srijeda, 20.08.2014 77 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 16655323








d
















 05.05.'13.     INTERVIEW BY: Ivana Prica
www.sabaton.net
www.facebook.com/sabaton
ENGLISH VERSION

 Sabaton je upravo završio Swedish Empire turneju. Tijekom tog pohoda svirali su u zagrebačkoj Tvornici kulture, a prije koncerta imala sam priliku razgovarati sa sjajnim Joakim Brodénom.

Davno sam već napisala da ovaj bend ima posebno mjesto u mom srcu. Razloge ćete naći u njihovim edukativnim tekstovima, sjajnoj glazbi, energičnim nastupima, moćnom glasu pjevača i osobnoj armiji fanova.

Pozdrav Joakim! Lijepo te vidjeti nakon dvije godine.

Da, i to na istom mjestu.

Zapravo, zadnji put smo bili...

U Tvornici kulture!

Tako je! Sjećaš se?

Da, ali to je bilo prije više od dvije godine, negdje krajem 2010. godine.

Svaka čast!
Znaš, gledala sam Sabaton na MetalCampu 2012. i jedan od mojih prijatelja je u reportaži napisao kako danas bendovi kojima ste vi bili predgrupa mogu samo sanjati da sviraju s vama. Obzirom da nastupate s Iron Maidenom, misliš li da postoji ikakva mogućnost da jednog dana oni vama budu predgrupa?

Ne bih išao baš tako daleko s pretpostavkama. (smije se) Ne, mislim da se to neće dogoditi. Već smo prije svirali s njima i oni su bili dovoljno dragi da nas ponovno pozovu, tako da smo mi samo sretni zbog dane prilike. Novi gitarist, Chris je veliki fan Maidena! (Smije se) Zadnji put smo s njima svirali samo u Švedskoj, ali sad idemo skupa još u Finsku, Njemačku i Rusiju.

Trenutno ste na Swedish Empire turneji na kojoj promovirate album Carolus Rex s kojim ste dobili mnoštvo nagrada. Predugo bi trajalo da ih sve pobrojim, ali neke su: najbolji bend, najbolji album, najbolji live band... Koja ti je od tih nagrada posebno draga?

Ako je izglasana od strane publike ili ako je zlatni album, onda sam zbilja sretan. To znači da su ljudi potrošili svoj novac da bi kupili naš album. To je fantastično! Ljudi to više ne rade ovih dana. Također, izglasane nagrade koje smo dobili u Švedskoj- njih obožavam. Da budem iskren, Grammy nagrade i nominacije su nešto za što me nije briga. Tu odlučuje žiri, a ne fanovi.

Carolus Rex je tematski album o Švedskom carstvu. Snimili ste ga i na engleskom i na švedskom jeziku. Ne misliš da je to bilo malo riskantno i da li te bilo strah kako će album biti prihvaćen u ostatku svijeta?

Da i ne! (Zamišljeno) Puno ljudi nas je ispitivalo o tome kada ćemo pjevati o svojoj državi. Puno smo rekli o svjetskim ratovima, ali nikada se nismo dotaknuli vlastite povijesti. U Švedskoj se Carstvom uglavnom bave ekstremni desničari, te ga se upravo zbog njih i nismo doticali. Nismo se usudili. Mislili smo da nismo dovoljno poznati i da bi nas neki ljudi mogli odbaciti jer bi nas povezali s desničarima. Sad smo shvatili: "Ok, dovoljno smo etablirani i dobit ćemo prostora u medijima da ispričamo pravu priču". Sada jednostavno kažem ljudima: " da, možeš me zvati nacistom, ali majka mi je iz Češke. Da me tako odgajala išla bi sama protiv sebe. Jesi li glup ili koji je tvoj problem?"- Takav odgovor uvijek ubije bilo kakvu diskusiju. (Zadovoljno) Najveći razlog zašto smo napravili nešto ovakvo je bilo da unesemo novost u glazbu bez da napustimo temu rata, jer zbilja volimo rat. Ok, ne volimo rat, to zvuči loše. (Zbunjen) Volimo vojnu povijest. (Smije se jer je napokon našao pravi izraz) Mislim da smo s Carolus Rexom pogodili pravu žicu, a obzirom da se radi o našoj povijesti, činilo se prirodnim pjevati tekstove na švedskom. S druge strane, ne bi imalo smisla pjevati na švedskom o tome kako su se Sovjeti borili s nacistima. (Smije se) Nismo od početka planirali snimiti album na svom jeziku, ali kako se situacija razvijala, to se činilo logičnim.

Mislim da vas samo glupa osoba može nazivati nacistima. Pogotovo ako posluša Final Solution i slične pjesme.

Znam! Vidiš, švedski mediji su jako smiješni. Obzirom da smo vrlo poznat bend u svojoj zemlji, puno je mainstream novinara koji samo žele napraviti dobru naslovnicu. Kada smo objavili da ćemo napraviti ovaj album mnogo njih je bilo sretno: "Aha, oni su nacisti!". Ja sam samo mislio: "Da, da, samo vi pričajte. Bla bla bla. Poslušajte naše starije stvari. Pročitajte naše tekstove i začepite. Majka mi je Čehinja!"

Puno ste radili na temi holokausta. Kako to da niste poznatiji u Izraelu?

Tamo heavy metal spada pod tešku supkulturu. Ako nisi jedan od onih bendova koji su se prebacili u mainstream poput Metallice i sličnih, tamo nećeš napuniti velike dvorane. Smiješno je bilo kada smo otišli u Izrael, jer smo se slikali s fanovima i pjevali skupa pjesmu Counterstrike o šestodnevnom ratu, a švedski mediji su to protumačili kao da smo "za" Židove, a "protiv" Muslimana. Ono što smo mi pomislili jest: "Prije šest mjeseci isti magazin nazvao nas je nacistima. Znači, prvo volimo Židove, pa ih onda ne volimo. Interesantno!" Objašnjenje koje smo dobili je to da smo pozirali sa zastavama i zato su oni krivo protumačili naše ponašanje. Zašto ne bismo pozirali sa zastavama?

Malo blesava situacija je ta da vas mediji diljem svijeta glorificiraju dok vas u vašoj zemlji...

Mrze... (Smije se)

Što ste im napravili?

Mi ništa ne radimo. U tome i jest problem. Oni žele da budemo u nekim glupim emisijama i da činimo stvari koje nisu glazba, a mi nismo takvi. Pitali su nas možemo li pisati blogove za razne magazine. Ne, ne možemo! Ako imamo nešto za reći svojim fanovima, učinit ćemo to preko našeg Facebook profila. Problem je taj da nam stalno izvlače stvari koje smo napravili i izvrću ih u nešto loše. Ne radi se ovdje samo o situaciji s Izraelcima. Kada smo nedavno posjetili jednu vojnu bazu oko toga se podignula velika prašina zato što su novinari ubacili politiku u cijelu priču, a mi to ne želimo! Naravno, ono što su zaboravili spomenuti je činjenica da smo bili u mnogim vojnim bazama diljem svijeta, te da imamo slike s raznim vojnicima, od turskih, pa na dalje. Ajmo jednostavno reći da nemam povjerenja u mainstream medije bilo koje zemlje. Nema puno mjesta gdje su oni zainteresirani za nas. Tu recimo spadaju primarno Poljska i Švedska. Tamo kada nas pozovu na televiziju žele da radimo nešto što nije povezani ni s našom glazbom ni s našim fanovima, a s čime se mogu povezati ljudi koji ne znaju za Sabaton. Recimo, radije bi čuli kako ja kažem "Daj mi još jedno pivo šupčino" na Poljskom, nego nešto o novom albumu.

To je pomalo tužno, ali s druge strane imate iznimne fanove koji su formirali grupe raznih naziva. Imate Bataljone, Wolf Pack, Saboteurs i slične. Oni su vaša armija. No, ne čini li ti se da možda nisu dovoljno povezani? Samo u Hrvatskoj imate tri različite fan grupe. Misliš li napraviti išta da ih malo više povežeš?

Da ih povežem međusobno? (Začuđeno) Huh, ne bih znao kako to postići, a i ne bi bilo lijepo da tjeramo ljude da se druže i govorimo im: "ti i ti budite prijatelji!" (Simulira pokrete rukama kao da upire prstom u razne ljude)

Znaš, čini mi se da si prilično kontroverzna osoba. U isto vrijeme spajaš pjevanje i patnju; povijest i partijanje. Jesi li takav i u privatnom životu?

Pa. Moglo bi se reći da sam sjebana osoba. (Smijeh)

To ti kažeš, ne ja. (Smijeh)

Ma nisam ti ja čudak. Više veseljak. Isto tako nisam kontroverzan u životnim pogledima. Jednostavno mislim da u današnje vrijeme ljudi previše stvari rade samo zato što misle da ih moraju raditi. Nije nužno uvijek ići onim putem koji je društvo izabralo za tebe. Vjerujem da bi ljudi trebali više misliti svojom glavom. Ako ti se nešto ne sviđa, makni se od toga. To je jedan od glavnih razloga zašto sam tu danas. Nije razlog to što volim povijest, već to što sam išao drugim putem u životu. Uvijek postoji određena cijena koju moraš platiti za svoje ponašanje. Tako da se nerijetko događa da ti pate osobni odnosi ili da nemaš novaca. Pogotovo na početku karijere. Tada ideš na puno turneja i ne možeš naći normalan posao, dok u isto vrijeme s glazbom ne zaradiš gotovo ništa. Na žalost mnogi "prerastu" fazu kada žele biti glazbenici. S osamnaest godina svi žele biti rock zvijezde. Misle si: "To! Bit će cura koje će mi ga popušiti u backstageu."

Je li se to stvarno događa?

Joakim: Događalo se! (Smije se) Više ne, jer imam curu. Ali, bio sam solo jedno kratko vrijeme i tada, ako bi mi se pružila prilika, prihvatio bih ju. (Smijeh)

Moram odraditi i onaj formalni dio intervjua, te spomenuti nove dečke.

Naravno. (Smije se)

Kakvi su? Što mi možeš reći o njima? Tko te nasmijava? Tko je ženskar? Je li i jedan od njih mrgud?

Kada smo najavili da će doći do promjene u postavi svi su doživjeli šok. Valjda zato jer smo tako dugo bili zajedno. U početku je bilo negativnih reakcija, ali čim bi nas publika čula kako sviramo promijenila bi mišljenje. Što je bilo vrlo cool. Očekivao sam puno gori povrat, tako da, izgleda da su nam fanovi širokogrudniji nego što sam mislio. Većina ljudi je bila rezervirana pri počecima koncerata, ali bi onda počeli headbangat i vikati da smo zakon. (demonstrira headbanganje i pokazuje horns up). Što se tiče samih dečkiju, cure jako vole Chrisa, tamnokosog gitaristu. On je na pola Talijan, pa ima tih gena u sebi. Vrlo je ljubazan, što je po meni jako bitno i bolesno je dobar glazbenik. Što je isto tako bitno, jer mi sviramo heavy metal. Onda imamo Thobbea, plavog gitaristu. E on ima izraženu osobnost. (pogleda zamišljeno u stranu i nasmije se) Jako drag dečko. Vjerojatno jedna od najpristojnijih osoba s kojim sam nastupao. Kad si s njim, uvijek se smiješ. Pedeset posto vremena on želi da se smiješ, ali preostalih pedeset posto se izlane, jer mu mozak radi brže od jezika i onda se svi okrenu i pitaju: "što si rekao", te prasnu u smijeh. Zbilja super tip. Također, nevjerojatno dobar gitarist. Ima puno drugačiji stil sviranja od Chrisa. On više naginje ka starom rocku Yngwie Malmsteena i Richarda Blackmorea. Chrisov zvuk je puno "čišći" i drugačiji. On više naginje ka Steve Vaiu. Imamo i Roberta, bubnjara koji je trenutno doma s bebom. On je ludi bubnjar iz našeg rodnog grada kojeg znam već puno godina. Par i ja smo uvijek mislili kako je šteta što je tako dobar, a svirao bi s bendovima koji ne bi napredovali. Neki su bili dobri, a neki loši, ali on se nije micao s mrtve točke. Situacija koja nam se često znala dogoditi bila je da bi došli na koncert i mislili: "k vragu, kako su bubnjevi dobri". Onda bi pogledali o kome se radi i uvijek je Robert bio u pitanju. On je lud dečko koji ne voli odjeću i to ne mislim u seksualnom smislu. On jednostavno ne voli nositi garderobu. Potpuno je sretan ako je samo u donjem rublju ili gol u busu. Smiješna priča vezana uz njega desila se nedugo nakon što smo se razišli sa starim članovima. Poznavao ih je. Nisu bili najbolji prijatelji, ali su se upoznali i pričali su. Svi smo bili glazbenici iz istog malenog grada. Situacija se desila otprilike onda kada smo objavili tko dolazi u Sabaton i iako nismo bili u neprijateljskim odnosima sa starim članovima, situacija je bila pomalo nategnuta. On je vidio Richarda i Oscara (stare članove) u baru i umjesto da se povuče i zapita kako bi trebao reagirati, zaskočio ih je, uhvatio za guzice i viknuo: "pa kako ste mi vas dvojica jebenih homića". (Smijeh) Njega trenutno mijenja Snowy. Njega znam duže od šest godina.

Čini mi se totalno ludim.

Zato što i je lud. (Smije se) Vrlo je drag i volim se družiti s njim. Uz to je i jedan od najboljih bubnjara na svijetu za ovakvu vrstu glazbe i gušt je surađivati s njim. Voli bolesne šale. Čak one koje su na rubu dobrog ukusa. (Smijeh) Njega sam upoznao 2007. godine kada je nastupao s Therionom. Mi smo im onda bili predgrupa. Njima i Grave Diggeru i sjećam se da smo svirali i u Hrvatskoj. Nas dvojica smo znali diskutirati i do ranih jutarnjih sati. Do kada sam njega upoznao, ostajanje budan do kasno je značilo ispijanje alkohola. Ne nužno partijanje, ali pijenje alkohola definitivno da. Tada mi nije bilo normalno da samo ostanem s nekim pričati tako dugo bez da popijem koju čašicu; ali sa Snowyjem bih ostao do sedam ujutro budan samo čavrljajući i zabavljajući se. To je za mene bio trenutak osviještenja kada sam shvatio da mi ne treba alkohol da bih se zabavio.

Znači, sada piješ manje?

Puno manje nego onda. (Smije se) Nikada nisam bio tip koji bi došao mrtav pijan na vlastiti koncert, ali popio bih koju pivu prije i poslije koncerta i onda sam shvatio: "možda sam bio pijan samo dva puta, ali pio sam svaki dan zadnjih dva tjedna, a to ne može biti dobro". U svijetu si gdje je alkohol posvuda, a ti ni ne misliš o tome; i da popiješ samo dvije pive dnevno, ti i dalje unosiš etanol u sebe svaki dan. Krajem 2010. sam bio podosta veći i osjećao sam kako imam sve manje energije na stageu. Jeo sam fast food, opijao se. Onda smo imali koncert. To je bilo zadnji put kad smo pričali 2010. godine. U Tvornici je bilo bolesno vruće i osjetio sam da se mučim kako bih izdržao nastup. Onda sam odlučio promijeniti svoje navike vezane uz hranu, piće i tjelesnu aktivnost. Osim toga, nije bilo većih promjena; i dalje volim dobru pivu ili čašu crnog vina uz hranu, samo to konzumiram kada za to postoji opravdan razlog, a ne više iz navike.

Jesi li svjestan da ljudi upravo tebe smatraju Sabatonom. Ti imaš vojnički izgled, komponiraš glazbu, pjevaš, pišeš tekstove.

Pišem tekstove s Parom.

Da, ali nitko ne može zamisliti Sabaton bez tebe. Ti si glavna figura benda.

Razmišljao sam o tome, ali mislim da je razlog svega moj loš odabir frizure i brade. (Smije se) Ja sam uglavnom zadužen za glazbu, produkciju i tehničku stranu, a fanovi imaju priliku vidjeti rezultate toga. Za Para bih rekao da radi više i napornije nego ja. On se uglavnom bavi menadžmentom. Sve sjajne stvari koje je napravio za grupu su uglavnom viđene samo od strane poslovnih suradnika. Rekao bih da je on pauk u mreži, ali u pozitivnom smislu. Nekada ne dobije zasluga koliko bi trebao. Nije to ništa što skrivamo, ali ja razgovaram s publikom, komponiram glazbu i pišem većinu tekstova, a to je upravo ono što ljudi vide kada dođu na koncert.

Fascinira me koliko se dobro sjećaš fanova i koliko su ti bitni. Zanimljivo je da si se sjetio mene i našeg intervjua koji je bio prije dvije i pol godine.

Ne uvlačim ti se u dupe, ali puno je lakše kada se radi o zgodnoj curi.

Hvala!

I, mi smo pričali dosta dugo. Nije da se radilo o potpisivanju autograma i to je to, jer u tom trenutku vidim previše lica i onda ih je jako teško upamtiti.

Sjećaš li se još uvijek kako se kaže "još jedno pivo" na Hrvatskom?

Joakim: Bojim se da ne! (Neugodno mu je) Znam da je "pivo", "pivo".

Slično je Češkom jeziku, samo što nije "jeden" nego "još".

Joakim: Još. (Ponavlja za mnom)

Jedno.

Joakim: Još jedno pivo! "Jedno" se isto sjećam, ali riječ "još" sam zaboravio. Još je gore kad su slični izrazi. Onda me je uvijek strah da ću nešto reći krivo. Ista je stvar i s izrazom "živjeli". Kako vi to ono kažete?

Živjeli? Na zdravlje?- Ne znam koje od to dvoje znaš.

"Na zdravlje" je vjerojatno onaj koji znam. Na Poljskom je "na zdrowie", ali vi kažete "na zdravje"?

Ne, "na zdravlje".

Joakim: "Na zdravlje"! To je onaj zeznuti dio. Preslično je!

Znam, ali možeš ti to. Joakim, tvoj menadžer će me ubiti jer sam rekla da će mi trebati 15 minuta za intervju, a prošlo je već pola sata.

Oprosti, previše pričam.

Ne, ne, uživala sam. Hvala ti!

I drugi put. (Diže palčeve u zrak)

ENGLISH VERSION