Lake Of Tears je bend na koji sam slucajno nabasao, a njihov novi album jednostavno me je osvojio svojom jednostavnoscu. Razgovor je vodjen s pjevacem Daniel-om Brennare za kojega sigurno niste znali da ima i rodbinske veze s Hrvatskom i sa Zagrebom i Dubrovnikom sto je i mene iznenadilo. Lijepo je znati da ima domacih ljudi na svim stranama svijeta, no dosta filozofiranja i evo sto mi je Daniel sve rekao.

Kako mozete opisti glazbu koju Lake Of Tears svira?
To je tesko pitanje, mislim da je to neka vrsta hard rock glazbe. Mislim da bi dosta ljudi reklo da ima malo mracnog ugodjaja, tesko mi je za opisati sto sviramo. Mi korisitimo uobicajenu opremu, gitare, bass i bubnjeve i stvaramo pjesme s takvom postavom.

Kako je nastao Lake oF Tears nastao, mozete li mi ispricati povijest benda?
Sto da kazem, poceli smo '92. kao Lake Of Tears, a prije toga smo svirali u raznim death metal bendovima i mislim da smo osjecali svirajuci, da je death metal previse ogranicen, da se ima puno vise svirati od death metal djelova, ubaciti vise rock'n'roll-a u sve to, nesto laganije. Tako smo zapoceli i to je proizaslo iz toga.

Kako bi onda mogli opisati vas prvi album?
Nije death metal, iako death moze puno toga znaciti, ali mislim da vuce k tome, posto imamo korijene u toj glazbi. Kad smo radili pjesme za prvi album, to nam je bio prvi korak koji smo napravili da izadjemo iz utjecaja death metala, no iako smo naucili svirat instrumente kroz death definitivno je bilo utjecaja na album.

Tko je dao ime bendu kako ste dosli do imena Lake Of Tears?
Ja se ne sjecam, pricali smo par puta o tome kasnije ali ne sjecamo se tko se dosjetio tog imena mislim da smo to napravili zajedno. Svaki bend mora imat ime i nazad u 93-coj kad smo odlucili naci ime, Lake Of Tears bilo je prikladno za ono sto smo mi radili. Da se danas sastanemo traziti ime vjerovatno bi ispalo nesto potpuno drugacije.

Bend se bio raspao kod izdavanja albuma The Neonai, kako to da ste odlucili opet zasvirati zajedno?
Prvo moram reci da smo se razisli nakon Forever autumn ploce, no nemojmo vise pricati o tome. Zasto smo poceli svirati zajedno? Stvarno ne znam, nekako smo ponovo uspostavili kontakt i stalno smo mislili o tome u pozadini glave, ali smo radili potpuno druge stvari, kao posao koji nema veze s glazbom. Onda je dosao dan kad smo odlucili da pokusamo ponovo, sakupili smo nesto opreme, pronasli smo sobu za vjezbanje i sastali se tamo svirati neke stare pjesme, nezgrapno u pocetku, ali smo se osjecali fenomenalno sto smo opet zajedno, osjetili smo energiju, neku vrstu hrane za dusu sto smo zajedno, sto sviramo ponovo, jer svima nam je nedostajao taj dio.

Koliko je sada drugacija scena u Svedskoj od one kada ste zapoceli?
Mislim da sada ima vise grupa, ali uvijek je ovdje bilo dosta bendova. Jedna od najvecih promjena je da danas ima puno vise albuma, danas je puno lakse snimiti plocu, ili je mozes napraviti sam ili mozes dobiti ugovor sa izdavacem kojih je danas puno vise, to je najveca razlika. Naravno za nas je drugacije mi nismo toliko zagrizeni, kad dodjes u neke godine i imas obitelj i stalan posao onda nemas toliko vremena da se posvetis samoj glazbenoj sceni kao prije, kad smo upoznavali vise ljudi koji su svirali metal glazbu.

Koliko je tesko raspodijeliti slobodno vrijeme izmedju obitelji i benda?
Vrijeme nije nikada lako uskladiti, ides od dana do dana, onda nesto iskrsne kao kad ides negdje svirati ili na probu. Sve treba poslagati po prioritetima sto nije lako i tako je sa svima ne samo glazbenicima. Vrijeme je nesto sto bi svi voljeli imati vise.

Album Black Brick Road prvi je moj susret s vasim bendom i najzanimljivije mi je kako cijeli album jednostavno zvuci, a opet jako dobro.
Mogu se sloziti da je jednostavan, mi nikad nismo bili neki veliki glazbenici, mi smo vise kao glazbenici iz zabave, mi ne sviramo najbrze sto mozemo, to nam nikad nije bilo vazno. Gradimo nase pjesme iz jednostavnosti, ja se sam ponekad pitam kako to nakraju nastanu dobre pjesme kad mi ne mozemo svirati tako dobro kao neki drugi, ali mislim da je to super.

Prva pjesma je The grayman, tko je on?
Tko je The greyman? The grayman za mene, ako trebam objasniti su svi ti poslovni ljudi, koji nose odijela i ponasaju se prema drugim ljude vise kao prema stvarima, a ne drugim ljudskim bicima.

Druga pjesme je Making evenings.
Osnova za ovu pjesmu je prica o nekome tko je otisao i fali ti i odlazis u potragu za njom, moglo bi se reci da je cijela prica pomalo bajkovita.

Slijedeca je balada Black brick road, gdje nas taj put vodi?
Mislim da svi putevi vode na isto mjesto, gdje cemo svi na kraju umrijeti. Za mene je Black brick road moj pogled kako shvacam zivot, imam skoro pesimistican stav i kako vidimo u medijima to je put kojim danas svi mi hodamo.

Dystopia je meni najdraza pjesma, ali sto ona znaci?
Dystopia je suprotna stvar od utopije, takodjer je nekako povezana s tim zlim mjestom u kojem zivimo, ovo mjesto nije toliko lose, moglo je biti puno gore. To je jos jedna od onih pjesama bavi time kako zelimo pobjeci od zivota kojeg trenutno zivimo.

The organ je jako interesantna pjesma, kakva se prica krije iza nje?
To je teze za ispricati, tu se krije apstraktna prica. Pjesma se bavi vise osjecajima nego nekom fizickom dogadjaju. Kad pises pjesme ponekad dobijes melodije i rijeci koje je tesko opisati, ali ih razumijes kad sjednes i poslusas ih. Ne mozes ih opisati nekim drugim rijecima, ovo je jedna od takvih pjesama.

Trip with the moon, zar je netko iz benda odlucio poci na mjesec?
Ha, ha, mislim da ne. Mislim da jedna od ideja za tekst bila je da se ima neka vrsta filozofskog ili psiholoskog razgovora s nekim, no taj netko moze biti bilo tko, a u ovom slucaju odlucio sam da taj netko bude mjesec. Nekad kad pricas s mjesecem, pricas sa samim sobom, o svojim idejama.

Sister sinister je jedna netipicna pjesma za ovaj poprilicno mracan albuma, u pjesmi se pojavljuje i zenski glas, tko je ona?
Njeno ime je Stina Rebelius, pjesmu smo napisali zajedno s njom. Ona je napisala najveci dio teksta, te bi ona imala najbolje odgovor o cemu je pjesma, ali za mene Sister sinister je nekakav osjecaj koji dolazi s vremena na vrijeme i nije najsretniji.

Da li Stina pjeva u nekom drugom bendu?
Ne, ali mislim da bi uskoro mogla.

Rainy day away je slijedeca na popisu?
Ova pjesma govori o sanjanju samog sebe negdje drugdje, kad su ti misli negdje daleko od ovog betonskog svijeta u kojem zivimo, ponekad volis sjesti i mastati da si negdje drugdje.

Zadnja pjesma je Crazyman, tko je pak on?
Crazyman u ovom slucaju trebao bi biti ja sam. Ova je pjesma suprotna onoj na pocetku, Graymen (ljudi u sivom) su ti koji tu osobu cine ludom. Danas ono sto se zove normalnim zivotom moze se vidjeti kao jedan lud nacin zivota o tome govori Crazyman.

Black brick road dobio je je odlicne kritike, planirate li vec kakvu turneju po Europi?
Imamo planova, ali nista jos konkretno. Mislom da cemo zapoceti sa svirkama po Svedskoj u blizini ovu jesen, a nakon toga bi trebali krenuti na turneju, ne vjerujem da ce biti duga, negdje pocetkom iduce godine.

Da li ste ikad isli s turnejum van Europe?
Bili smo u Istanbulu, to je najdalje sto smo isli.

Koja drzava u Europi najbolje prihvaca glazbu vaseg benda?
Mislim za nas, kao i mnoge druge metal bendove, Njemacka je najveca zemlja u kojoj se najduze ide na turneju, tamo ima dosta raznih medija, a i ljudi su naucili da ima dosta bendova na turnejama. No mislim da nije vazno koja je zemlja u pitanju. Svirali smo na Sweden rock festivalu ove godine, a ovdje nismo svirali 7 ili 9 godina i to nam je bilo fenomenalno iskustvo, ljudima smo se svidjeli i to je vazno, a takvih se ljudi moze naci po cijelome svijetu.

Onda mozda jednog dana mozda Amerika?
Ako nam se ukaze prilika, definitivno. Bilo bi jako lijepo poci tamo svirati, kao i u mnoge druge zemlje, azijske, pa recimo Japan, bilo bi lijepo vidjeti druge kulture, moze se puno toga od njih nauciti.

Da li se vas album moze kupiti u Japanu?
Da, mislim da da.

Koja vam se najsmjesnija situacija dogodila na pozornici do sada, sto se mozete sjetiti?
Jedna od njih, mozda nije smijesna, bila je i tragicna takodjer, poslije nam je bila smijesna. Na prvoj pravoj turneji otisli smo u Poljsku bilo je to 95-te, prvi koncert koji smo svirali na turneji. Otisli smo na pozornicu i poceli svirati prvu pjesmu i kod prvog udarca na snare drum koji je Johan bubnjar napravio ga je i slomio, pukla je koza. Prestali smo svirati i sisli sa pozornice, ne znam moze li se reci da je bilo smijesno, ali prva svirka na prvoj pravoj turneji, a morali smo napustiti pozornicu nakon 20-tak sekundi.

Mikael i Johan su preostala dva clana koji cine jezgru benda, no imate jos jednog gitaristu.
Magnus Sahlgren ime je osobe koja nam svira solo gitaru, on je sa nama jos od albuma A crimison cosmos iz 97-me, sa bendom je dugi niz godina mozda vise kao session glazbenik, ali danas bi ga uracunao kao clana benda. Dobro se uklopio uz nas i glazbeno i osobno.

Hocete li mozda dodati i klavijaturistu u bend?
Da, bilo bi lijepo imati klavijaturistu u bendu pogotovo kad sviramo uzivo.