Orphaned Land smo imali prilike upoznati kao predgrupu na koncertu Paradise Losta u Boogaloo. Prije samoga nastupa popricali smo sa pjevacem Kobijem i klavijaturistom Edenom. Na pocetku upoznajmo se s povijescu samog benda.

Kobi-Okupili smo bend jos dok smo bili u srednjoj skoli 1991. Nastao je pod imenom Ressurection, a godinu dana kasnije promijenili smo ga u Orphaned Land. Zelja nam je bila spojiti metal glazbu s elementima iz podrucja iz kojeg dolazimo, Bliskog Istoka, kako bi donijeli nesto s naseg podrucja na svjetsku metal scenu. Poceli smo svirati i bili smo predgrupa Cathedralu i Tiamatu na koncertima '92. i '93. Nakon toga usljedilo je snimanje demoa The beloved's cry kojeg smo poslali izdavackim kucama. Odmah smo ugovor potpisali s francuskim izdavacem Holy Records za koje smo objavili dva albuma. Prvi je bio Sahara iz 1994., a drugi El norra alila objavljen 1996. Cetri clana originalne postave ostala su u bendu do danas, ja kao pjevac, Yossi i Matti na gitarama i Uri basist, a klavijaturist Eden pridruzio nam se 2001. na nasem povratnickom koncertu, jer nakon albuma El norra alila nismo se pojavljivali sest godina. Bubnjar Avi koji danas svira, s nama tu je od 2003. Nakon drugog albuma nismo bili dugo aktivni, jedino sto smo napravili je prerada Paradise Lost pjesme '98., te reizdanje The beloved's cry demoa na CD, to je sve sto nam se dogodilo u tih sest godina. 2000. godine odlucili smo vratiti se na scenu. Spremili poseban povratnicki koncert, koji je zapoceo pricom izmedju Uri, Yossia i mene, zatim smo nasli Edena i bubnjara koji nam je svirao samo na tom koncertima. Nakon toga zapoceli smo s radom na novom albumu Mabool. Imali smo akusticni koncert 2002. koji je dodan na Mabool album kao bonus CD. Sam album objavljen je 2004. i od tad bend je u petoj brzini, pod punom snagom, sviramo svugdje, svirali smo u Meksiku, sada smo na turneji s Paradise Lostom, imamo jos par festivala ovog ljeta. Za sad nam je super. Ovo je kratka povijest Orphaned Landa, pretpostavljam da ce se hrvatska publika pitati sto to mogu pronaci u Orphaned Landu, mislim da smo prvi metal bend s Bliskog istoka, te ce im bit zanimljivo istraziti nas.

Koliko sam primjetio ti si ujedno i najveci fan samog benda.
Kobi-Sakupljam sve postere, sto mi je vrlo vazno, meni i Uriu. Mi fanaticno sakupljamo plakate kao i sva izdanja benda, kao srednjoskolci. Ustvari sakupljam svaki plakat nasih nastupa, kao i akreditacija s nasim imenom, svako izdanje nasih albuma. Imam azijsko izdanje na kazeti albuma El norra alila, tajvansko CD izdanje Maboola, cijelu hrpu raznih verzija nasih albuma. Ako cujem da je album licenciran na nekom podrucju, odmah trazim neki kontakt i nabavljam to izdanje, Uri i ja pomalo smo ekstremni oko toga.

Sedam godina cekalo se na Mabool, sto ste kroz to vrijeme prosli, kako bi se album napokon pojavio?
Kobi-Zapoceli smo s radom na njemu odmah po objavljivanju El norra alila, kad smo i potpisali ugovor s Century Media 1997. Imali smo nekoliko problema koji su zajedno doveli do situacije da je bend uskoro postao neaktivan. Prvo smo imali problema s nekim clanovima benda, jedan od njih koristio je droge, a s drugim je doslo do mimoilazenja oko samog glazbenog usmijerenja benda. Odnosi nisu bili najbolji, bili smo mladi, potpisali smo ugovor, napravili dva albuma, no nismo imali iskustva kako bi se medjusobno slusali i komunicirali, a dodajuci cinjenicu kako zivimo u Izraelu, gdje je divno zivjeti, no politicka i ekonomska situacije nije bas stabilna. Mislili smo bend staviti sa strane kraci period vremena, dok ne sredimo malo nase zivote, no kad imas toliko stvari za napraviti, neke stvari koje odlozis za kasnije, znaju se zaboraviti i ne znas kako bi ih ponovo pokrenuo. Tako su prosle godine, govorili smo kako moramo to napraviti, da, napravit cemo. Ponekad bi se nasli Yossi, Uri i ja pokusavajuci smisliti nacin kako bi sve ponovo pokrenuli, no bilo je jako tesko, a godine su prolazile. Na tom nivou nase karijere nismo poput Megadetha ili nekog slicanog benda koji se vraca na scenu, Orphand Land je bio samo jedan dobar underground band koji se htio vratiti i to je to. Nismo tocno znali kako bi to napravili, cak ni zelimo li vise, uvijek smo vjerovali kako se zelimo vratiti, no nikako nismo mogli naci pravi trenutak. Trebale su nam sve te godine, dok nismo dosli do zakljucka kako vratiti prijasni polet, moramo napraviti koncert, jer na kraju dana, fanovi, publika, cijela ta masa je gorivo koje nas pokrece. Tako je i bilo, imali smo jedan koncert u Turskoj, gdje smo vrlo poznati i jedan u Izraelu i sve nam je bilo jasno nakon sto vidjeli publiku kako pjeva s nama. Oba koncerta su bila rasprodana, ljudi nas nisu zaboravili i nakon sest godina, mora da smo napravili nesto vrlo posebno, u svakom pogledu opet smo "na putu".
Mabool ste snimali par mjeseci?
Eden-Sam proces pisanja pjesama trajao je 6-7 godina. Yossi je nastavio raditi na novim materijalima, svirao je neke djelove Kobiju preko telefona, sto mislis o ovome, sto o onome... iako sam bend nije bio aktivan, ali jednom kad smo krenuli nakon ta dva koncerta, trebala nam je godina dana da sakupimo sav materijal, par mjeseci za aranzmane i orkestracije, radili smo sa gudackim kvartetom i zenskim zborom koji su nastupili na Maboolu. Sam proces snimanja odnio nam je tri mjeseca, radili smo ga u par studija i to bi bilo to.
Pretpostavljam da vam je izdavacka kuca bila sretna sto ima takav album nakon toliko godina cekanja?
Eden-Nadam se da da, ha, ha. Sreli smo se s momcima iz Century Media tijekom prvih nastupa s Paradise Lostom, izgledali su odusevljeni s Maboolom, stampali su promo CD s dvije pjesme s albuma koji dijelimo tijekom koncerata. Imamo veliku podrsku od izdavaca, sto mislim da je bazirano na samoj kvaliteti albuma...
Kobi-Prije ponovnog susreta s ljudima iz Century Media, tijekom proslih godina pokusao sam ostati u kontaktu s njima iako su bili razocarani. Puno puta od mene su culi kako se pokusavamo ponovo okupiti kako bi napravili novi album i nakon toliko godina kad sam im poslao CD koji je sadrzavao tek obrise nadolazeceg albuma, nisam znao kako ce reagirati, mogli su reci to je bilo super nekada, proslo je ipak sedam godina i ne potpisujemo bendove kako bi cekali sedam godina kako bi nam dali album iako nam se svidja vasa glazba. Bio sam iznenadjen i sretan, od trena kad su dobili CD bili su odusevljani, kad smo vas vec toliko cekali idemo ga napraviti. Prije par tjedana bili smo u njihovom uredu i rekli su mi da su nakon objavljivanja albuma, svi ga slusali, sto se ne dogadja sa mnogo albuma. Svi su ga zavoljeli, od ljudi koji rade u racunovodstvu, promotora do onih iz prodaje. Dosta nam je vazno znati da imamo toliku potporu. Na ovu turneju poslali su nas godinu dana nakon izlaska albuma, a mogli su reci kako imamo mogucnosti, ali pricekajmo iduci album, posto je Mabool prvi koji smo objavili za Century Media i stvarno smo im zahvalni na pruzenoj potpori.
Mislite li kako ste otvorili vrata Europe za neke druge izraelske metal bendove?
Kobi-Kao prvo, ljudi na metal sceni nisu svijesni kako postoji metal scena na Bliskom Istoku, ali sigurno ce pomoci cijeloj situaciji. Saznat ce se kako postoje bendovi u ovim krajevima i kako imamo dosta toga za ponuditi kad je rijec o metal glazbi. Mislim da u Izraelu ima dosta dobrih metal bendova s mogucnostima da postanu veliki bendovi, mozda jedini veci problem je odlazak u vojsku u periodu od 18. do 21. godine, no jednom kad zavrsis s time i ako stvarno zapnes, mozes to i napraviti, Orphaned Land to je dokazao.

Mozete li mi navesti par Izraelskih bendova koje bi bilo zanimljivo cuti?
Kobi-Imamo bend zvan Betzefer koji odnedavno potpisao ugovor s Roadrunnerom ili najstariji metal bend u Izraelu Salem, oni su izdali 3-4 albuma za neke alternativne izdavacke kuce u Europi. Imamo i par novih imena poput Distorteda koji sviraju metal glazbu s orijentalnim prizvukom i zenskim vokalom, mislim da su trenutno bend koji najvise obecava.
Eden-ima ih previse kako bi svih spomenuli
Kobi-ja navijam za Distorted...
Eden-ima nekih dvadesetak bendova koji sviraju u Tel Avivu svaki tjedan i vidis jako puno talentiranih ljudi i vecina su super, no ne zelim spomenuti jedne, a preskociti neke druge...

OK, koja su najbolja mjesta u Tel Avivu na koja bi ljudi, koji slusaju metal glazbu, trebali doci?
Eden-Postoji teatar/klub u kojem sviramo svakih par mjeseci, koji nam se jako svidja, a ima kapacitet primiti 1200 ljudi, kao i jedan klub na sjeveru u kojem smo nastupali prije nego sto smo krenuli na turneju s Paradise Lostom, gdje smo proslavili godinu dana od objavljivanja Mabool albuma, tamo smo doveli gudacki orkestar i zenski zbor, bio je potpuni nered na bini. Imamo par super metal lokala, kao i mjesta koji jednom tjedno sviraju samo metal glazbu, moze se naci zabava kroz cijeli tjedan.

Koji su vasi najveci glazbeni uzori ili utjecaji?
Eden-Rekao bih da je ljepota Orphaned Landa to sto svatko od nas ima potpuno drugaciji glazbeni ukus, osobno to je uzas, jer stalno se prepucavamo koji bi album slusali dok smo u autobusu, treba nam pola sata kako bi se dogovorili, stavi onaj ili ovaj, ti si jucer odlucivao, ja bi trebao danas i tako. Moji glazbeni korijeni dolaze iz jazz glazbe, Kobi vise slusa tradicionalnu glazbu, Matti je nekada prisustvovao trance-dance partijima, Uri slusa iskljucivo metal, Yossi slusa Joe Satriania, Steve Vaia i glazbu slicnu tome, dok Avi vise kombinira jazz i rock. Cijeli proces stvaranja Maboola obogacen je raznim glazbenim utjecajima, no baziran je na metal glazbi, tako se moze cuti Kobin etno utjecaj, jazz sola, kao i neke klasicne glazbene dijelove, sto mislim da je stvarno super.
Taj koncert s orkestrom i zborom koji ste spomenuli jeste li ga mozda snimali?
Kobi-Ne, ali napravili smo takva dva koncerta koja su nam bili dobro iskustvo. Prvi je bio kad smo slavili trinaest godina Orphaned Landa, napravili smo ga u jednoj tvrdjavi u Izraelu, napravili smo jedan akusticni dio i jedan normalan sa zborom i gudacima i drugi kad smo slavili godinu dana objavljivanja Maboola. Oba koncerta bila su ogromno iskustvo za nas kako bi naucili i dosli do zakljucka koji bi nas doveo do snimanja naseg buduceg DVD-a. Postoji plan za snimanje, ali nismo jos dosli do toga. Koncerte smo napravili kako bi stekli potrebno iskustvo oko mjesta, kao i osjecaj kako je raditi s dvadeset ljudi na bini, sto je ispalo vrlo zamrseno. Moram priznati kako se neke stvari mogu poboljsati. Sretan sam sto smo koncerte napravili i nismo ih snimali, sad smo puno iskusniji i znamo kako cemo ga napraviti boljim, kao i kako objaviti dobar DVD Orphaned Landa s petnaestak gostiju na bini.
Eden-Ne korisite kondenzatorske mikrofone, vec pick-up za violine, to je sve sto ja mogu reci, ha, ha...
Kobi-Imali smo gudacki kvartet s kojim vec duze vrijeme radimo i to je bio jedan od detalja kojeg smo morali nauciti svirajuci na koncertu. To je dobar savijet, kad radis nesto komplicirano, dobro je napraviti probni nastup prije nego sto odlucis to snimiti i objaviti.

Zanima me kako ortodoksniji dio vaseg drustva gleda na vasu, tj. metal glazbu u Izraelu, imate li kakvih problema?
Kobi-Nase drustvo ima dosta medjusobnih nesporazuma, to je suradnja drustva koje je sakupljeno na jednom mjestu nakon 2000 godina, gdje su ljudi zivjeli svugdje, samo ne u Izraelu, tako ima dosta nesporazuma. Ima religioznih ljudi i onih koji to nisu, no mi smo demokratsko drustvo, iako imamo te nesporazume svatko ima pravo zivjeti na nacin koji zeli i trebaju se postivati zelje drugih. U Izraelu mozete vidjeti raznih ljudi, osim onih koji nose kukaste krizeve, ali ima ih koji nose pentagram i izgledaju kao black metal fanovi, no nitko ne smatra da se bave svetogrdjem. Svatko je slobodan raditi ono sto zeli. Imamo nekih pet black metal bendova u Izraelu. Orphaned Land je jedan od najboljih primjera kako se sve moze kombinirati i izbjeci sukobe. Kad uzmete sve clanove Orphaned Landa, dosta smo razliciti i ne bi medjusobno komunicirali da nema benda, sama glazbe koju volimo kao, jer nas mentalitet nije isti. To pokusavamo nauciti ljude nasom glazbom, u nekom glazbenom kontekstu moze se reci kako se zalazemo za svijetski mir.
Eden-Na nasim koncertima, medju nasim fanovima mogu se vidjeti poklonici black metal glazbe obuceni u crno, a s druge strane ortodoksne zidove u tradicionalnoj odjeci, koje mozete vidjeti u sinagogama, kako pjevaju, plesu i skacu. Necete biti protjerivani za vrijeme naseih koncerata, niti cete ikad vidjeti tucu medju nasim fanovima zbog njihovih razlicitih mentaliteta, kulture ili stavova, svi oni imaju zajednicki interes sto je u ovom slucaju Orphaned Land. Mi smo demokratska i liberalna zemlja, svatko ima neki svoj stav o zivotu, religiji, sto voli jesti i piti, ali najvaznije je sto smo demokratsko i liberalno drustvo.

Koji su vam planovi za buducnost, nakon turneje s Paradise Lostom i potecijalnog DVD-a?
Kobi-Glavni plan za 2005. je imati sto vise koncerata, za sada imamo ugovorena dva nastupa u SAD-u, kao i nastup na Summer breezu u Njemackoj, sviramo u Madjarskoj i Italiji na dva festivala, te na Prog poweru u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Zelimo svirati u sto vise zemalja, a nadamo se i turneji u Juznoj Americi. Sto se tice planova za iducu godinu, nadamo se realizaciji DVD-a kao i novog albuma. To je taj glavni plan, svirati sto vise i raditi albume do kraja zivota. To je ono sto najvise volimo, mislim da smo nadareni i to zelimo podijeliti s drugima.
Znaci guzvovita godina.
Kobi-Da, ova godina je takva, zivimo u autobusu, dijelimo tu malu kucicu, ali sretan sam sto postizemo ciljeve koje smo zacrtali za ovu godinu. Nadam se da cemo nastviti tako i dalje, jer mislim kako imamo puno toga za ponuditi, svijetu i metal sceni koji trenutno boluju od recikliranja gdje god se okrenes, bilo to pitanje televizije ili glazbene industrije. Na metal sceni Orphaned Land je poput osvjezavajuceg povjetarca koji moze puno pridonijeti i ponuditi.

Kako su vas da sada europski mediji primili?
Kobi-Reakcija samih medija bila je iznenadjujuca, govoreci o recikliranju, novinari stalno dobivaju CD-ove o kojima pisu recenzije, te moraju stalno otkrivati nove nacine kako ih opisati. Svi su zainteresirani postaviti pitanja o tom izraelskom bendu, odjednom imas hrpu zanimljivih pitanja koja im zelis postaviti. Do sad smo imali nekih tristotinjak intervjua i vecina novinara nam govori kako je to bio jedan od najzanimljivijih kojeg su napravili u dugo vremena. Nas album je uzdignut od strane medija i u najvaznijim metal novinama, kao sto sam rekao, to je vrlo svjeza glazba koju nudimo metal sceni.

Zanima me kakva je veza izmedju samog imena benda i Izraela?
Kobi-Povezano je s Izraelom, no moze biti povezano s bilo kojom drzavom na Zemlji. Kao primjer mozemo uzeti i holokaust, zone prozete terorizmom ili ratom i smatrati je "zemljom sirocadi", ali kako dolazimo iz Izraela, koji je pretezno definiran kao sveta zemlja, mi mislimo na Izrael, ali mogla bi biti bilo koja druga drzava, kao npr. Poljska. Ime smo uzeli, inspirirani pjesmom koju je napisao poznati izraelski pjevac, posvetivsi je mjestima holokausta i primarno Izraelu.

Kako gledate na internet, kao medij?
Kobi-Ima pluseva i minusa kao i u svemu. Na primjeru Orphaned Landa, mislim kako smo mogli prodati vise CD-ova da nema interneta i razmjene koja se tu odvija, ali s druge strane, mi imamo tisuce fanove u arapskim zemljama koji da nemaju takav pristup nasoj glazbi, ne bi nikad culi za nas. Mislim da je Orphaned Land pridonio miru vec imajuci puno Arapa kao prijatelje, koji su zavoljeli izraelske bendove. Ovisi o tome kako gledas, osobno mislim da je internet dobra stvar, ali bi moralo postojati vise ogranicenja. Ako droge i alkohol imaju svoja ogranicenja, trebao bi i internet, sto je moje osobno misljenje. Ne svidja mi se cinjenica da mala djeca imaju pristup pornografskim stranicama samo pritiskom na "yes", da imaju vise od 18 godina. Kao dijete nisam imao pristupa takvim stvarima i mislim da je to pogresno, internet je orudje s kojim se treba nauciti i znati koristit, inace moze dijelovati destruktivno. Sve to ovisi o samom korisniku.
Eden-O pornografiji imam drugacije misljenje nego Kobi, ha, ha, no kako je rekao mnogo ljudi se ne bi upoznalo s Orphaned Land i slusalo nas da nije bilo interneta. Inace u nekim arapskim zemljama Orphaned Land je gora stvar nego pornografija, to je svetogrdje, zidovski bend koji svira metal...
Kobi- i koristi dijelove Kurana...
Eden-...wow, Boze sacuvaj...to je opet stvar kulture. Ja sam liberalna osoba i mislim da bi svi trebali imat pristupa svemu sto ih zanima, no kako sam i kapitalisticki nastrojen, ne slazem se s mogucnoscu takvog pristupa nasem albumu...
Kobi-...nije da se ne slazem s tobom, no kad je rijec o klincima, a ne obrazovanim ljudima koji mogu raditi sto god zele, govorio sam o ogranicavanju pristupa pornografije dijeci...
Eden-to je zbog toga sto nemamo tehnicka sredstva kako bi ih sprijecili, ali nadam se kako tehnologija napreduje, da cemo ih moci zastiti...
Kobi-imat cu kompjuter doma kad se ozenim i budem imao djecu, ali potrudit ce se da ih nadgledam i ogranicim im pristup internetu. Kao dijete sjedio sam u skoli s prijateljima, s kojim sam se kasnije vidjao i igrao nogomet, no danas mladi svi pricaju preko ICQ-a i ja sam sam poceo to raditi, to je poput nekakvog magneta, kojeg bi trebalo ograniciti, no to je moje osobno misljenje.