Korpiklaani je folk metal bend iz Finske, koji je nastao 1993. godine. U početku su bili folk bend, te su metal elemente dodali tek kasnije. Njihova glazba inspirirana je Shamaani Duom. Druge grupe koje su imale utjecaja na bend su Finntroll i Poropetra.

Korpiklaani ima šest članova: Jonne Järvelä, Kalle "Cane" Savijärvi, Jarkko Aaltonen, Juho Kauppinen, Matti "Matson" Johansson i Jaakko "Hittavainen" Lemmetty, te su do sad snimili šest albuma, a sedmi izlazi u veljači iduće godine.

Na intervju s Korpiklaanijima uveo me Chrigel Glanzmann (Eluveitie). Kada je otvorio vrata backstagea, ostala sam zatečena. Prostorija je bila puna pijanih, uglavnom golih i bučnih ljudi. Pogledala sam izgubljeno svog pratioca. Bio je to onaj pogled koji panično govori: "Pomagaj!". On se samo dobroćudno nasmiješio.

Odmah su nas okružili ljudi koji su ponosno izlagali svoju muškost. Chrigel ih je zamolio da se smire. Kada se situacija malo normalizirala, pitali su me koga od njih želim intervjuirati. Već davno sam donijela odluku da će to biti Jonne Järvelä. Pjevač, gitarist i duša ovog neobičnog benda, iako sam znala da njegov engleski nije ni približno dobar kao kod Jarkka Aaltonena (basist).

Obzirom da na našim stranicama već postoji intervju s Jarkkom, željela sam vam predstaviti najkreativniju osobu Korpiklaanija i čovjeka od kojeg do sada nitko nije uspio (na engleskom) izvući više od dvije-tri rečenice. Dok sam namještala kameru, pridružio nam se presimpatični Kalle "Cane" Savijärvi (gitarist).

Tijekom ovog intervjua, pored odgovora koje su mi davali Jonne i Cane, svako moje pitanje, a i njihov odgovor komentirali su i brojni članovi Korpiklaanija i Eluveitija, koji su se nalazili pored nas.

Ekstremno neobična situacija!

Upravo ste održali fenomenalan koncert u Hrvatskoj, kakvi su vam dojmovi?

Jonne: Hm. Jako dobri, ali sam i vrlo umoran.

Što volite kod hrvatske publike?

Cane: Luda je. Potpuno je luda.

Jonne: Obožavam ju kada pjeva.

Cane: Plešu. (oponaša kako)

Jonne: Volim sva vesela lica kod vas.

Tu ste treći put. Koji put vam je bilo najbolje?

Cane: Ovaj put.

Jonne: Prošli put. (smijeh)
Neću ti lagati. Prošli put je bilo bolje. Publika je i danas bila odlična, tako da ne pričam o tome, već o cijeloj situaciji. Na žalost, prostor je bio jako malen.

Što možemo očekivati od Korpiklaanija u budućnosti? Naime, trenutno radite na novom materijalu.

Jonne: Zapravo, snimili smo novi album prije ove turneje

Cane: Trebao bi biti objavljen 4. veljače 2011.

I. O čemu se radi?

Cane: Uobičajenim stvarima.

Alkoholu? (smijeh)

Jonne: U drugačijem paketu. (Smijeh)
Nema smisla mijenjati način stvaranja glazbe i teme, kad smo u ovim dosadašnjim najbolji. Mi samo želimo raditi bolje pjesme i to je naš cilj.

Jesu li tekstovi na novom albumu na finskom ili na engleskom jeziku?

Jonne: Ovaj je put cijeli album na finskom.

Zašto? Ljudi vas neće razumijeti.

Jonne: Vidiš, mi nikada ne razmišljamo o tome kako ti ili bilo tko drugi želi da naš album izgleda. Mi napravimo pjesme, stavimo ih na album i to je to. Nije nas briga za druge ljude. Ovaj put nisu mi pale na pamet nikakve engleske riječi.

Kako vam se do sad sviđa turneja?

Cane: Nevjerojatna je. Upoznali smo izvrsne ljude.

Jonne: Imamo fenomenalnog menadžera, Davida Carcandasa.

U jednom od intervjua rekao si da kada se osjećaš loše i kada si depresivan, napraviš veselu pjesmu poput "Happy Little Boozer".

Jonne: Tako je.

Znači li to da si uvijek depresivan?

Jonne: Ne. (smije se)
Postoje dvije strane Korpiklaanija, ona vesela, pijana i ona tužna. Naravno tu je i strana ljubavi. (on i Cane se grle)

Kako se osjećate kada se popnete na pozornicu?

Cane: Ja se osjećam poput Boga, kao da mogu napraviti sve. To su najbolji momenti moga života. Kada vidim ljude koji plešu, smiješe se i zadovoljni su, a ja uradim nešto i oni to ponove, osjećam se neopisivo.

Je li se puno toga promijenilo od kada ste potpisali ugovor s Nuclear Blastom?

Cane: Dobivamo više novca za studio. Ljudi su pristojniji u Nuclear Blastu. Možete li ovo čuti? (Obraća se Nuclear Blastu i smije se)

Jonne: Kada si u velikoj izdavačkoj kući, sve je lakše.

U Americi ste se skinuli goli i uništili bazen. U Rusiji ste bili uključeni u nekakvu vrstu tučnjave. O čemu se tu radilo?

Nevino se pogledaju i nasmiju.

Cane: Ti pretpostavljaš da radimo lude stvari.

Jonne: Mislim da moramo zadržati image da smo ludi. Dakle da, ludi smo.

(Obojica se glupiraju i pokazuju na članove benda govoreći: "Ovaj je lud i ovaj je lud. I ovaj je lud!" U jednom momentu Cane ustaje i želi mi pokazati stražnjicu. Priključuje se Juho i viče: Ne stražnjicu! Ne stražnjicu! To sam mislio reći.)

U trenutku kada ih je opet preuzela njihova divlja priroda, odlučila sam završiti intervju i lijepo sam im se zahvalila. Cane mi nije dao da odem. Vukao me za ruku i govorio, nemoj staviti sve gluposti koje smo govorili i kada je za njih party tek počinjao, ja sam morala ići. Glavom mi je prolazila misao: "Beskrajno ste dragi i zabavni, ali ja još uvijek nisam sigurna kako se nositi s vašom neukrotivom prirodom."