Iako ideja o ovom samoborskom bendu postoji još od 2005. godine tek su se sada pomalo iskristalizirale stvari i sve je sjelo na svoje mjesto izdavanjem albuma prvijenca pod nazivom "Savjest" za izdavačku kuću "Aquarius Records". Iako mnogi još ne poznaju ovaj bend sigurni smo da će se ubrzo čuti za njih budući da imaju temelja da postanu jedni od nosioca ovog glazbenog pravca u Hrvatskoj. O bendu, novom albumu i o njihovim razmišljanjima o glazbenoj sceni u Hrvatskoj, za Cmar-net su nam govorili vokal benda Crni i lead gitarist Vaha. Što su imali za reći pročitajte u narednim redovima, a uskoro ih pogledajte i uživo 4.11. u zagrebačkom klubu Hard place.

Pozdrav, evo za početak bih te molio, iako znam da to bendovi ne vole da predstaviš svoj bend čitateljima Cmar-net-a jer ste još relativno nepoznati.

Crni: Kao ideja bend je rođen 2005. u jednom spontanom razgovoru mene i basiste Andija. Međutim, tada smo još svirački bili u povojima i nakon što smo odlučili napraviti konkretne korake u stvaranju benda, prvi nam je zadatak bio ozbiljno naučiti svirati. Cilj smo postavili prilično visoko. Ne želim sada prodavati maglu i demagogiju kako nam je jedino bilo bitno svirati i dobro se zabaviti pa ako se desi uspjeh - dobro, a ako ne, nikom ništa. Jednostavno ne vjerujem u takve priče. Mislim da ljudi bez ambicija i jasnog cilja nemaju nikakve izglede za uspjeh jer bez velikog odricanja i rada uspjeh nije moguć. Pa smo da bi ubrzali proces nastajanja pravog benda krenuli zajedno s ritam gitaristom (Man) na Rock akademiju u Zagrebu. Usporedo sa Akademijom smo imali period od dvije godine intenzivnog rada, uključujući 4 probe tjedno. Andi na basu, Man na ritam gitari i ja na bubnju (to je bila moja prvobitna uloga u bendu) smo stvarali temelj iz kojega je nastao današnji Rubikon. Postavu benda čine još Vaha kao lead gitara, te Lav koji je preuzeo ulogu bubnjara. Odlični momci i potentni glazbenici. Razlog zbog kojega sam se ostavio bubnja i preuzeo mikrofon jest da sam autor svih tekstova i svima se činilo da bih ja to mogao najuvjerljivije raditi. Isto mi je sugerirao i Bruno Kovačić nakon što je preslušao neke moje demo snimke. Bio je toliko uvjerljiv da sam mu odmah povjerovao i krenulo je. Naravno da tu ima puno prostora za napredak i učenja tehnike, kao uostalom i u svakom drugom poslu, međutim emocije ne nedostaju. I što je najvažnije ... priča je iskrena.

Vaha: Ja dečke znam relativno kratko. Mene je jedan dan Andi nazvao jer je vidio moj oglas na Internetu, pitao da li još uvijek tražim bend. Slijedeći dan smo se našli, par dana kasnije sam došao na probu i to je bilo to. (Ja sam najfriškiji član benda.)

Otkud baš ime "Rubikon"? Ima li to neko posebno značenje ili ste ga odabrali čisto zato jer vam se učinilo dovoljno zanimljivo?

Crni: Ime benda nije nastalo slučajno. Danima smo razmišljali i ispucavali ideje. Znali smo da je ime bitno i to iz više razloga. Prvi razlog leži u staroj latinskoj mudrosti 'nomen est omen' (ime je znak), a bend je u svakom pogledu osjećao nepravde koje se događaju u društvu i glazbom je želio dignuti glas u svoje, ali i u ime običnih ljudi, koji nepotrebno pate dok se drugi na njihovoj muci bogate. Slijedeći razlog je image benda koji je moguće stvoriti na osnovi samog imena. Rubikon ima povijesno jaku priču i poznate aktere. Kada malo bolje razmisliš čini se kao da se povijest ponavlja, zar ne?
Bitno je i to što ime Rubikon u scenskom nastupu daje neslućene mogućnosti za nadograđivanje.

Napokon ste uspjeli izdati i vaš album prvijenac. Možeš li mi reći par tehničkih detalja o albumu? Kako je proteklo snimanje albuma i kako ste zadovoljni osim tijekom snimanja i atmosferom na snimanju? Da li vam rad za jednu veću diskografsku kuću kao što je Aquarius Records donosi kakve prednosti ili ima i svojih nedostataka? Kakve su kritike albuma?

Crni: Da, naš album je napokon ugledao svjetlo dana. Međutim kada kažeš 'napokon uspjeli' moram ti priznati da mi to zvuči prilično gorko. Prije svega što smatram da je ovaj album zaslužio da izađe puno ranije, a ne da se to razvlači godinu dana. Kao glavni razlog odbijanja od drugih izdavača smatram veoma jaku angažiranost naše naslovne pjesme 'Savjest' čiji tekst jasno progovara tko je tko u našem okruženju i niti u jednom momentu nije dvosmislen kad je u pitanju kritika ljudi koji žare i pale lijepom našom (oni misle da je njihova). Takvi na sva važnija mjesta postavljaju poslušnike da ih štite od mogućih kritika i da se ne bi podigla bilo kakva veća buka oko njih. Naravno da ne mogu zaustaviti sve ali se trude iz petnih žila. Ja ne kažem da je album 'Savjest' najbolje što se dogodilo cro-rocku, ali znam da pjesme 'Tijelo od laži', 'San' ili naslovna 'Savjest', mogu bez većih problema stati rame uz rame s najboljim stvarima iz tog glazbenog pravca, a koje su izdane u nas posljednjih deset godina. Da nismo imali toliko problema sa stalnim promjenama solo gitarista u bendu vjerujem da bi naš prvijenac zvučao još moćnije i zaokruženije. Ovako, pod utjecajem tri različita gitarista ostaje onaj osjećaj da je sve moglo ispasti uvjerljivije i bolje. Možda to i nije tako loše ako gledaš sa strane potencijala našeg slijedećeg albuma koji se kuha u jednoj sasvim drugačijoj atmosferi. U današnjoj postavi osjeća se ono nešto ... ima kemije. A znamo, kemija može izroditi puno toga dobroga. Što se tiče atmosfere na snimanju našeg prvog albuma mogu reći da je bila skroz dobra. Tome je posebno doprinjeo naš producent Bernard Mihalić - Bera, koji se osim kao majstor posla, istaknuo i kao otkačen tip spreman za stvaranje veselog ozračja i dobre vibre u studiju. Znali smo padati od smijeha na njegove doskočice.

S Aquarius Recordsom je druga situacija. Njihov angažman, za sada, funkcionira po načelu ''pomozi si sam i Bog će ti pomoći''. Mi bismo bili zaista sretni da se malo više angažiraju. Očito su ostavili nama da pokrenemo kotač pa ako krene, evo i njih uz nas. To je za nas teži put, ali možda i bolji. Neka vrijeme pokaže. I da odgovorim na posljednji dio pitanja: kritike su veoma različite, ponekad i posve oprečne, od ocjene 4+ do dvojke. Mi ne stvaramo glazbu da se svidimo svima, to ne bi bilo prirodno. Za nas je bitno da već na samom početku, a mi sada tu i jesmo, stvorimo krug ljudi iz glazbe koji prepoznaju i cijene naš rad . Također, tu su i pozitivne reakcije publike koja nas je do sada upoznala a radi koje mi u konačnici i stvaramo glazbu.

Vaha: Kao što je Crni rekao ja nisam sudjelovao u stvaranju i snimanju albuma. Potpisivanjem s Aquariusom smo dobili ime kojim lakše možemo doprijeti na radio stanice, svirke i dakako u trgovine, ali to se sve opet svodi na trud samog benda. Nema milosti. Album je za sada gotovo u većini kritika bio pohvaljen kao osvježenje i kao dobra kritika političke situacije u državi.

Album ima jedno diskutabilno ime za ove prostore, "Savjest". Čini mi se da ste se bazirali na stvaranje albuma koji će se baviti problemima u Hrvatskoj u današnje vrijeme. Koliko je to točno? Crpite li ideje samo iz društvenih nepravdi i nelogičnosti ili pripremate stvari s nekom totalno drugačijom tematikom?

Crni: Ne bih rekao da je prvobitna ideja bila bazirati album na angažiranim tekstovima koji se bave današnjim sivilom i problemima koje guše Hrvatsku. Tim više što su moji prvi napisani tekstovi bili u sferi ljubavne tematike. Međutim, kako je stvaranje albuma potrajalo, a u našoj su zemlji svakodnevno izbijale sve veće i teže afere to se jednostavno odrazilo i na nas. Tako su rađeni novi tekstovi i na kraju je ispalo da smo politički prilično angažiran bend koji se ne libi progovoriti o najdelikatnijim temama u našem društvu. Osobno nemam ništa protiv toga, iako ne želim da budemo prepoznati samo u tom pravcu. Za mene je pravi izazov napraviti dobru rock baladu, jednako kao i jako angažirani tekst sa političkom konotacijom, ali isto tako i pjesmu sa žestokim ritmom provokativnog teksta iz bilo koje životne sfere. Ono što mogu reći je da su moji tekstovi proživljeni i stvarni. Pišem onako kako stvari osjećam i to na prvu. Nema puno krojenja niti uljepšavanja. Na taj se način emotivno praznim i iz neke druge perspektive sve proživljavam ispočetka. Kada ih izvodim na stageu osjećaji su još intenzivniji. Emocije izlaze.

Osim zanimljivih pjesama i tekstova album krasi i jedna, po meni vrlo zanimljiva i provokativna naslovnica. Otkud vam ideja za nju? Tko ju je izradio?

Crni: Smisao naslovnice je u jasnoj poruci. Kažu da 'slika govori više od riječi'. Drago mi je da ti se svidjela moja ideja, iako smatram da nije trebalo biti previše maštovit i stvoriti je. Umjesto toga samo sam se ograničio na našu jalovu stvarnost pred kojom, bojim se, još uvijek prevelik broj ljudi zatvara oči. Posebno me žalosti što ne vidim pravu reakciju od strane mladih i pametnih ljudi. Baš bi oni morali dignuti glas Ne bih rekao da je pametno uljuljkivati se u nekakvom vlastitom, apstraktnom svijetu. Bojim se da bi im buđenje moglo biti poprilično bolno. Da se razumijemo, ja jesam vječiti optimist ali i čovjek koji zna da bez akcije nema promjene. Nisam od onih koji vjeruju da se stvari rješavaju same po sebi ili kad čujem očajničke teze da smo previše mali i slabi kako bismo išta bitno mogli promjeniti. Moj omiljeni aforizam glasi: "smisao života je u borbi i djelovanju, a pobjeda ili poraz u rukama su bogova''. Ovako, demokracija na papiru, a tužna stvarnost i besperspektivnost na djelu ne čine me previše optimističnim.

Promocija vašeg debi albuma je u punom jeku a kako vidim i koncertno ste vrlo aktivni što je za svaku pohvalu. Kakva su vam iskustva sa svirki? Pomaže li vam vaša diskografska kuća u organizaciji koncerata ili sve radite sami?

Vaha: Osim što organizacija tu i tamo popusti, a diskografska kuća ništa ne dogovara, iskustva su vrlo pozitivna, redovito ostanemo poslije svirke da zadovoljni organizatori popričaju sa nama.

Crni: Iskustva sa svirki su više nego dobra. Nismo doživjeli loše, osim ako se pod time ne smatra poluprazan prostor na kojem svirate. Ja to gledam na ovaj način: u fazi kada još nemamo zvučno ime i naša matična kuća ne radi dovoljno na našoj promiđbi a mi uspijevamo zadovoljiti publiku koja nas dolazi čuti, znači da smo napravili pravu stvar. Naravno, željeli bismo na svakoj svirci imati ispunjen prostor, ali vjerujem da to vrijeme za Rubikon dolazi. Danas živimo u vremenu kada marketing i promocija igraju veoma značajnu ulogu u dinamici kojom neko ime od anonimnog postaje svima poznato. Isto tako smo svjedoci da se danas kvaliteta stavlja u drugi plan, a instant zvijezde stvaraju prema potrebi ili vezi. Prirodno da takve i kratko traju . Nama je stalo da trajemo dugo, ali ne kao neka općedruštvena sprdačina kakve svakog dana imamo prilike gledati na našim malim ekranima, već kao kvaliteta koja ima svoju konstantu.
Ovdje svakako moram naglasiti da se po pitanju organizacije i stvaranja imagea benda maksimalno angažirala naša managerica Anastazija Vržina koja radi i kao marketing i PR manager u 'TechnoMaxu' . Prodorna je i silno vjeruje u našu priču.

Odlučili ste se za moderniju verziju hard rocka i k tome pjevate na hrvatskom jeziku. Znači li to da se bazirate samo na domaću karijeru ili imate i inozemnih aspiracija? Gdje biste voljeli svirati? Na nekom festivalu recimo...

Vaha: Tekstovima se dosta baziramo na lošoj situaciji u državi pa dok ne bude bolje vjerojatno ćemo ostati pri domaćoj karijeri. Mislim da bi nam najviše odgovarali samostalni koncerti u klubovima i malim dvoranama.

Crni: Ni u kojem slučaju se nećemo bazirati samo na domaću karijeru. Naš je cilj da postanemo 'internacionalne zvijezde' najširih razmjera. Prvo na što pomislim kada to kažem su Bosna i Hercegovina, slijedi "velika Srbija" i Slovenija, a računamo i na egzotičnu Crnu Goru, kao i daleku Makedoniju. Ha, ha, ha ... kosa mi se na glavi diže kada čujem neke pametnjakoviće koji u životu nisu zaradili ni za poštene tenisice kako omalovažavaju tržište ex -Yuge. Pa ti ljudi razumiju hrvatski jezik a radi se o tridesetak milijuna koji se lako mogu saživiti sa glazbom i tekstovima koje stvaraju hrvatski bendovi. Da, to jesu naše inozemne aspiracije. Ekipi koja precjenjuje engleski i potcjenjuje vlastiti jezik iz meni smiješnih razloga tipa 'nije pjevan' ili 'premalo je tržište' želim dobar vjetar u leđa i da osvoje čitav planet.. Mi ćemo biti presretni ako osvojimo nabrojano i da vremenom možemo i živjeti od glazbe koju uživamo stvarati.
Kada me pitate gdje bismo posebno voljeli svirati odgovor je pred što većim auditorijem bilo gdje! Naravno, i na kultnim mjestima hrvatskog rocka i slavnog Novog vala: 'Kulušić' prije svega, zatim 'Lapidarij' ... naravno ako vladajuća nomenklatura dozvoli da se ponovno otvore. Bojim se da je to sa sadašnjom garniturom samo san jer njima urbana scena ne predstavlja ništa. Za njih su cajke kao stvorene i za takve se izdaje dozvola u samom centru grada. Ne zamjeram im ... nisu krivi jer više od toga oni i ne razumiju. Za dobar rock potrebno je ipak nešto više u genima.

Tko su vam uzori u glazbenom svijetu?

Vaha: Iako se trudim da ne padnem pod pretjerani utjecaj drugih bendova moram izdvojiti RHCP, AC/DC, Pink Floyd i Azru.

Crni: Uzori u glazbenom svijetu ali i životu uopće prije svega su ljudi koji se nisu obazirali na 'dobronamjerne' kritičare i destruktivce što su ih pokušavali omalovažiti i demoralizirati u radu i stvaranju onoga što vole. Pročitao sam popriličan broj knjiga o legendama u svijetu glazbe i onom što je zajedničko jednom Queenu, Kissu, Stonesima ali isto tako i Štulićevoj Azri i Bijelom Dugmetu na ovim prostorima (Bregovića je odbio Diskoton, tada najmoćnija diskografska kuća pa je Jugotonu zaradio milijune i para i obožavatelja ) - a to je da ih tadašnji 'glazbeni znalci' nisu uvažili niti prepoznali kao potencijalnu veličinu, već su ih svojim 'izoštrenim čulima' za otkrivanje talenata svrstali u skupinu 'neperspektivnih' bendova. Ideš Đurđa! :)

Koji su po vama trenutno najkvalitetniji hard rock i metal bendovi u Hrvatskoj? Mislite li da ijedan od njih može ostvariti inozemnu karijeru?

Vaha: Iskreno ne pratim toliko naše bendove pa ne mogu dati baš nekakvo mišljenje. Možda bih mogao izdvojit Voodoo Lizardse kao potencijalne za inozemnu karijeru, ali oni nisu baš hard rock ili metal.

Crni: Hard rock, punk rock, heavy metal rock ili nekakav classic rock uz ostale grupacije ili podgrupe je nešto u čemu se ne snalazim baš najbolje. Naime, bendovi koji su na mene ostavili trag i čiji se utjecaj osjeća i na glazbi Rubikona su svakako Kiss, AC/DC, Queen, ali i Stonesi te Billy Idol sa strane glazbene scene, dok su sa naše svakako novovalni bendovi sa Azrom kao perjanicom koja osvaja već tko zna koju generaciju što dolazi. I sada mi reci kamo točno smjestiti jedan Kiss koji među svojim najvećim hitovima ima jednu čistu heavy stvar kao što je 'Detroit rock city', zatim jednu od najvećih disco hit 'I was made for loving you' a onda isto tako jedan classic rock hit 'Rock'n'roll all night'? Ili Queen ... kažu sinfo rock jer su često koketirali sa klasičnom glazbom ... ok, ali oni isto tako imaju mega hitove za koje nikako ne možemo ustvrditi da pripadaju simfo rocku kao što je 'Another one bites the dust'... itd ...itd. Nadam se da mi ne zamjeraš na ovakvom uvodu ali jednostavno imam potrebu reći da ja današnje podjele smatram varijacijom na temu iste priče. Rock dijelim na dobar i 'onaj koji me ne uspijeva dodirnuti ' ? . Tako mi je lakše odgovoriti na tvoje pitanje. Sviđaju mi se Voodoo Lizardsi i mislim da bi momci mogli odraditi posao vani, naravno uz malo sreće koja nam je svima potrebna. Dobri su dečki iz Rising Dreama ali osobno volim slušati bendove koji imaju hrvatske tekstove i tu ću spomenuti Repliku jer mislim da bend ima šta za reći ali i to da su dosta zapostavljeni od matične kuće, s obzirom na svoj potencijal. Tu su i Mandrili koji svakako imaju potencijal.

Surađujete li s nekim bendovima?

Crni: Surađujemo sa Problem Childom i njih bi svakako uvrstili među scenski i svirački odlične bendove jer momci pršte energijom na svirkama, međutim oni rade većinom covere iako pouzdano znam da imaju velik broj autorski pripremljenih stvari (i to jako dobrih) koje nikako da izdaju. Ne znam, valjda im je dobro ovako, iako ih baš ne razumijem. Vlastita pjesma je ipak neka druga dimenzija. Dečkima iz Replike smo posuđivali opremu kada su u studiju snimali svoj prvi album. Kasnije su ga izdali za 'Croatia Records' . Uvijek smo otvoreni za suradnju.

Kakvi su vam planovi za budućnost? Još svirke? Novi album možda?

Vaha: Generalno je plan što više svirati po cijeloj Hrvatskoj iako ćemo se u nekom kraćem razdoblju koncentrirati na Zagreb i okolicu. Album se snima.

Crni: Plan je svirati što je moguće više i predstaviti se što je moguće većem broju slušatelja kroz nastupe uživo, ali i na sve ostale raspoložive načine. Jedan od takvih je i ovaj naš intervju pa koristim priliku da ti zahvalim što si me pozvao da predstavim Rubikon. Kada napravimo lom možeš i dalje računati na nas, ha ha!

Da li postoji nešto što sam vas zaboravio pitati, a silno ste željeli obavijestiti čitatelje Cmar-net-a?

Crni: Da, želim im reći da smo mi, koliko znam, jedini bend koji je napravio toliko angažiranu naslovnu stvar na albumu, a da je Radio 101 odbio puštati nas u eteru. Zar smo toliko nepodobni u svojoj zemlji? Istovremeno nas srpski B-92 (pandan hrvatskoj 101) pušta od trenutka kada su album dobili u ruke. Pitam se onda tko je tu lud. Pozivam sve čitatelje 'cmara' da dođu na naš nastup čim im se ukaže prilika i sami se uvjere o čemu je riječ.

Posjećujete li www.cmar-net.org?

Crni: Vjerovao ili ne ja sam od onih likova koji imaju fobiju od tehnike za razliku od ostalih članova benda koji to redovno rade. Obećajem da ću to promjeniti pa računajte na mene!

I za kraj vaša poruka fanovima i svim čitateljima Cmar-neta?

Crni: Pozdrav od Crnog i benda Rubikon. Nadam se da ćemo se ubuduće često družiti, a na nama je da vam pružimo razlog za to.

Hvala vam za ovaj intervju i želim vam puno uspjeha, novih albuma, odlične svirke sa hladnom pivom i lijepim ženama. :D

Hvala Cmar-netu!