Povodom izlaska albuma "Najcrnje Noći", imao sam priliku razgovarati sa pjevačem beogradskog thrash metal sastava Kuga, Bojanom Ljiljkom.

Bojane, dobar ti dan i dobro nam došao na stranice Croatian Metal And Rock portala!

Hvala, takodjer, bolje vas nasao!

Za početak, reci mi nešto o grupi Kuga, predstavi sebe i svoju ekipu!

Kuga je grupa heavy/speed/thrash orijentacije sa uočljivim utjecajima metala iz 80' godina, kako stranog tako i ex-Yu metala. Tekstovi su uglavnom na materinjem odnosno srpskom jeziku i glavna stvar u našem nastanku bila je da povratimo duh starog izvornog metala što gotovo nitko nije radio u našem okruženju kada smo mi nastali. Dominantni pravci tada oko nas bili su death, black, gothic metal i sve novije grupe išle su tim pravcem te smo se mi odlučili da sviramo nesto staromodniji heavy/speed/thrash metal zvuk.

Sa autorskim radom počeli ste 2003. godine. Znači li to da ste prije toga svirali samo obrade?

Prije 2003. ja nisam imao nastupe iako se bavim amaterski pjevanjem od 97. godine. Pjevao sam u punk grupi Mistake 1997.-1999. i u grupi Eternal Frost 2001.-2002. Ostali sadašnji članovi Kuge: Marko, Miloš, Džoni svirali su u punk , u tezga hard rock i nekim metal bendovima sa kojima su i imali neke nastupe! To su Sumanuti, Baltik Vodka, Folower, Prorock...
Kuga nastaje 2003. kao novi autorski bend. Razlog iz kojeg napominjem da postojimo od 2003. i da od 2003. sviramo autorske pesme na koncertima je taj jer neke grupe počinju kao tribute bendovi i onda kad se opredjele da postanu autorska grupa u biografijama navode datum njihovog osnivanja onaj kada su krenuli sa obradama, a period sa obradama pokušavaju da izbrišu. Zato smo mi počeli autorski 2003. ,a iste godine smo i imali prvi autorski koncert. Zašto je to važno? Važno je zato što pogledajte koliko danas ima thrash metal grupa, a koliko je takvih bilo kada smo mi nastali 2003!

Predstavljate se kao thrash metal sastav. Koji su vam uzori od stranih grupa te kako gledaš na thrash scenu danas, domaću i stranu?

Pa uzori su nam Slayer, Destruction, Anvil, Accept, Razor, Grim Reaper, Expodus... Veoma slabo pratim današnju metal scenu, kako domaću tako inozemnu, jer smatram da su grupe idejno dosta slabije, a nova produkcija meni se manje dopada od one stare iz osamdesetih! Ako uzmem neki cd to je cd od gore spomenutih ili sličnih bendova, neki cd koji mi fali,ili eventualno novi album od dobrih bendova.

Primjetan je i utjecaj starih domaćih metal sastava na vaš rad. Koga najviše poštujete od domaćih grupa, aktivnih i neaktivnih, te kakav su utjecaj imali na vas? Znam na primjer da si osobno veliki obožavatelj grupe Bombarder ;) ?

Da, gotovo od samog početka od kad slušam metal uporedno sa stranim na mene su utjecale grupe kao što su Divlje Jagode, Bombarder ,Heller, Vatreni Poljubac. Muzičare iz domaćih benova kao sto su Nešo -Bombarder ili Sale Heller... sam imao priliku da upoznam a sa nekima i da se družim. Nešo me uvijek fascinira njegovim nastupom, bilo da gledam stare koncertne snimke iz osamdesetih ili zadnjih 10 godina uživo. Svidja mi se i grupa Pergament i Legija i naravno Osmi putnik koji je vrlo utjecao na mene.

Od originalne postave Kuge, samo si još ti ostao. Zbog čega je došlo do promjena u sastavu?

Da, duga je to priča. U početku 2003. funkcionirali smo u postavi Vanja, Igor, Neli i ja. Krajem 2003. bubnjar i gitarist su se ''posvađali'' te sam ja odlučio da bi bilo bolje da nastavim sa gitaristom nego sa bubnjarem jer već tada smo imali 5-6 pesama i par uvježbanih obrada koje smo svirali. Početkom 2004. u bend dolazi Džoni -bubnjar. U istom trenutku desio se jos jedan peh, basist Igor imao je problema sa nekim nervnim završetcima te mu je savjetovano mirovanje u periodu od mesec dana. Tada je bio termin za naš drugi koncert i nakon sto smo dobro prošli na njemu odlučili smo da možemo na narednih par nastupa da sviramo bez basista.
Onda je krajem 2004. u bend došao basist Miloš. Sredinom 2005. nakon nastupa u Novom Sadu , gitarist Neli izrazio je nezadovoljstvo sto cijeli bend nije čekao novi vlak zbog njega. Tako da je ostatak ušao u vlak za Beograd bez njega. Neli je usao u vlak koji polazi 2 sata kasnije i vidjevši da nas nema poslao je poruku da ne želi više da bude gitarista Kuge što smo mi prihvatili. Nakon tog koncerta u bend dolazi novi gitarist Marko i tako ja postajem jedini član koji je od početka 2003. pa do danas u Kugi. Od 2005 pa do danas Kuga je u nepromenjenom sastavu .

Dosta nastupate po Srbiji, posebno sada kada promovirate album "Najcrnje Noći". Postoji li interes za nastup u Hrvatskoj?

Svirali smo po Srbiji i po Bosni, trenutno promoviramo tek prvi album "Najcrnje Noći" iako iza sebe ukupno imamo 17-18 gotovih pjesama i više od 8 godina staža. U Hrvatskoj bi takodjer vrlo rado svirali ukoliko postoji interes. Naše teme su socijalne prirode, nepravda, zlo u ljudima i vjerujem da iste teme pogađaju i vas! Ukoliko dođe poziv nećemo ga odbiti.

Prijavili ste se za Metalfest koji će se održati u Zadru iduće godine. Kako je to prošlo?

Pa mi smo se prijavili, ali trenutno nismo u mogućnosti da prihvatimo toliki rizik i da otkupimo određen broj ulaznica. Inaće vrlo rado bi svirali na festivalu u Zadru!

Reci mi nešto o samom albumu. Objavljen je za diskografsku kuću Sade Records iz Meksika. Kako je došlo do te suradnje?

Na albumu ''Najcrnje Noći '' obuhvaćene su pjesme iz perioda 2003. - 2009. Izdavač je Sade records - Meksiko. Tiraž je 1000, a nama su poslali 250 cd-a ,sto je i više nego što smo očekivali u ovo današnje digitalno vrijeme. Fanovima koji vole pravi izvorni heavy metal , trebao bi se svidjeti.

Isto tako, objavljivali ste i za rusku diskografsku kuću!

Ta kuća je bila u najavi, ali za naš Live 2006. zajedno sa bonus pjesmom Sile zla 2008., ali zbog vrlo skromne ponude odbili smo suradnju. Uskoro ćemo nadam se naći izdavača i za Live 2006., jer ta live snimka ne zaostaje puno za albumom.

To je koliko vidim veliki problem i u Hrvatskoj, gdje mlade metal snage, koji se trude, koji nešto rade, teško dolaze do izdavača. Ista situacija je znači i u Srbiji. Zbog čega je to tako?

Pa mediji su okrenuti komercijalnim sadržajima i modernoj glazbi. Ne žele riskirati sa mladim bendovima, a pogotovo ako sviraju metal. Nedostatak izvođača je taj što malo njih na pravi način pjeva na materinjem jeziku. Ovi koji pjevaju na engleskom teško se mogu nositi sa grupama iz zapadne Europe ili Amerike. Zato bendovi teško pronalaze izdavača. Manjak originalnosti je također prisutan. Deja vu efekt je normalna stvar na kod domaćih bendova.

O čemu govore tvoji tekstovi, osim socijalne tematike, nađe se tu i drugih tema..?

Tekstovi govore o medjuljudskom zlu, podmetanju nogu, očaju, stanju bez izlaza, ali ima i pozitivnih trenutaka u našim tekstovima, trenutaka gde je su izražene moralne vrednosti, kojih je danas sve manje.

Nedavno sam razgovarao sa Mikijem iz Sixpack-a, koji je ogorčen stanjem u Srbiji, u političkom i glazbenom smislu. Kako ti gledaš na tu situaciju, imaju li mladi uopće priliku za uspjeh?

Da pričao mi je baš 2008. kada smo svirali u velikoj Sali Akademije u Beogradu. Spomenuo je kako u Hrvatskoj sviraju pred 500-600 ljudi dok u Beogradu jedva skupe 100 ljudi na koncertu. Zašto je to tako ,stvarno ne znam. Ali ispada tako da je doza ljubomore pristutna i da tamo odakle si najmanje te poštuju ,a pogotovo ako je u pitanju metropaola kao Beograd, gde je najteže postići uspjeh.

Uzmimo za primjer tvoju grupu; svirali ste kao predgrupa Tankardu u Beogradu, zatim ispred U.D.O., na Exit Festivalu. Sve su to odlične preporuke, diskografi bi se trebali "tući" za vas, jer ste pravi iskonski old school thrash sastav, kakvih je jako malo, pa svejedno morate posezati za meksičkim i ruskim izdavačima.

Da apsolutno si upravu, ali kada bi se sada nalazili u osamdesetim godinama .Danas je glazba biznis i metal je biznis i sve se manje radi iz srca. Očigledno je da izdavači ne vide komercijalni interes i onda se ne odlučuju za izvodjače kao sto je Kuga! Druga velika mana je što danas diskografske kuće umiru zbog pojave piratstva i drugih digitalnih sadržaja. Mi smo zadovoljni da smo u ovo teško vrijeme za izdavaštvo uspjeli da izdamo materijal "Najcrnje Noći".

"Crna Zorica" je film u čijem snimanju ste sudjelovali na koji način? Kako je došlo do te suradnje?

Redatelj filma izabrao nas je kao dovoljno kvalitetan i brz bend koji bi semogao pojaviti u filmu. Pojavljujemo se kao bend u klubu gdje se snima par scena u filmu. Pojavljujemo se kratko ,ali čast nam je da smo učestvovali u snimanju filma o brkatim ženama, haha!

Već je u pripremi i drugi album, pod radnim nazivom "Do Pakla I Nazad". Kada možemo očekivati izlazak?

Pa tek stvaramo pjesme za novi album, a krajem sljedeće godine trebali bi da udjemo u studio. Pošto sam mjenjao naslove novih pesama ne znam da li ce biti taj naziv. Stvarno ne bih ništa da obećavam jer teško je obećavati kada se danas na ovim prostorima bavite heavy metalom.

Sve pjesme će biti na srpskom, što može biti dvosjekli mač?

Pa ne bih se složio, mislim da fali tih grupa koje pjevaju na svom jeziku, bilo da je to srpski, hrvatski , bosanski... Vec sam najavio da nijedna metal grupa sa ovih prostora nije napravila značajniji uspeh u inostranstvu . Prema tome mi smo se okrenuli srpskom i ex-Yu trzistu, a izdavače ćemo birati prema ponuđenim uvjetima. Na žalost ispada da smo interesantniji stranim nego domaćim izdavačima iako pjevamo na srpskom jeziku.

U redu Bojane, hvala ti za ovaj razgovor i želim vam puno sreće i uspjeha u daljnjem radu i privatnom životu!

Hvala puno na željama, i ja tebi želim isto tei da opet dogodine uradimo sličan intervju,sa sličnim povodom, a to je drugi album Kuge.

Želiš li možda nešto nadodati za kraj?

Mislim da sam dosta toga rekao, samo bih dodao metalcima da budu ustrajni ako sviraju, a ako slušaju da znaju da postuju grupe koje se trude, pogotovo one koje imaju nešto svoje i one koje imaju nešto da kažu.

Slažem se! A da, sad sam se sjetio.znam da se baviš podvodnim ribolovom, da ljetuješ na Pelješcu? Nekako mi te dvije stvari ne idu zajedno, ribolov i thrash metal, hahahah..?

Da bavim se podvodnim ribolovom, ali bez boce, osti, puške i ostalih stvari. Ne bih dalje o tome jer ne znam da li imam sve papire pa da me ne dočeka kazna sljedeće godine ako pročita netko tko ne treba, hahah!
Što se tiče Pelješca, moja obitelj ima tamo kuću više od 40 godina tako da i danas poslije rata idemo tamo. To je manje mjesto gde i danas dolazi veliki broj ex-Yu faca. To je uživanje, osti - trozubac, gdje češ više heavy metala.

Hvala za intervju, pa se čujemo i vidimo!

Nema na čemu, hvala i tebi i drugi put, pozdrav za sve žestoke metalce iz Hrvatske, a mi se Ante čujemo i vidimo. Pozdrav!

Pozdrav!