Stribog su se još od početka svog formiranja 2006. godine nametnuli domaćoj metal publici kao bend koji tvrdoglavo inzistira na tome da njeguje izričaj folk metala, što su uspjeli očuvati kroz brojne promjene postave, dovodivši svih ovih godina svoj zvuk do savršenstva - cilj koji su maksimalno ostvarili na svojem novom albumu ''U Okovima Vječnosti''. Nešto više o albumu koji su izdali za češki label Murderous Music Productions, o svojim počecima, novim članovima i nastupu na Metal Campu, reći će nam u ovom ugodnom razgovoru koji smo obavili sa Nikolom, Sergejom i Ivom.

Bok dečki.

Sergej, Ivo, Nikola: Bok. (smijeh)

Kako ste?

Sergej: Mhm.
Nikola: Very nice, very nice. (smijeh)

Vratili ste se prije mjesec dana s Metal Campa...Kako vam je bilo? Jeste li zadovoljni? Recite malo nešto o nastupu?

Sergej: Koliko smo bili...vi ste bili nešto kraće. Darko i ja smo bili nešto duže. Super je bilo.
Ivo: Da, super je bilo. Festival je super. Ja sam jako zadovoljan, ja sam bio samo 2 dana...ali i tako..
Sergej: Ja sam bio skoro do 9. dana. Zato što nam je nastup bio 5 dana nakon početka. Dobro da smo izdržali. (smijeh) Ne, bilo je genijalno. Tamo je inače odlična organizacija, no bilo je i propusta. Karte koje smo morali prodavati su nam kasnile mjesec dana, a i ime banda Stribog su organizatori nekoliko puta bili krivo napisali. Bili smo tako i Streiborg i Striborg. Potonje je izazvalo malo više zabune jer je Striborg ime jednog black metal banda sa Tasmanije (Australija).
Nikola: Da bilo je odlično, i nova postava nam se dobro snašla.
Ivo: Naime, Stribog ima novu postavu. Troje članova je otišlo iz benda, a došli su Vinija, Tomislav i Ivan.

I kad su vam oni ušli u bend?

Sergej: Pa koliko je bilo...ni mjesec dana prije Arkone, znači mjesec i pol prije samog Metal Campa.

I stigli ste se spremiti?

Sergej: Da, stigli smo se spremiti.

Kako ste ih našli?

Sergej: Pa to su nam prijatelji u biti, Mrva (Ivan) je bio i u originalnoj postavi, samo je nekad bio bubnjar, sad je gitarist. On je skinuo svoje dionice odmah, od prve, dok su vokalne dionice Tomislava i Vinije malo teže pa im je trebalo više vremena, pogotovo jer su trebali naučit u mjesec dana nešto što je netko radio 3 godine.
Ivo: Da, imali smo tu nesreću da su nam članovi benda otišli taman blizu tih nastupa koji su bili dogovoreni.

I odmah ste krenuli tražiti nove članove?

Sergej: Pa nakon što smo saznali da će tri člana benda otići, dogovorili smo se s njima da odrade još dva koncerta koja su bila vrlo uskoro. To su bili koncerti sa Žrecom, bendom iz Češke, u Zagrebu i u Sloveniji. Poslije toga smo sjeli i odlučili naći nove članove.
Ivo: Ja nisam dugo u bendu, od te stare postave sam zapravo najnoviji. Došao sam prije 2 godine i nešto malo više. Eto, što reći, ja sam dosta brzo naučio svirati svoje dionice. Ta glazba koju ja sviram (moje dionice) u Stribogu je ipak jednostavnija nego ona koju sviram u Slipu, koji mi je ipak primarni bend i u čijem sam osnivanju sudjelovao. S tog aspekta mi je bilo jednostavnije. To naravno ne znači da je Stribogova glazba manje vrijedna, to je jednostavno drugi tip glazbe.
Nikola: A mi koji smo stara postava smo to sve već ponovili milijun puta..
Sergej: Jel jedno je sjediti na probi i svirati – kad te netko tada snima, savršeno je. I onda dođeš na koncert i ako jedan pogriješi, ostali se jednostavno povedu za njim i imaš raspad sistema. To nam se, sva sreća, nikad nije dogodilo. Najgore je kad usred koncerta staneš. Ako odsviraš do kraja, to je tvoja pjesma i ti si ju odsvirao. Ako je netko skužio, nije tako bitno. Ti si to primijetio, ali drugi put nećeš ponoviti istu grešku. Gledao sam Maidene u Splitu 2008. godine. Harris je nakon valjda 30 godina sfušao skoro totalno uvodni dio na Clairvoyantu. Ako se to njemu može dogoditi, onda se ja ne trebam oko toga brinuti.

Jeste zadovoljni s publikom i atmosferom na Metal Campu?

Ivo: Ja sam prezadovoljan.
Nikola: Ma super. Imali smo iskreno udarni termin.
Ivo: Nastupali smo u četvrtak od 21:40 do 22:10.
Sergej: Taman smo bili u pauzi između Eluveitia i Behemotha.
Nikola: Zbog toga smo mislili da se ljudi neće prešaltati s velikog stagea na naš.
Sergej: Al prešaltali su se. U jednom trenu je bilo malo ljudi, zato što smo počeli svirati više od 5 minuta ranije. Prijašnji bend je završio ranije i maknuli su se rano i nama je rečeno da počnemo odmah ako smo sređeni. Pa smo počeli jer smo odlučili ubaciti još jednu pjesmu u repertoar. I onda kad smo počeli, par minuta poslije već se skupilo puno ljudi.
Nikola: Da, stvarno je bilo dosta ljudi.
Sergej: Ali dobili smo odličan termin, ne znam jel to zato što smo se svidjeli nekom u organizaciji ili...zato što je taj četvrtak bio 8. 7. – dan kada dolaze ljudi koji imaju trodnevne karte koje su bile striktno za dane od 8 – 11. 7., dakle bilo je valjda još 50% više ljudi u kampu.

A vi ste bili i prošle godine na Metal Campu?

Sergej: Ne, samo ove godine. Prošle godine smo trebali, ali to je bila druga priča, zato što ni jedan bend nije otkazao. Pa smo ove godine išli od početka se prijavit, ljudi su glasali za nas i prodali smo dovoljan broj karata
Ivo: Prošle godine smo išli na Paranoid Open Air festival u Sloveniju, koji je ove godine održan u puno skromnijem obujmu nego lani.

Imate sad neke druge planove za festivale? Kad ćemo na Wacken?

Ivo: Na Wacken?
Nikola: Za par godina. (smijeh)
Sergej: Kad nas pozovu.

Mislim, hoće vam išta pomoći nastup na MC-u?

Sergej: A gle, nastup je nastup, gdje god on bio. Mislim da je bitno imati iskustva i da nam neće ništa više pomoći baš taj, nego neki u Zagrebu kad bi bio pred istim brojem ljudi.
Nikola: Prije nekog većeg benda, jel. Znači, kad si predgrupa, to ti je skoro jednako važna referenca.
Sergej: Može ti pomoći jedino ako si imao puno koncerata. Dakle to je taj stage experience, razlika između onog što radiš na probi. Tako da smo zaključili da bi od devetog mjeseca, uz to što naravno treba uvježbati nove ljude, trebali početi raditi na novom materijalu kojeg imamo.
Nikola: Imamo jako puno ideja koje čekaju, tako da...
Sergej: Postoje ideje i neke gotove stvari koje imamo...tekstovi i tako.

Dobro, da se vratimo na najnoviji album. Hoćete o njemu nešto reći? Jeste zadovoljni s prolaskom?

Ivo: Da, jako smo zadovoljni. Dobili smo jako pozitivne recenzije, prosjek desetak recenzija je oko 7,5 od 10, što je dobro. Čak smo u nekom češkom časopisu proglašeni šestim najboljim bendom u Europi za ovu godinu, u konkurenciji 45 bendova.
Sergej: Što se tiče novog albuma, nastao je jako brzo, u pola godine, ali se snimao jako dugo – 2 godine.

Ali snimljenim ste zadovoljni?

Sergej: Pa da. Gle, na greškama se uči. Kad nešto snimaš, koliko god da to dobro snimiš, znaš da može i bolje ispast pa to primijeniš na snimanju novog albuma.

Kako vam je išlo s medijskim dijelom? Tko vam je bio izdavač? Kako ste ga našli?

Ivo: Izdavač nam je bio iz Češke. To je Murderous Productions, kuća iz Brna.

Nikola: Zapravo, kad smo prošle godine svirali na Paranoidu, upoznali smo jedan bend iz Češke – Žrec i onda su nas oni pozvali da dođemo svirati u Brno u prosincu prošle godine. Onda su nam iz te kuće otvoreno ponudili i mi smo prihvatili. Konačni ugovor smo rješavali u svibnju ove godine.

Ivo: Ugovor smo potpisali samo za ovaj album i to na mediju cd-a, što znači da bismo ga mogli u nekoj drugoj kući izdati na vinilu, kazeti ili tako nešto. Ugovor je potpisan na 5 godina, dakle oni imaju prava 5 godina za ovaj album. Imali smo isto i ponude od izdavača iz Španjolske i Brazila, ali odabrali smo ovoga.

Sergej: Blizu nam je, čovjeka smo upoznali i uspjeli smo se s njim dogovoriti više-manje oko svega. Što će biti dalje, to ćemo vidjeti.

Kako ste odabrali naziv albuma?

Sergej: Mislim da je priča oko naziva bila povezana sa pjesmom i coverom albuma.

Tko je radio cover?

Sergej: Cijeli artwork je zapravo radio Milivoj Ćeran.
Ivo: I puno mu hvala.
Sergej: Da i zahvaljivat ćemo mu ovako u svakom intervjuu. Napravio je genijalan posao. Dosta se oko toga angažirao, a nekakvu našu viziju svega mu je prenosio Borna Nikola Žeželj (bivši pjevač i gitarist), koji je na restauratorskom smjeru Akademije i utjecao je dosta na to da se pjesme povežu s onim što je na coveru. Od tud naziv „U okovima vječnosti“ – na coveru je drevni kostur poganskog ratnika koji leži na svom tronu i koji će vjerojatno tamo ostati vječno u nekakvoj pećini. To je ta neka poganska ostavština, dokaz o nečemu. I odatle naziv.

Tko je pisao tekstove za album?

Sergej: Dva teksta je napisala Ana Bačkonja (bivša pjevačica), dva teksta je napisao Mario Bošnir (bivši klavijaturist i jedan od osnivača banda) i jedan tekst sam napisao ja. A glazbu je napisao Stribog.
Nikola: Svi skupa. Sve je milijun puta mijenjano.
Sergej: Jer ti zapravo možeš smisliti neki rif ili čak napisati cijeli tekst, ali kad to izvede cijeli bend, promijeni se.
Nikola: Zapravo nitko od nas u slobodno vrijeme ne sluša baš samo folk. Od nas nitko ne svira u slobodno vrijeme samo folk, osim Ive.
Sergej: Ja čak niti ne slušam folk metal.

Kako ste se skupili onda u folk bendu?

Sergej i Nikola: Pa prije dosta godina, bili smo pod utjecajem alkohola...bili smo pijani (smijeh) i došli smo na ideju „ej, ajmo svirat nekaj s frulicama“ i onda smo počeli i tako je nastao Stribog.

Dobro, s obzirom na to da ne slušate privatno folk, koji su vam onda uzori za glazbu?

Sergej: Immortal i Lady Gaga meni osobno.
Nikola: Jako puno Maidena, Motorheada apsolutno.
Sergej: Znači metal – dobar heavy i thrash, black metal. Nije bitno. Daj zamisli da Maideni ne sviraju solaže na gitarama nego na frulicama? To bi odmah bilo prozvano folk metalom. Znači uopće nije problem napraviti folk metal, treba samo imati malo soli u glavi, da se potrudiš oko nečeg takvog. I ako imaš ideja...

Ivo, tko je tebi uzor?

Ivo: Pa meni je uzor... Ja bih rekao da od metala volim slušati nekakav pagan folk metal i pagan black metal. Tu bih istaknuo bendove poput... Ja nekako najviše volim tu istočnoeuropsku školu pagan folk metala, s tim da volim i neke bendove koji su iz Latinske Amerike. Ajmo reći onda Arkona (Rusija), Alkonost (Rusija), Darkestrah (Kirgistan/Njemačka), Miasthenia (Brazil)... Što ja znam, mislim ima puno puno bendova.

I koliko oni utječu na tvoju glazbu u Stribogu?

Ivo: A mislim, utječu, u neku ruku utječu. Isto tako treba reći da sam ja "odrastao" sa frulom i u irskoj glazbi. Sviram uz to i bodhrán (irski bubanj) sebi za gušt. A u tome bi mi bili uzori Lúnasa, Mary Bergin, The Bothy Band, Planxty...
Nikola: A dobro, tu je i meni Halid Bešlić..
Sergej: I meni, Indira Radić i Seka Aleksić. (smijeh)

Dobro, a od koncerata na kojima ste do sad svirali, koji biste izdvojili kao najdraži?

Sergej: Misliš od onih kojih se sjećamo ili? (smijeh)

Pa ajmo reći da se sjećaš svih formalno pa.. (smijeh)

Sergej: Aha...pa onda bih recimo mogao izdvojiti..
Nikola: Meni Split, apsolutno.
Sergej: Korpiklaani u Zagrebu, ali ne zbog njih.

Hoćete sad isto svirati s njima?

Stribog: Ne, ne vjerujemo. Nikad više.
Ivo: Mislim, ja nisam bio u bendu tad još, ali sam čuo priče da su umišljeni jako.
Nikola: A u vezi toga, dosta je dobar bio nastup u Brnu. Mi smo došli skeptični, bar ja osobno. Ideš u novu zemlju gdje ljudi nisu čuli za tebe nikad, nisu ni jednu tvoju pjesmu nikad čuli. Ali imali smo izvrsnu podršku publike, dosta ljudi je došlo... Baš je super atmosfera bila, tako da me to jako iznenadilo.
Sergej: Da, čak su nam i Žrec i Hromovlad rekli da im je neugodno svirati nakon nas. Nije da smo mi sad nešto umišljeni... Kasnije smo kao pravi pogani pili medovinu iz roga, pjevali..
Ivo: Ja nisam bio u Češkoj, imao sam nekih važnijih obaveza...
Sergej: Onda smo prespavali pa smo drugi dan razgledali Brno s Igorom iz Žreca i s tim Davidom iz Murderous Productions kuće. I bilo je genijalno razgledavanje, nije bio snijeg, ali bilo je hladno i mogao si normalno hodati i razgledati svu starinu tog grada, lijepo sačuvani centar i okolinu centra koju su sačuvali da ostane u tom nekom štihu. Pregenijalno. Pa smo sjedili u srednjovjekovnoj birtiji, gdje smo pili njihovu domaću pivu, sjedili na krznima od ovaca za drvenim stolovima..

Ovo je već reklamiranje birca. (smijeh)

Sergej: Pa da. I pili smo iz keramičkih krigli. Pili smo pivo s medovinom, znaš kako dobro. I služe te konobari s tunikama. Sve je uređeno kao da si ušao u tamnicu/podrum dvorca, imaš gorostasno kamenje, kosture, lubanje sa svijećama, vosak kapa sa zidova...točionik piva kao nekakva alkemijska spravica...pregenijalno!

Eto, skupite pare i otvorite u Hrvatskoj nešto takvo. (smijeh)

Sergej: Pa da, treba nam samo stari podrum i to je to.

Ništa dečki, hvala vam za intervju. Lijepo smo se napričali i sad čekam neki vaš idući koncert.

Album ''U Okovima Vječnosti'' možete nabaviti za 70 kn preko maila. Recenziju albuma na cmar-netu procitajte na ovom linku.

BAND CONTACT:
www.myspace/stribogslava , stribogslava@gmail.com