Ovaj domaći metal/rock kvartet prošao je značajnu glazbenu transformaciju od svojih početaka pa do ovog trenutka u kojem imaju završen drugi studijski album. Prvi album ''Eternities'' prošao je zapaženo u medijima zaduženim za ekstremniji vid glazbe, a sa drugim još neimenovanim albumom Igutovci idu korak dalje u evoluciji zrelosti i kvalitete svoje glazbe.

Vokal i gitarist benda Filip Bartol nam je rekao više o tome što možete očekivati na novom albumu, o planovima benda i uopće načinu funkcioniranja Iguta, kao i ostale zanimljive stvari koje možete pročitati u ovom intervjuu.

Drugi album Iguta je nedavno snimljen, možeš li reći kada bi otprilike trebao ugledati svijetlo dana?

Da, snimili smo svoj drugi studijski album, no ne znamo još datum izlaska i za kog bi album trebao izaći. Vrlo vjerovatno nećemo ove godine potpisivati za MSK Records zbog toga što se ta kuća nalazi u dosta lošoj situaciji i nisu nam u mogućnosti pružiti ono što nama treba – znači, dovoljno promocije, booking, itd.

Ima li album naziv i u kojoj je fazi dovršavanje finesa oko albuma, mastering i slično?

Trenutno još nema ime, imamo par ideja za njega, ali moramo se još dogovoriti međusobno. Album je snimljen, masteriran i sve skupa, promo cd-i su u izradi, sad se čeka samo da to bude gotovo, da možemo slati promo materijale. U stvari, vrlo vjerovatno ćemo ih slati kad bude gotov spot koji planiramo snimiti za pjesmu ''Book Of Lies''.

Gdje je sniman album?

Snimali smo s Branimirom Tonkovićem iz Usuda, isto kao i prošli album, samo što je ovog puta drugi mastering u igri. Dakle, nismo radili kod Carl Saffa, ni Ivana Jakića, nego s jednim kolegom koji se ponudio da bi bio producent i koji dosta dobro radi svoj posao – Davorinom Gerovcem.

Znači, suradnja s britanskom diskografskom kućom MSK Records koja vam je izdala prvi album je gotova?

Pa, nije gotova suradnja za stalno, ali gotova je što se tiče nekakvih novih izdavanja. Mi smo stalno u kontaktu sa njima i bit ćemo u kontaktu kad ovaj album izađe za eventualno neke koncerte po Velikoj Britaniji.

Kako ste zadovoljni sa dosadašnjom suradnjom s njima i onime što vam je taj label ponudio?

Sve je bilo manje-više u redu, osim toga što im je booking propao kad smo mi potpisali za kuću. Odnosno njihova booking agentica je dala otkaza jer je žena dobila živčani slom i nažalost psihički obolila.

Uf, zajebano. Nego, imali ste mini turneju po Velikoj Britaniji prošle godine, pa kako je to sve skupa ispalo?

Odlično, stvarno preodlično! Jedno vrhunsko iskustvo i preporučujem svakom tko se može dovoljno potruditi da izbukira turneju vani – što je trenutno danas mission impossible zbog manjka booking agencija za vas – da to i napravi. Prodaje se jako puno merchendisea vani, cd-i, majice idu sto na sat, to je stvarno nevjerovatno.

Dakle, stekli ste i nove fanove tamo?

Jesmo. Zovu nas stalno natrag i vrlo vjerovatno ćemo ići ponovo. Na sve sreću imamo jako dobre prijatelje u Britaniji, to je ekipa iz dva benda – A New Day i dečki iz Fights & Fires koji su nam uopće i omogućili da mi dođemo tamo, s obzirom da su nam prepustili svoj kombi i svu opremu, tako da smo mi išli s avionom gore ne noseći apsolutno ništa od opreme. I međusobno se stalno pomažemo, mi njima tu sređujemo koncerte, oni nama tamo i tako.

Bliži li se uskoro neka nova turneja po europskim predjelima?

Vrlo vjerovatno ćemo ponovo neki engleski tour nabacit, evo sad kad dođu dečki ovdje, trebali bi biti 13.10. u Splitu i 14.10. u Ksetu (Fights & Fires), pa ćemo onda dogovoriti neku novu turneju za UK i eventualno jedan dio Europe skupa sa njima.

Vratimo se malo na novi album. Koja je zapravo strategija benda što se tiče traženja izdavača, ima li već kakvih planova po tom pitanju?

Uglavnom, vidjet ćemo ako možemo dobiti nekog boljeg izdavača koji bi i uložio novac u to. S obzirom da kada izdajete za neki indie label, uglavnom ste vi ti koji ulažete novce, a ne izdavač i onda se taj label brine oko neke trenutne promocije, a dalje od toga ništa, pa se bend manje-više treba truditi sam. Tražili bi neki label koji prvenstveno ima booking agenciju, ne mora biti nužno ni veći. Ja sam rekao da bi radije platio neku booking agenciju da nam sređuje koncerte i ne bi bio na labelu, nego DIY. Iskreno, od labela nemate apsolutno ništa, ako niste na npr. Roadrunner Recordsu ili Nuclear Blastu ili tako nešto. To su sve priče za malu djecu kad netko kaže: ''E, mi smo potpisali za label.'' – jebeno. I mi isto i šta sad, hahaha. Imaš jedino u opticaju album i to je sve što imaš od labela.

Reci mi malo o tome kako će zvučati novi album, odnosno kolika je razlika u promjeni zvuka s obzirom na ''Eternities''?

Ovako – album ima deset pjesama i što se tiče promjene u zvuku, nije se toliko zvuk promjenio, koliko smo se mi promjenili. Mi smo ostali vjerni zapravo tom nekakvom rockerskom zvuku, osim što smo malo otišli još u progresivu (ne ''Dream Theater'' vrstu progresive da ne bi bilo zabune), neki dijelovi su možda malo složeniji nego prije. U svakom slučaju, album je puno brži, jači i nabrijaniji, ali ne tolko metalski, nego više onako - Motörhead stil.

Ta promjena zvuka je bila skroz spontana ili ste odlučili da želite svirat nešto malo drugačije i ''pjevnije''?

Ne, ovako…našli smo se, sjeli i rekli: ''E, baš bi bilo jebeno da možemo zaradit puno para. Ajmo promjenit zvuk tako da zaradimo hrpu para!''. Ne, šalim se, to je sve uglavnom došlo kroz pjesme. Pošto mi dosta spontano radimo pjesme, nemamo neki redoslijed i jednostavno dođemo s idejama na probu i složimo nešto. Što se tiče pjevanja, na novom albumu nema ni jedan scream, ni growl, ni ništa takvo. Jednostavno nismo našli mjesto na albumu gdje bi to uopće pasalo. Ja sam išao malo drugačije pjevat stvari nego prije i dogovorili smo se da će tako i ostat. Mislim da je to jedna bolja promjena, jer više-manje danas svi bendovi ionako vrište, growlaju i malo smo se zasitili toga. Htjeli smo napraviti nešto svježe, a opet da ima neki signature. Tako da kad čuješ, kažeš: ''E, vidiš, to je onaj Filip iz Iguta. Ajme, kako on sexy pjeva, baš je dobar, rodila bi mu djecu…ili rodio bi mu djecu!''

Koliko je zapravo vaš prvi album ''Eternities'' prošao zapaženo u svijetu?

Dobili smo dobre recenzije od Terrorizera, Kerranga i tako dalje. Dobili smo dosta pozitivne kritike, ocjene tipa 7 od 10, 3 od 5 i takve pizdarije. Izašla smo i na kompilacijskom cd-u od Terrorizera, skupa sa Amon Amarthom, Motörheadom, iced Earthom i tako dalje.

Ima li kakvih gostovanja na novom albumu od kolega sa domaće scene?

Na albumu nam gostuje dvoje vokala. Jedna je Sandra Tribuson iz benda Bob Rock, inače jedna jako dobra vokalistica, morate obavezno to poslušat ako imate priliku i pogledat Bob Rock u živo, cura pjeva ko slavuj. Na drugoj pjesmi nam je jedan drugi slavuj pripomogao – Ivan Eror iz bendova Chang Ffos i Pogavranjen. On je svoje vokalne sposobnosti upotrijebio na jednoj našoj pjesmi koja se zove ''Desert Ghost''. Na albumu još gostuje i Marija Anušić, inače djevojka našeg basista Roberta. Ona je uletila sa starodubrovačkim instrumentom ljevicom na kraju jedne pjesme.

Čija je to bila ideja?

Pa to je ustvari bila naša ideja, rekli smo iz zajebancije da bi mogli ubacit ljevicu. Ja nisam imao ni pojma kako taj instrument zvuči, dok cura nije donijela i odsvirala to. I stvarno je to napravila, jako je dobro leglo na pjesmi.

Misliš li da je Igut stekao status benda kojemu treba menadžer?

Da, definitivno. Mi smo svi toliko okupirani sa raznim stvarima, od poslova pa do stvaranja muzike, tako da jednostavno ne stižemo sve. Odnosno, ne da ne stižemo, nego ne stignem, jer 90% stvari koje se dešavaju su na mojim leđima, jer drugi se jednostavno nisu uspjeli ulovit u koštac s time.

Smatraš li onda da bi neki ozbiljniji domaći bend trebao uzeti menađera da im vodi sve te poslove, ako su u mogućnosti?

Definitivno. Neke stvari više ne možeš sam raditi, ne samo zbog toga što možda ne želiš ili zbog toga što ti je naporno ili što sve ne - već i zbog toga što neka treća strana ima malo bolji uvid u ono što se dešava i možda bi trebala usmjerit te - recimo, četiri glave kojima je samo da svirke, da se maksimalno potrude oko toga što rade. Dakle, te neke poslovne i administracijske pizdarije, tipa kao što su bookiranje turneja i ti slični poslovi.

Reci mi, koliko svi skupa vremena posvećujete bendu i koliko je tebi osobno Igut važan među ostalim životnim prioritetima?

Meni je to prvenstveno glavni prioritet u životu. Mislim da je drugima iz benda to isto poprilično jako važno. Manje-više je to maksimalna posvećenost i sve živo što imamo ulažemo u to, mislim da je to dobar pokazatelj. Al jebi ga, ja kažem: ''koliko to voliš, toliko ti se vrati''. Muzika je jako dobar faktor, ali bez odricanja i truda nema ništa. Možeš svirat u najboljem bendu na svijetu, ali ako se ne trudiš oko ostalih stvari ništa ti se dobrog neće desiti. Neće ti netko doć, povući te za rukav i reći: ''E, hoćeš potpisati multimilijaderski ugovor? Dat ćemo ti sponzorstvo, molim te uzmi ga!''.

Svirali ste dosta po Hrvatskoj, te po susjednim zemljama i svuda vani, pa koja je po tebi razlika u odnosu između organizacije koncerata kod nas i po ostalim zemljama?

Pa, iskreno, to varira od koncerta do koncerta. To stvarno nema nekog pravila. Jedino što sam primijetio u zadnje vrijeme po Hrvatskoj, ljudi sve manje dolaze na koncerte ili dolaze na koncerte čisto radi toga da idu negdje van i pope pivo, a ne radi muzike. Definitvno se populacija fanova glazbe smanjila, baš što se tiče odlazaka na koncerte. Ljudi se zabijaju doma, koliko radi nedostatka novaca, koliko radi entuzijazma i volje uopće za izlaskom, a koliko to i radi današnje ponude. Jači bendovi u Hrvatskoj općenito jako slabo imaju koncerte, baš zbog toga što su organizatori i promoteri dosta loši i 90% problema leži na promoterima.

Jeste li vi imali neugodnih iskustava, kao recimo ''praznih dvorana'' i slično?

Naravno. Nije bilo pravih problema, ali desilo se recimo zadnji put kad smo imali koncert u Močvari početkom godine sa Fights & Fires, koji je bio dosta dugo najavljivan koncert. Isti dan su ksetovci najavili Pase u Ksetu. To je manje-više dosta slična publika jednog i drugog benda koja se vrti po Zagrebu, a nema nas sad ne znam koliko puno, pa je to rezultiralo time da je stotinjak ljudi bilo na našem koncertu, a stotinjak na njihovom. Tako da su uglavnom organizatori krivi za neuspjeh koncerata.

Kako bi ocijenio trenutno stanje na domaćoj metal sceni iz vlastite perspektive?

Ima dosta kvalitetnih bendova na domaćoj sceni, masa njih se stvarno trudi, neki manje, neki više, nekima se vrati, nekima ne. Ali ima dobrih bendova. Jedan E.N.D. iz Zadra, pa Essence iz Splita, onda bend iz Rijeke Kryn, tj. bivši Downfall koji me stvarno iznenadio sa svojim novim uratkom, pa jedan Inciter… Sa dečkima iz Usuda smo si – kako bi rekli - bratski bend, oni su jako, jako dobar i lijep bend, haha.

Dakle, rekao bi da domaća sceni nije toliko natrpana bendovima koji ne valjaju?

Ma ima, ima ih hvala bogu! Ima bendova koji samo zauzimaju prostor na myspaceu i privlače nepotrebnu pozornost na sebe jer su stvarno loši i što je najgore zauzimaju datume koncerata za eventualno neki dobar bend koji bi se mogao dovući izvana.

Reci mi za kraj još malo o svom angažmanu u drugim bendovima, koliko ti to vremena zauzima?

Pa ne puno, jer sam u drugim bendovima zapravo samo session član, pa ljudi znaju manje-više što mogu očekivat od mene i to je to. Dead Garden Cult recimo, tu pjevam i ne želim se mješat u vođenje benda. Imam angažman i u jednom američkom bendu kojima ću snimit vokale uskoro, bend se zove Covenant of Black i sviraju death metal. To mi je uglavnom samo za gušt.

Gdje si na njih naletio?

Upoznao sam bubnjara tog benda dok je bio na turneji sa svojim bendom Giving Chase, to je neki melodični punk/noise. On je njihov bubnjar koji ima sa strane taj death metal projekt. Dečko je čuo kako pjevam i pitao jel bi im snimio vokale. Ja sam rekao – jebeno, da bi. Čovjek je počeo radit muziku i šalje mi stalno materijale, tako da ću uskoro i u to more uploviti. Možda padne i neka turneja po Americi.

Zahvaljujem ovom prilikom Filipu na intervjuu i puno sreće Igutu u daljnjem radu.