''Psychobilly, polugole žene, jebački auti, Liv Tyler i rakija!''

Kevlar Bikini je četveročlani bend koji ne postoji dugo, ali svi momci u bendu imaju već puno iskustva i glazbenog staža, i što je najvažnije – they mean business! Sa svojim unikatnim glazbenim stilom i mješavinom glazbe na kojoj su odrasli, unose veliku dozu originalnosti i energičnosti na domaću scenu. Bend ima za sada snimljen jedan demo uradak pod živopisnim nazivom ''Damn rocknrollaz, they shook my booty...again!'', a kojeg u cijelosti možete skinuti na njhovoj myspace ili facebook stranici. Gitarist Mario i pevaljka Matija su nam ispričali sve ono što ste uvijek htijeli znati o Kevlar Bikiniju, a niste se usudili pitati...

Za početak, koja je fora s imenom benda? Kako ste došli na ideju nazvat se Kevlar Bikini?

Mario: Jednostavno, štiti samo bitne dijelove!
Matija: Štiti samo bitne dijelove tijela, zato što je to jedan odjevni predmet na ženi koji bi svi željeli vidjet i štiti samo krucijalne dijelove koje je vrlo teško skinut. Ako ne možeš skinut sa zubima, ne možeš sa ničim, haha. Kevlar je kao materijal, za pancirku. Prošli smo dosta kombinacija oko imena benda i to je u principu bila Marijeva ideja još od početka. I onda su svi rekli ''ne, ne, nećemo se tak zvat, zvuči glupo'', al' na kraju zvuči toliko glupo da je dobro! Ne baš sad tim riječima, ali u principu je ''it's so bad that is good'' kombinacija. Ako nekom kažeš Kevlar Bikini, nije kao neko obično ime benda koje će zaboravit.
Mario: I dobro je to da se na svim jezicima isto piše!

Što se postave benda tiče, svi su već svirali po nekim poznatijim domaćim bendovima i u raznim kombinacijama, pa možete malo predstaviti članove i kako ste se svi našli?

Mario: Toga čak ima toliko da se ne mogu točno sjetit, ali mogu ti reć bendove koji mi prvi padaju na pamet, to je Forlorn Legacy – basista je od tamo, mi smo bili Mental Harakiri svi skupa jedno vrijeme, bubnjar je čak svirao s Rafom u Tarapani i Matija je iz Broken Sworda. Bilo je tu još dosta manjih bendova...

Kako je uopće nastao Kevlar Bikini?

Mario: Pa, kada se Mental Harakiri raspao mi smo tražili pjevača i tražili smo ga dosta dugo. Sve dok nismo naletili na njega (Matiju Aukera), jer nam je Matija Jelić iz tadašnjeg Machine Insufficiencya dao njegov broj. I to nakon što smo već godinu dana tražili pjevača, jednog dana se sjetio ''e, znaš kog bi mogli pitat'' i preporučio njega.

Niste ga nikad prije čuli?

Mario: Ne, nisam ga nikad čuo, nazvao sam ga i pitao jel za. Rekao je da može, našli smo se drugi dan i to je to.
Matija: Kad smo radili Metallica tribute Prva čet'ri, onda su oni došli u Močvaru na koncert i dan nakon toga smo se našli kod bubnjara u stanu i zaključili smo naše prijateljstvo... Mario je to okrunio jer je uspio pojest cijelo sirovo jaje. Čitavo ga sažvakat i pojest - to je bila jedna od najdražih stvari koje sam vidio u životu.
Mario: Lako ga je zadovoljit, haha.
Matija: Da...i nedugo zatim smo otišli van i imali smo seks sa 40 maloljetnica. U isto vrijeme. Svi. To je bilo ono što je okrunilo tu večer. Tri dana nakon toga smo imali probu, oni svi opaki, ja jadan uplašen, jer jebi ga - ne znaš šta očekuju ljudi i kakva je uopće mjuza. I sad je to konačno nakon ovog snimljenog materijala sve sjelo, moj je vokal ušao u to malo drugačije nego na snimci, tako da su sada svi zadovoljni. Sad jednostavno radimo zajedno i trudimo se da to bude što bolje.

Svirate nekakav nekonvencionalni rock'n'roll sa primjesama metala, punka, svega i svačega... Kako bi opisali vaš stil?

Mario: To je u biti neki rock'n'roll /hardcore/punk/metal... Pjesme su zapravo bile tu dosta prije nego što je Matija već došao u bend, tak da uopće nismo znali kud će to otići, nego smo radili po principu ''e, ovaj dio je dobar i ovaj dio je dobar, to već liči na nešto'' i čisto spontano je ispalo tako kako zvuči, bez nekog određivanja u stilu ''ajmo da to bude neki žanr''.

Matija: Kad sam ja došao i čuo te stvari koje su oni već napravili, nisam znao stavit prst na to i reći kako mi to zvuči. Mario je recimo dosta veliki psychobilly fan i obožava The Cramps. Od tud i čitava ideja žena u bikinijima sa puškama i cijele te kulture. Samo pogledajte spot od Crampsa - Bikini Girls With Machine Guns i od Nashville Pussy – Go Motherfucker Go i bit će vam puno jasnije.
Siniša je metal basist, ja sam došao iz power metal bendova, oni su svirali neki hardcore i sve je to zajedno došlo u nešto što smo mi nazvali pre-metal'n'roll of the future, haha. Imamo od nekih klasičnih hardcore i metal dijelova do punk veselica i dosta rock'n'roll i rockabilly uleta na nekim brejkovima, tak da je jednostavno teško reći šta smo mi točno.

Kako si se ti kao pjevač snašao u svemu tome?

Matija: Pa krenulo je čudno. Mario je u biti mastermind iza svega, on piše stvari i tekstove. Izgledalo je tako da on dođe s idejom, jer zna točno po riffu di i kak šta treba biti, i onda on tu ideju meni objasni i izdere se kak bi htio da ta stvar zvuči. Ja sam u principu pokušavao na neki način to što više kopirati. Kad smo svi zajedno srasli i snašli se kao bend, tako je i moj vokal drugačije sjeo u sve to, tako da je na ovim snimkama puno viši nego sad. Sad radim vokal koji je više u stilu nekog Elvisovskog rockabilly zvuka, pa ide prema Pantera/Down stilu - znači malo dubljeg deranja, pa ima i pjevnijih dijelova i baš čistih rock'n'roll dijelova i sve to se provlači kroz cijelu stvar. Ja sam cijelo vrijeme iša ne neku varijantu da zadovoljim njihove kriterije, jer novi si u bendu i ne znaš šta oni očekuju od tebe. No, sad na kraju je sve sijelo jer smo se ipak razvili kao bend.

Bend ima zanimljivo koncipiran imidž, vidi se da su velika inspiracija rockabilly kultura, auti i žene. Što vas najviše inspirira, u neglazbenom smislu, i čini vaš identitet, posebno za tematiku pjesama?

Mario: Oduvijek sam brijao na ono na čemu sam odrasao. Dosta sam gledao filmove, posebno stare old-skul filmove, još od kad sam imao 6 godina. Tako da je to jedan ogroman utjecaj, na tekstove i na mjuzu. Baš neka filmska kultura.
Matija: Ukoliko ste poslušali cijeli materijal i pogledali imena samih pjesama, to bi otprilike moglo definirati kolko je to u stvari nenormalno...

Da, recimo naziv pjesme ''Kiss it like it's skinny Liv Tyler''. Otkud ideja za to?

Mario: To vjerovatno ljudi uvijek krivo procijene o čemu se uopće radi u pjesmi, jer pjesma je zapravo o uvlačenju u dupe. Kiss it like it's skinny Liv Tyler se misli zapravo na nešto kao kiss my ass like you would kiss Liv Tyler. Zapravo, kad ne želiš lizat dupe, ali moraš - i zažmiriš i zamisliš da je to zgodna cura. Nekom drugom je to vjerovatno neka druga idealna cura.

Liv Tyler dok je još bila komad, ha?

Mario: Dok je bila mršava, sad se uprasila, haha.
Matija: Prošli smo jedna dobra dva tjedna u razgovorima i raspravama. Nađemo se vani i kao ''koju ženu ćemo nać?''. Prošli smo sve moguće glumice, mislim da se Tomo sjetio Liv Tyler. Fakat je zgodna, al sad se malo podbuhla.
Mario: Tražili smo curu koju možeš odvest doma mami, a koju bi i karao ovak vani, hahaha.

Pretpostavljam da imate različit glazbeni background i da je svako donio nešto svoje u bendu. Koji su vam glazbeni uzori?

Mario: Definitivno svatko brije na svoju vrstu muziku. Basista je skroz u metalu, on je baš u stvarima tipa DevilDriver i takva vrsta muzike.
Matija: Basist je DevilDriver, a doma sluša Billy Talenta i 36 Crazyfist :)
Mario: Ja sam uvijek bio na starom hardcoreu i punku, bubnjar je više u Sevendustu i takvim ritmičnije nastrojenim bendovima, a Matija...
Matija: Moji su se ukusu promjenili kroz godine. Sad u zadnje vrijeme slušam Mississippi Delta blues i to mi je najdraža mjuza koju slušam trenutno, a i ako se svi nađemo negdje i netko pusti Franka Zappu, svi znamo stvari. Tako da što se tiče tog zajedništva, nije da je netko baš ograničen i da se koljemo oko toga. Netko je možda više u nekim svojim vodama, ali ako bilo kome pustiš neku dobru rock'n'roll stvar neće reći ''gle, ovo fakat ne valja''.

Djelujete kao bend kojem je primarno zabaviti se dobro i svirat. Misliš li da je takav stav ono što fali velikom broju bendova koji nastaju u današnje vrijeme, što stranih što domaćih?

Mario: Pa da, trebao bi zapravo biti omjer između zajebancije i nečeg dobrog. Isto kao kod glazbe koju slušaš doma i koja ti je zanimljiva, isto tako na koncertu želiš da ti opet bude energična i zanimljiva. Znači, ne sviđa mi se kad netko previše zaglibi u jednom, previše je ozbiljan ili je previše zajebantski nastrojen bez ičeg dubljeg.

Misliš da nije dobro da bend sam sebe shvaća previše ozbiljno, ali opet da je potpuno u onome što radi?

Mario: Točno, da bude i zajebancija, ali i da stoje iza toga što rade. Recimo, u svim našim pjesmama ti se možda tekstovi čine smješnim na prvu loptu, ali u svakom tekstu ima nešto ozbiljno, tako da je to u biti cilj.
Matija: Na primjer, kad gledamo sve ove naše domaće bendove... Čast iznimkama, ali sad moram uzeti Cold Snap kao prvi primjer, jer oni su jedan od rijetkih hrvatskih mlađih bendova koji je dao - od naravno nekakve profesionalne produkcije - do toga da sebe potpuno predaju u tu live svirku, na način da ti dođeš na taj koncert i možeš nešto i čut i vidjet. Ja gledam po sebi, jer meni je glupo kada dođem na koncert i ako je neki bend jako dobar – reći ću da je bend bio jako dobar, ali ja se baš nisam zabavio na način na koji sam možda htio. Meni je bitno za naš bend kad izađemo negdje na stage i kad ljudi to pogledaju, da nakon koncerta kažu ''e, sad sam stvarno vidio nešto drugačije nego što viđam na svakom koncertu''. Da li će to sad biti da će se Mario popest na bubanj, pa strgat vrat od gitare ili će nam polugole žene nosit bojlere sa strane, nije bitno. Dobro, sad serem bezveze, ali da čovjek može reći kako se na tom koncertu desilo nešto što se ne dešava inače na svakom koncertu. Nešto novo, ali da bude u pandanu sa mjuzom koju radimo i da nastupi ne budu jednolični i dosadni.

Vidim da se i rakija dijeli po koncertima. Jel' to neka vaša domaća?

Mario: Nije, više je dostupna nego domaća, al ju volimo pit. Nije to sad neko isfuravanje, jednostavno mi volimo cugat, tak da volimo da i ljudi koji dođu na koncert cugaju.
Matija: Ja bi želio da kak recimo Van Halen ima zaštitni znak da skoči i napravi špagu u zraku, za naš bend ostane zaštitni znak da ja kao vokalist na stejdžu imam rakije za podijelit tokom cijelog koncerta ljudima u prvim redovima. Sad sam u dogovorima nekim i uspjet ću smoći nekih 10-15 litara rakije za podijelit za vrijeme trajanja koncerta. I razmišljamo o ''rakija VIP zoni'' na koncertima, ali to ćemo još vidjet. To je nešto što nitko do sada nije napravio, da postoji VIP zona za rakiju i to će biti jedna specijalna lokacija. Rakija je jedan od bitnijih identiteta i svaka rakija nam je brendirana na Kevlar Bikini!
Mario: Mi zapravo brijemo na svaki alkohol, ne samo na rakiju!
Matija: I na grudnjake brijemo. Netko nam je bacio grudnjak na prvom koncertu, samo je doletio na stage. Ne znam koji size, al taman da stane u šaku. Te su najbolje, haha!

Koliko ste do sada imali koncerata i kako ste bili prihvaćeni od strane publike?

Mario: Imali smo dva koncerta do sada, jedan u Zagrebu u klubu Time i jedan u Sisku. U Sisku je bilo odlično! Ne da u Timeu nije bilo dobro, ali u Timeu su 50% ljudi bili naši frendovi, tako da ne možeš očekivat ništa drugo nego ''bravo, super'', ali u Sisku je bilo jako dobro zato što su došli ljudi koje ne poznamo i po njihovim komentarima i postovima na forumu smo skužili da im se fakat svidjelo.

Dakle, reakcija domaće publike su za sada uglavnom pozitivne?

Mario: Jednostavno ne mislim da je dosta širok krug ljudi čuo za nas i došao do informacija da bend postoji, mislim da još uvijek premali broj ljudi zna za to. To se samo riješava svirkom, znači što više svirki bilo gdje i bilo kada.
Matija: Zato je sad ova prva zagrebačka svirka (15.1. Željezničar) koja je ''veća'', pa ćemo to probat napraviti da bude što bolje i da se prezentiramo na način da ljudi to zapamte i preporuče nekom drugom, pa da se to malo više raširi. Da imamo samo jednog čovjeka u publici kojemu smo zakon, zbog takvih ljudi ćemo odsvirat taj koncert, jer je meni osobno najbitnije da netko prizna taj tvoj rad i to nam daje energije i entuzijazma. Nama je važno da mi kao izvođači i autori tih pjesama dobijemo nekakvo priznanje za trud koji u to ulažemo i da dobijemo priliku da se dokažemo, pogotovo na nekom drugom terenu. Radit svirke po jako jako malim mjestima i za mali broj ljudi je određeno zadovoljstvo kad si ti već izgradio neko ime i kad su za tebe ljudi čuli, a ovak kad se moraš ispočetka dokazivat svaki put na nekom manjem mjestu je teško, ali to je taj put koji ćemo vjerovatno morat proći, pogotovo u Hrvatskoj.
Mario: Baš to dokazivanje je jedan veliki dio cijele te slike koji mi je dosta drag i stvarno volim to. Barem da uživamo u tome kaj radimo, ako ništa drugo.

Kakvi su planovi dalje što se tiče koncerata? Recite mi za ovaj nadolazeći koncert u Željezničaru 15.1., s kim svirate?

Matija: Sviramo sa Mariom Kovačem i njegovim bendom D Elvis, koji sviraju anarho-psychobilly punk obrade Elvisa. Razmišljali smo s kim bi mogli svirati i oni su od svih bendova na našoj sceni jedini s kojima baš možemo naći nešto s čim bi se mogli povezati. Nisu metal, nit su punk. Da pozoveš punk bend ne bi to bilo to, da pozoveš neki metal bend, opet to ne bi bilo to. Da imamo neki bend u Hrvatskoj koji svira nešto a la System Of A Down - to bi bilo super, al nitko baš ne radi tako nešto. Pozvao bi ovim putem sve da dođu u što većem broju i da ne misle o tom koncertu u stilu ''sad idemo na koncert poslušat bend'', nego kao da su došli na dobar tulum i super se zabavit. Bit će i cure kao plesačice i kao što piše na svim flyerima, prvih sto ljudi koji upadnu dobivaju gratis rakiju.

Imate li još kakvih planova vezanih za egzistenciju benda koje bi trebali realizirat u bližoj ili daljoj budućnosti?

Matija: Htio bi još spomenuti da smo u suradnji sa Matijom Jelićem i klubom Močvara snimili spot za novu stvar ''Suped Up Machine''. To je bilo naše prvo profesionalno snimanje spota, snimali smo od 10 ujutro pa do ponoći. Veliku zahvalu moram dati i firmi Eldra, zato jer su nam dosta pomogli i isfurali potrebnu rasvjetu. Spot je režirao Nesho, koji je završio akademiju za animaciju, pa Sanjin koji je bio zadužen za kameru, Kasio koji je radio rasvjetu i napravili su svi skupa odličan posao.

Kada bi trebao izaći spot?

Matija: Još nije gotov, sad je u post produkciji. Malo se to odužilo, zato jer svi ti dragi ljudi to rade u svoje slobodno vrijeme, na čemu smo im maksimalno zahvalni. Vrlo skoro bi mogli očekivati da spot bude završen i stvarno će jebeno izgledati! Snimili smo ga na podu u Močvari, ima na netu par fotografija koje je snimila Sara Pavičić, inače odlična fotografkinja koja je tamo dosta toga slikala. I velike zahvale našim Kevlar Bikini curama koje su isto bile u spotu, Ana i Kristina. Djevojke su došle tamo i taj spot oživile na način da će ga svaki muškarac htijet pogledat više nego jednom. Još od nekih sponzorstva je tu i Aždaja Boutique, ona nam je isfurala predivne latex minice za cure i Ana sa Psycho Couture bloga koja je napravila make-up za cure. To sve je odrađeno jako profesionalno i s puno truda i ljubavi. Napravili smo bez pretjerivanja 40 takeova i mislim stvarno da će biti dobro.

I da ne zaboravim, velike zahvale Jocu i Cubertu iz Subscale studija koji su nam napravili pre-miks ''Suped Up Machine'' stvari i stvarno zvuči odlično. Dečki su vrhunski majstori svog posla i s njima ćemo odsad raditi suradnju za bilo kakvo snimanje. Da nije njih, ne bi taj spot zvučao tako kako će zvučat. To su sve neke stvari po kojima se vidi ozbiljnost smjera u kojem idemo. Ne očekujemo sigurno da će nam nešto past s neba i jednostavno se dogodit, nismo u takoj zemlji gdje to možemo očekivati.

Hvala momcima na ovom ugodnom razgovoru, a za više informacija o bendu provjerite njihove myspace ili facebook stranice.

KEVLAR BIKINI MySpace
KEVLAR BIKINI Facebook