Lene Kosti je slovenski heavy metal sastav, pioniri žestokog zvuka sa ovih prostora, osnovani davne 1978. Praćeni mnogim kontroverzama, ponajviše zbog represivne vlasti u Jugoslaviji, napadani od strane crkve i režima, dogurali su do današnjih dana, bolji nego ikada prije! Kako je bilo "onda" i kako je sada, što se događalo u međuvremenu, kakva je današnja scena i situacija oko scene, o svom odnosu sa Manni Schmidtom i Mat Sinnerom; sve to i još puno više, glavom i bradom, gospodin Milan Krušič!

Milane, dobro došao na stranice prvog hrvatskog rock i metal portala!

Hvala lijepa i veliki pozdrav svim vašim metal fanovima! Vaš portal već duže vrijeme pratim i moram napomenuti da je odličan.

Čeka nas veliki posao, povijest Lenih Kostiju je bogata, karijera dugotrajna. Osnovani ste davne 1978., kada se mnogi od naših čitatelja nisu ni rodili. Kako je to izgledalo tada, u Jugoslaviji?

Pa ja sam čovjek koji je na glasu da sam bez dlake na jeziku, pa ću tako i odgovarati; bilo je jadno i užasno, i ako nisi bio po formama tadašnjeg državnog aparata bio si sprječavan na tisuću načina da sviraš i nastupaš.

Postoji li nostalgija za tim vremenima, ili da preoblikujem pitanje; da li je bilo bolje onda ili sada?

Nikako ne postoji nostalgija, a i sada je isto, jer sada se sve svelo na novac. Koliko imaš toliko i vrijediš i nikog nije briga što i kako sviraš samo ako platiš.

Do tvog dolaska u grupu, band je svirao samo obrade. Što se promijenilo tvojim dolaskom?

Pa band je tada imao već dosta svojih autorskih pjesama, međutim nisu nikako uspjeli pronaći pjevača, a ja sam živio u istom kvartu i sudbina je htjela da su čuli za mene i pozvali me na probu i stvar je krenula.

Ti si bio glavni inicijator da Lene Kosti krenu sa autorskim stvarima?

Da, ja sam od početka imao fokus što želim i kako to postići i kad su ljudi u bandu vidjeli prve rezultate naše suradnje, nije više bilo potrebe za cover pjesmama.

Prva ste slovenska grupa koja je počela pjevati na engleskom jeziku?!

Da, to je točno! Mi smo prvi počeli pjevati na engleskom, pa smo zato i imali gomilu problema sa nastupima i nije bilo šanse da snimimo ploču, ali smo zato snimali za svoj novac i sada su te snimke izuzetni rariteti i vrlo tražen materijal širom svijeta. Čak mi se javljaju iz Japana ljudi koji bi to htjeli kupiti. A oni koji su sagnuli glavu i šutjeli, snimali su ploče i nastupali.

Pročitao sam da si ti prvi slovenski glazbenik koji je šokirao slovensku scenu. Što je to što te razlikovalo od ostalih, po čemu je tvoj scenski nastup bio "provokativan"?

Pa bilo je tu svega i svačega; moraš znati da u 80-tim godinama nije bila mala stvar izaći na binu sav u krvi i sa tisuću lanaca i lubanja oko sebe, i uz to i svlačiti se i pokazivati geste koje ni sada nisu poželjne za obične smrtnike. Doživio sam i zgražanja i prijave policiji, ali moraš znati da mi je glavni cilj bio šok terapija i u tome sam odlično uspijevao, hahaha.

Imali ste dosta problema sa jugoslavenskim vlastima. Nisu vam htjeli izdati album, ili bolje reći nisu smjeli!?

Pa problemi su uvijek bili prisutni zbog našeg načina kako su tada zvali to antisocijalističkog ponašanja. Međutim ipak smo dobili ponudu od Rtv Ljubljana da snimimo tako željeni album, međutim uvjeti su bili katastrofalni za nas. Morali bi smekšati zvuk ,promijeniti odjela i nastup i postati nekakav jebeni pop band bez muda i glatko smo to odbili na čuđenje svih u Rtv Ljubljana.

Prije svakog nastupa, morali ste se javiti u policiju, koja je tražila prijevod vaših tekstova na slovenski jezik. Da li je zaista bilo antirežimskih tema i skrivenih poruka?

Nije bilo nikakvih poruka, jer se već na nama vidjelo da ne odobravamo takav režim pa su to što smo morali svaki put na policiju bili samo psihološki tretmani kako da nas smire.

Konkretno, za skladbu "Russian Girl", vlasti su smatrale da veličate ruske prostitutke. O čemu govori "Russian Girl"?

Da vlasti su nas za to optužile samo jer je u naslovu riječ russian ali to je jedna sasvim obična pjesma o ljubavi na hard način i ništa više. Ja sam pišem sve tekstove za band i uvijek mi je izazov da napravim dvosmisleni tekst pa neka si svatko sam tumači što sam želio da kažem.

Komunisti su vas optuživali da surađujete sa crkvom, dok je crkva smatrala da omalovažavate vjerske simbole i objekte, nikako na zelenu granu! S kim se je bilo teže boriti?

Da povod toga je bio jer smo se slikali na Ljubljanskim Žalama, koje su groblje, i tamo su izuzetni kipovi i scena za metal band, ali odjednom je došao velečasni i počeo vikati na nas "Marš Sotone" i zvao policiju, tako da su u ona vremena sasvim dobro oboje (crkva i država) međusobno surađivali. Mi se nismo sa njima borili jer nam nisu bili važni, međutim mi smo njima bili jako dragi i važni, hahaha.

Godine 1988. napuštaš Lene Kosti, da bi uslijedio povratak 2008. To je bio novi početak za band! Možeš li malo pojasniti ta događanja?

Da, napustio sam Lene Kosti zbog glazbenog neslaganja. Oni su više htjeli svirati u to vrijeme hard rock, a ja sam čeznuo za oštrijim stvarima. Posebno sam želio imati speed metal band. U međuvremenu oni su sa novim pjevačem snimili kazetu "Park Bar", koja je danas isto tražena, ali na žalost je nema više nigdje. Povratak se desio sasvim slučajno bio sam pozvan na njihovu 30 godišnjicu postojanja i sasvim neočekivano je došla ponuda sa bine da li bih želio da sa njima odpjevam ˇ"Russian Girl"; prihvatio sam i nakon te jedne pjesme narod je poludio i tražio moj povratak. Međutim ja sam to nekako izbjegavao dok nisam zamoljen od strane banda da im pomognem za samo jednu svirku sa njima i magija i kemija je proradila tako da smo krenuli dalje.

Što je bilo u međuvremenu, gdje si bio, što si radio? Znam da si se priključio speed metal sastavu Turbo?!

Nedugo nakon mog odlaska iz Kostiju priključio sam se tada prvom slovenskom speed metal bandu Turbo, ali stvar nije funkcionirala kako treba jer muzičari nisu bili dorasli svirati speed, pa sam nakon godinu dana ostavio band i bavio se više sa familijom koju sam osnovao i sa sinom kojem sam dao ime Lemmy, te ga vodio sa sobom širom Europe po koncertima. On je u međuvremenu postao jedan od najboljih slovenskih MMA fajtera i koristi našu pjesmu "Warrior" za ulazak u ring.

Nedugo nakon tvog povratka, uslijedio je i nastup sa Grave Digger, gdje vam se na bini pridružio njihov gitarist, i to upravo na skladbi "Russian Girl".

Ja i Manni Schmidt smo već dugo vremena prijatelji, a u međuvremenu je naše prijateljstvo postalo i porodično, tako da smo par puta i zajedno ljetovali u Puli i baš tada sam i primio poziv moga gitariste da se opet vratim u Kosti. Kad je to Manni čuo odmah mi je obećao nastup sa njima u Ljubljani. On je već godinu dana prije imao te moje stare snimke i jako mu se svidila baš "Russian Girl", i kad su došli u Ljubljanu sa Diggerima sam Manni je izrazio želju da s nama zasvira na bini što je za mene bila izuzetna čast. Imam još izuzetno prijateljstvo sa Mat Sinnerom koji je također pored Mannia svirao kao gost na našoj ploči Do Or Die. Nisam ih trebao ni pitati da li bi htjeli da sudjeluju na ploči, sami su mi se javili i izrazili želju za suradnjom.

Ove godine u Ljubljani su svirali Saxon. Bili ste najavljeni kao predgrupa, ali do toga na žalost nije došlo. U čemu je bio problem, znam da si jako želio dijeliti binu sa Biffom?

Pa kako sam kasnije saznao problem je opet bio u novcu jer su se pobunile predgrupe koje su s njima nastupale i platile te nastupe po Evropi, a mi ne i tako je palo sve u vodu. A sa Saxon i Digger trebali smo svirati isto i u Njemačkoj 2008. Bili smo pozvani na festival pored Stuttgarta, ali zbog moje ozljede ruke nisam bio u stanju putovati i nastupati, tako da nam Saxon baš nisu suđeni.

Prijavili ste se za nastup na Metalfestu u Zadru. Vaš nastup ovisi o tome koliko će te ulaznica prodati? Kakvo je tvoje mišljenje o tome, to je danas postala uobičajena praksa?

Da, prijavio sam band, ali nakon par dana kad sam primio te ponižavajuće uvjete, odmah sam odgovorio da ne nastupamo i ne prodajemo ništa. Problem je u tome da se bandovi prisiljavaju na to prodavanje karata. Ne želim da se sada misli kako mi glumimo neke zvijezde, daleko od toga, mi to nismo, ali samo želim jedan fer odnos do svih. Neka bude mjerilo glazba, a ne koliko ja ulaznica plaćam organizatoru i sviram u 11 sati ujutro i nitko me ne vidi i ne zna; hvala lijepo. Ja sada kategorički tvrdim da Lene Kosti neće nastupati u Zadru! Nama je izuzetno žao i želimo doći u Hrvatsku svirati. Vjeruj to nam je velika želja, ali ne kao prodavači karata, nego kao jedni ozbiljni glazbenici.
I vjeruj da bi vam stvarno dali jedan ludi horror show, ali sigurno ćemo doći kod vas, samo je pitanje vremena.

Kao osoba sa zavidnim iskustvom, kako gledaš na metal scenu danas. Ajmo se ograničiti na Sloveniju i Hrvatsku, ukoliko pratiš hrvatsku scenu?

Pa baš to, da se sad svelo sve na te uvjete o prodavanju karata o ponižavajućem odnosu do glazbenika. Scena stagnira, ali to nije razlog da nemate kao i mi par super bandova jer nitko neće spriječiti da ljudi koji to vole iz srca ne rade to do kraja. Mi smo ti živi primjer, nas nitko nije mogao i nitko i neće moći spriječiti da sviramo, snimamo i ludo se zabavljamo sa našim fanovima.

Koga bi izdvojio po kvaliteti naravno?

Pa u Sloveniji su to definitivno za mene najbolji Requiem, a kod vas me je izuzetno oduševio band iz Zadra Raising Dream. Oni su na svjetskom nivou i samo pitanje vremena je kad će se probiti u Europu.

Može li se živjeti od glazbe, konkretno, možeš li ti živjeti od glazbe?

Ne može se, osim ako nisi Magnifico ili Severina.

Što se trenutno događa sa Lenim Kostima; ako se ne varam uskoro ulazite u studio?

Mi smo već u studiju i radimo na pjesmama i pola materijala već je snimljeno.

Kakvi su komentari na posljednji album "Do Or Die"? Da li ste zadovoljni učinjenim i još važnije, što kaže publika?

Komentari na "Do Or Die" su fantastični! Album je bio prošle godine album mjeseca u njemačkom magazinu Rock Hard u sekciji demo, a demo samo zato jer smo ga sami izdali. I ako ti Nijemac ocijeni sa istim brojem tvoj i novi album od Schenkera onda znaš da si na pravom putu.

Novi album zvati će se "Penetrator". O čemu će biti riječ, glavna tema albuma?

A ovo pitanje je baš super! Evo prošle godine na moru u Zadru sam sjedio na rivi u kafiću i slušao ljude kako razgovaraju. Kad je pored nas prošla bujna crna žena, a jedan od starijih ljudi tamo rekao je susjedu "Vidi je ča bi je penetrira!!!!", haha; ja sam se samo nasmijao i ostao je naslov albuma "Penetrator". Album će imati više tema, a uglavnom teme su o sexu, horroru, o patnji ljudi u ovom svijetu i jedna prekrasna balada koju sam posvetio svojoj mami koja od ove godine više nije sa mnom.

Milane hvala ti za ovaj razgovor, želim da sa novim albumom duboko penetrirate i ostavite traga u heavy metalu!

Hvala i vama za ovaj intervju, baš nam je drago! Pozdrav svim metalcima u Hrvatskoj, ne dajte se, volimo vas i sigurno dolazimo na par svirki kod vas. METAL IS FOREVER !!!

Pozdrav i vidimo se!