slušatelja. Tomo (bubnjar) i ja smo odrasli na post – rocku i metal bandovima koji su imali zanimljive ritam sekcije. Uvijek smo se dosta poigravali dinamikom zvuka, i bitnije nam je bilo stvoriti iz jednog tona / melodije zanimljivu koncepciju, nego iz mnogo toga ukupno ‘ništa’. To je osjetno na ovom albumu, i u konačnici smo postigli da zvučimo svoje i vladamo prostorom. Pa bilo to onako sneno u maniri ‘dream – popa’ ili ‘shoegazerski’ zapetljano da slušatelj odluta u neku drugu sferu stanja svijesti.

Vezano za prethodno pitanje, koji su glazbeni uzori čiji utjecaj se može naći u vašoj glazbi i otkuda općenito crpite inspiraciju za pisanje glazbe?

Naš službeni 'one sheet' za medije o uzorima kaže: A Perfect Circle, Deftones, Dredg, Joy Division, Mogwai, Jesus and Mary Chain, Massive Attack, My Bloody Valentine, The Cure, The Smashing Pumpkins, Silversun Pickups, Sigur Ros... Ova lista je onako suhoparna i kratka, ali realno na glazbu Embassy 516 najviše utječu oni bandovi koji kroz svoju glazbu ispoljavaju dozu atmosfere koja je kulisa za sve ono što se želi reći kroz tekstove.

Koliko si pod utjecajem ostalih oblika umjetnosti koji mogu utjecati na tebe kao glazbenika? Tj. postoje li neka druga umjetnička dijela koji te mogu potaknuti i oblikovati pisanje pjesama?

Tijekom svog školovanja sam itekako upijao inspiraciju iz raznih drugih sfera umjetnosti. Smatram da u današnje vrijeme autor ne može gledati samo u jednom pravcu, već da mora sve shvaćati trodimenzionalno. Glazba, film, i književnost su povezani više nego ikad; a čak i medij kao prijenosno sredstvo putem sveprisutnog Interneta sve više prisiljava da se koristite zvukom, slikom i riječi u isto vrijeme. Trenutačno sam zaposlen u Kazalištu Marina Držića Dubrovnik, tako zbilja spajam sve ovo što sam spomenuo. Sve to svakodnevno utječe na mene u najboljem mogućem smislu, te potiče da stvaram sve više kako bi ta glazba i tekstovi ostali zapisani.

Koliko vam je bitan konceptualni oblik umjetnosti, da je povezan sa vašom glazbom? Pritom mislim i na vizualan oblik izražavanja, te odašiljanje određenog karaktera ili stava, kao i forma live nastupa?

Mislim da je većina ovog pitanja odgovorena i u prethodnom, a ponavljam kako je ideja o spajanju svih oblika izražavanja danas nužna. Mislim da to više nije izbor, već da bandovi moraju reagirat i postavljat se na svim poljima jednako kvalitetno. Mi smo se potrudili dati određen ‘pečat’ na albumu “Surveillance Of The Environment”, tako medijsku promociju albuma i live nastupe prati određeni vizualni izgled i stav koji ne odstupa od početnih ideja i ideala.

Gdje ste do sada sve nastupali i s kime ste imali priliku dijeliti stage?

Iza sebe imamo otprilike 40 nastupa uživo, a od kolega s kojima smo dijelili stage uvijek rado navodimo ogromna svjetska imena poput: Massive Attack, The Flaming Lips, Ladytron, Broken Social Scene, Martina Topley – Bird... A od hrvatskih kolega ta brojka je poveća i prvo što mi pada na pamet jesu svirke uz bok Pips Chips & Videoclips.

Budući da je Embassy 516 dubrovački bend, koliko je teško povezati se sa glazbenom scenom u ostatku Hrvatske i da li vam ta udaljenost predstavlja problem kada su u pitanju svirke izvan Dubrovnika?

Mi smo s ostatkom scene u Republici Hrvatskoj zbilja jako dobro povezani. Iako smo band iz dalekog Dubrovnika, stalno smo u kontaktu sa ljudima koji rade kvalitetne stvari na sceni. Internet tu olakšava dosta, te ste u svakom trenu povezani sa tisućama dragih ljudi i kreativnih pojedinaca. Iskreno, osobno ne vidim problem gdje se nalazite, jedini problem su klubovi koji nerijetko nisu u stanju odvojiti niti simboličnih 1000kn koji bi trebali bandu za pokrivanje putnih troškova. Ali to je druga priča koja ne muči samo nas dubrovčane, već sve mlade glazbenike na Balkanu – za priliku morate krvavo raditi i sami ulagati velike novce kroz godine.

Smatrate li se bendom koji bi lako mogao naći svoje mjesto u nekakvoj hrvatskoj malo urbanijoj mainstream pop/rock sceni?

To nije naš cilj, naše mjesto je tamo gdje nas publika odluči svrstati – makar samo u intimnost svoje sobe. Barijera je engleski jezik na kojem pjevamo, te svijest o tome je itekako razvijena. A što se tiče urbane i mainstream scene kod nas i u regiji... Stvari su komplicirane na više načina, počevši od monopola nekoliko izdavačkih kuća na radio postajama, pa do hiperprodukcije koja svakodnevno zatrpava razno razne kanale i ne dopušta da se one potencijalno kvalitetne i 'zdravo razumske' stvari razvijaju u ispravnom smjeru. Mi smo iskreni DIY igrači još od najranijeg tinejdžerskog doba, te za druge stvari ne znamo i ne želimo u ovom trenu ni saznati. Ako netko jednog dana dođe s crnom vrećom od milijun kuna, onda ćemo možda drugačije sagledati stvari. Dotad nas vidim samo u ušima i srcima dobrih i inteligentnih ljudi.

Imate li nekakve razrađene planove i ciljeve, tj. pucate li na to da napravite nekakvu karijeru ili ste više posvećeni kreativnom procesu stvaranja glazbe, pa što bude..?

Naša karijera je zacrtana u ovom trenu na ispoljavanju triptiha Surveillance Of The Environment – Correlation – Transmission. Nakon toga vidim jednu kolekciju B - strana i jedan live album. Možda ovo djeluje pretenciozno i samouvjereno, ali taj cjelokupni materijal već imam napisan, aranžiran i spreman za izdavanje. U proteklih 6 godina sam napisao otprilike 75 pjesama samo za projekt Embassy 516, a na svaki od 3 dijela cjeline je ušlo po 12 najkvalitetnijih skladbi. Band će biti tu, bez obzira hoće li se ulaganja ikada vratititi u financijskom obliku. Mi imamo svoje poslove i stvari koje radimo da bi preživjeli – a glazba je ono gdje ispoljavamo sebe i nagomilane misli i bol koja se prikuplja u mišićima i stvara onaj nelagodni napeti osjećaj koji svaki dan proživljavate. Ovo je novi milenij, nitko vas ne pita kako ste i možete li izdržati stres i pritisak 24 sata dnevno. Glazba je stanje koje nas opušta i ne vidim razloga da je se ikad odreknemo.

Kako ste zadovoljni sa suradnjom s Geenger Recordsom?

Geenger Records je jedna od rijetkih izdavačkih kuća na ovim prostorima koja posluje po principu ‘volimo glazbu i radimo na očuvanju glazbe’. Industrija je prožvakala kreativnost i inspiraciju, ekonomisti sjede u uredima i odlučuju je li bolje da band nosi crvenu ili plavu boju u spotu. I sam sam dio vodstva Geengera, i na sve bandove koji izdaju pod ovim labelom gledam kao skupinu istomišljenika koji se kreću puževim korakom do svog ‘višeg’ cilja. Mislim da će generacije za nekih 20 godina sa strašću pričati o luđacima koji su u vrijeme najžešćeg kapitalizma odlučili volonterski i s najvećim entuzijazmom i dalje stvarati samo iz iskrenih autorskih pobuda. Geenger i Moonlee Records su prijeko potrebni u regiji, zato ih čuvajte i podržite rad svih ljudi i bandova koji su uključeni pod ovim sestrinskim krovom!

Nedavno ste izdali i video za pjsemu Souverain Bien. Reci mi molim te malo više o tome kako je taj spot napravljen.

Video je sniman po mojoj ideji u prostoru Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, redatelj i montažer je Zlatko Tomić; koji je sve posnimao uz pomoć Mara Bošnjaka, Marija Miljaka i Marka Mijatovića. Sve skupa je odrađeno u 2 dana, a ideja je bila predočiti tekst pjesme kroz jedno stanje uma glavne glumice (Katia Kozina) koja vidi sebe kao djevojčicu u prošlosti. Band je tu u ulozi promtrača i ‘kritike društva’, pa smo iz toga razloga iskoristili crne poveze i mračne kulise na sceni. U polu profesionalnim uvjetima smo izvukli maximum, te se ubuduće nadamo još bolje odraditi taj vizualni dio koji je zbilja jako jako bitan za nas. Bitnu ulogu su imale mlade plesačice iz Studija “Dea”, koje su otplesale u spotu na posebno osmišljenu koreografiju njihove voditeljice Deanire Popović.

Koliko dio života tebi i ostalim članovima benda zauzima glazba?

Moj mozak stalno radi u određenom ritmu i melodiji, glazbu vidim kao najveći kotačić koji pokreće mehanizam u meni. Svaki slobodan tren koristim za sviranje i stvaranje vlastite glazbe, ili opuštajuće slušanje tuđe. Za ostale članove ne mogu govoriti sa sigurnošću, ali vjerujem da ne bi bili u ovome svemu da i oni sami ne osjećaju svaku notu koja dopire do njihovih ušiju.

Hvala Vam lijepa i pratite naš rad na www.embassy516.com !