Ozujak '07. Departure From The Mortals PISE: Frigg
7. lipnja 2004. otac black metala pronadjen je mrtav u svome stanu. Ace Börje "Quorthon" Forsberg imao je samo 38 godina. Bilo je poznato da je imao problema sa srcem, pa se to smatra razlogom smrti. Vodja velikog BM benda Bathory , benda koji je utemeljio black, bio je idol nebrojenim fanovima koje je njegova smrt sokirala. Nazivali su ga ocem kako black, tako i viking metala... Kada je davne 1984. osnovao Bathory, vjerojatno nije ni sanjao da ce ostaviti neizbrisiv trag u povijesti metala. Sam je pisao, skladao i financirao svoje radove, a zbog malih novcanih sredstava Bathoryjev zvuk bio je sirov, "nekvalitetan". No nekoliko godina poslije upravo je taj zvuk postao karakteristikom blacka. Nakon Quorthonove smrti objavljen je box set (3CD+DVD) nazvan In Memory of Quorthon . No, on ce uvijek biti s nama, kroz glazbu koju je ostavio, te kroz glazbu nebrojenih bendova na koje je utjecao.
1994. tada sesnaestogodisnji Norvezanin iz opcine Sogndal oformio je one man band, inspiriran norveskim folklorom. Terje "Valfar" Bakken je kao Windir (u prijevodu: ratnik) snimio dva demoa i dva albuma. Stvorio je unikatan stil kojeg je nazvao Sognametal , zbog jake tekstualne povezanosti sa Sogndalom. Sve su pjesme bile pisane lokalnim dijalektom zvanim Sognamal . Ubrzo Windir postaje bend, te slijedi hvaljeni album 1184 . i njihovo najbolje djelo Likferd . Planiralo se snimanje petoga albuma kada se dogodila tragedija... 14. sijecnja 2004. Valfar je otisao u setnju iz koje se nikada nije vratio. Njegovo je tijelo pronadjeno tri dana kasnije u planinama Sogndala. Ispostavilo se da je bio zarobljen u snjeznoj oluji uslijed cega je preminuo od smrzavanja. Windir je umro s Valfarom. Clanovi su kasnije osnovali odlican bend Vreid. U sjecanje na Valfara izdan je posljednji album Valfar, ein Windir i odlican DVD Sognametal , zapravo snimka posljednjeg Windirovog koncerta. Na njemu su pjevali gitarist Sture i Valfarov stariji brat Vegard Bakken, a odrzan je u Rockefelleru u Oslu 3. rujna 2004. - na dan koji je trebao biti Valfarov 26. rodjendan.
Pocetkom 90-ih na tronu black metala bio je Mayhem , osnovan jos 1984. Glavni covjek benda, Oystein Aarseth "Euronymous" , za mnoge je bio i ostao otac zanra. Pokrenuo je izdavacku kucu Deathlike Silence i otvorio CD shop Helvete u centru Osla. Ta je prodavaonica ubrzo postala glavna tema... "Normalni ljudi" smatrali su je pravim "paklom" u kojem se okupljaju sotonisti. Bilo kako bilo, Aarsethova je prodavaonica bila radna soba BM-a. No to kao da mu nije bilo dovoljno... Postao je vodja organizacije The Black Circle koja je okupljala norveske bendove Mayhem, Darkthrone, Emperor i Enslaved. Uskoro se ovim velikanima pridruzio i Burzum, projekt Varga Vikernesa , tada novost na sceni. Euronymous i Vikernes postali su nerazdvojni, a organizacija je ubrzo preuzela naziv The Satanic Terrorists . U lipnju 1992. zapaljenja je crva Fantoft, sagradjena u 12. stoljecu. Ubrzo su diljem norveske paljene crkve, oskvrnjivani grobovi, premlacivani ne-Norvezani... Dvojac je imao zajednicki cilj: unistenje krscanstva i stvaranje ciste norveske rase. No nesto je krenulo krivo... Citavu pricu vjerojatno nikada necemo doznati. Euronymous je bio opcinjen unistenjem, dok je Vikernes izjavljivao da ne pripada sotonistickom krugu; da je u srcu Viking. Nekadasnji nerazdvojni prijatelji postajali su ljuti protivnici.... Bilo je ocito da je vodja samo jedan, a ubrzo se pokazalo da je to Vikernes. 10. kolovoza 1993. Vikernes je nozem usmrtio Euronymousa, sa sesnaest uboda u ledja i sedam u vrat i glavu. Ubrzo je uhapsen i osudjen na maksimalnu kaznu u trajanju od 23 godine, zbog ubojstva, pljacke, ilegalnog posjedovanja eksploziva, oskvrnuca grobova i paljenja crkvi.
Druga je licnost iz Mayhema, zanimljiva koliko i bolesna, pjevac Per Yngve Ohlin "Dead" . Rodom Svedjanin, pridruzio se Mayhemu 1988. Introvertiran, pretjerano osjecajan i pomracena uma, svojom ideologijom i ponasanjem odveo je Mayhem na "tamnu stranu". Njegovi su stihovi izrazavali opcinjenost smrcu... Meni najdrazi i najzanimljiviji su iz Life Eternal s legendarnog De Mysteriis Dom Sathanas :
"I am a mortal, but am I human?
How beautiful life is now when my time has come
A human destiny, but nothing human inside
What will be left of me when I'm dead?
There was nothing when I lived
What you found was eternal death
No one will ever miss you"
Prije Mayhema bio je pjevac svedskog BM benda Morbid , na demou December Moon (preporuka!). S Mayhemom je snimio samo dvije pjesme, obje za kompilacije. Uvijek ekstreman, na brutalne se nacine rjesavao svega sto mu se nije svidjalo, a to su posebno bile macke i sva glazba osim blacka i deatha. Njegovu ekstremnost pokazuju mnoge cinjenice. Tijekom jedne gaze u Sarpsborgu u Norveskoj toliko se izrezao da je zavrsio u bolnici zbog gubitka krvi, a tijekom turneje po Njemackoj u parku je nasao mrtvu vranu u parku te je spremio u vrecicu i mirisao prije koncerta kako bi "osjetio miris smrti"... Tjednima prije koncerta u zemlju bi zakapao odjecu kako bi istrunula do nastupa. 8. travnja 1991. Euronymous ga je pronasao prerezanih vena i prosutoga mozga. Legenda kaze da je pojeo komadice njegova mozga, no sigurno je samo da ga je fotografirao, a jedna od fotografija kasnije je zavrsila na coveru bootlega Dawn of the Black Hearts . Deadovo samoubojstvo nije bilo neocekivano; podsvjesno su svi znali da ce prije ili kasnije doci do toga. Zivot si je oduzeo u majici s natpisom I love Transilvania . U oprostajnoj je poruci jednostavno pisalo: " Excuse all the blood ." Hellhammer je kasnije izjavio da je Dead jos i objasnio da je rezanje vena za njega bio prelagan nacin umiranja, pa je posao zavrsio puskom. Puska kojom si je prosuo mozak bila je bozicni poklon Varga Vikernesa, kao i metci. Euronymous i Hellhammer su komadice Deadova mozga stavili na ogrlice, a komadici su poslani i nekim bendovima koje je Dead smatrao vrijednima, primjerice Samaelu i Marduku. Cinjenica je da je Dead bio osoba koja se nije mogla ni znala prilagoditi ovozemaljskom zivotu. Mnogi ga smatraju bogom blacka, mnogi ga mozda malo i precjenjuju. Jedno je sigurno: njegova je smrt bila veliki gubitak. Ne sumnjam da bi, da je jos medju nama, bio velika zvijezda. No sumnjam da bi se s tolikim teretom znao nositi...
Sto je poanta ovog teksta?... Sve sto sam htjela reci je ovo: black je ostao bez mnogih svojih heroja. No, to je slucaj i s drugim pravcima... Zahvaljujuci ogromnom utjecaju na metal te velikane nikada necemo zaboraviti. Oni zive vjecno u svojim djelima. No svatko od nas izgubio je nekoga koga je smatrao velikanom. I sto je sa svim voljenim osobama koje smo izgubili?... Neki su od tih ljudi i vise nego prerano dignuli ruke od zivota, jednostavno se nisu imali snage boriti... Jer mnogima od nas citav je zivot borba; borba za bolji zivot. A mnogima je to pretezak teret. Neki nisu imali ni vremena ni snage ostaviti za sobom nesto po cemu cemo ih pamtiti. A mi koji smo ostali na ovome svijetu imamo dva tereta: svoju vlastitu borbu za zivot... i vrtlog uspomena koje nas nerijetko proganjaju, vrtlog suza i boli... A sve sto mozemo uciniti je ne dopustiti da se i one lijepe uspomene stope s nistavilom u koje nas zivot, htjeli mi to ili ne, polako odvlaci...
Ovaj je tekst posvecen Robertu (1987.-2006)... R.I.P.