Ovaj tekst sastavila sam u nadi da ce svatko u njemu otkriti barem jedan do sada nepoznat podatak o runama. Ako ni zbog cega drugoga, sve su zanimljivije buduci da ih velik broj izvodjaca (pretezno folk/black) koristi u logoima i na coverima (look at the pics). Dalo bi se raspravljati koriste li ih u neku 'lijepu' svrhu, ali necu sada - dovoljno je da procitate runski natpis uz logo Nattefrosta.
Germani su imali vlastitu abecedu, futhark, (rijec futhark dolazi od naziva prvih sest znakova Starijeg Futharka (bas kao nasa abeceda, ili kao alfabet), sastavljenu od znakovlja koje su nazivali rune . Rijec rune vezana je za nordijsku rijec run sto znaci tajna, te njemacku rijec raunen , sto znaci saptati. Rune su koristene u Skandinaviji, Britaniji, Njemackoj i Islandu od oko II. st. pr. Kr. do oko XVII. st. n. e. Runski su natpisi nadjeni cak i u Sjevernoj Americi, sto potvrdjuje da su Vikinzi stigli ondje davno prije Kolumba. Runski je kamen nadjen i na Grenlandu sjeverno od Upernivika, a Vikinzi su rune urezali i na statuu lava u Ateni u Grckoj.
Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmisljene su za urezivanje u tvrde povrsine kao drvo, kamen, metal, kost. Nadjene su urezane na nadgrobnim plocama, macevima, urnama, stitovima, kalezima i draguljima, ali i na okvirima vrata. Od pocetka, rune su imale ritualnu funkciju. Koristene su za proricanja , rituale u kojima se prizivaju vise sile koje mogu utjecati na zivote ljudi. Postojale su rune i carolije koje su utjecale na vrijeme, plime, zetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, radjanje i smrt. Svaka runa, osim sto predstavlja odredjeno slovo futharka, sluzi i kao oznaka za odredjenu prirodnu silu, pojavu ili objekt sto vodi do dubljeg znacenja .
Pretpostavlja se da su se rune razvile iz starijih abeceda, primjerice grcke, etrurske i rane rimske. Najprije su se pojavile u sjevernoj i centralnoj Europi. Njima se zapisivalo vise jezika: gotski ( danas mrtav jezik, koristili su i Istocni Ostrogoti i Zapadni Vizigoti. Potisnut je drugim germanskim jezicima izmedju VII. i IX. st. n. e., no nesto duze se zadrzao u nekim dijelovima istocne Europe), staronjemacki, frizijski ( Frizi ili Frizijci su bili jedno od anglosaksonskih plemena, sto je kolektivni naziv za Germane koji su sa obala Sjevernog mora migrirali u Britaniju u V. i VI. st. n. e.), staroengleski, danski, svedski, norveski, islandski, litvanski, ruski... Ondasnji skandinavski jezici nisu se jako razlikovali, no s vremenom su postali posve razliciti. Tako je danas ono sto podrazumijevamo pod staronordijski najslicnije danasnjem islandskom. Vecina runskih zapisa pisano je upravo staronordijskim. Najstariji poznati runski natpisi datiraju u II. st. n. e., no smatra se da su rune upotrebljavane vec oko tri stoljeca ranije.
Sve runske abecede razvile su se iz najstarije, Starijeg Futharka. On je sadrzavao 24 znaka podijeljenih u tri skupine od po 8 runa koje se nazivaju Aetti. To su: Freyov Aett, Hagalov Aett i Tyrov Aett . Frey je bog plodnosti i blagostanja. Rune njegovog Aetta povezane su sa stvaranjem svijeta, bicima koja ga nastanjuju i bogovima. One imaju efekt pokretanja dogadjaja i oznacavaju osnovne stvari u zivotu - novac, zdravlje, sukob, inteligenciju, kontrolu, znanje, ravnotezu i uzitak. Hagalov Aett neki autori povezuju s Hel, nordijskom bozicom mrtvih koja zivi u Svijetu tame, Niflheimu ili Helheimu. Drugi ovaj Aett povezuju s Heimdallom, bogom koji cuva i promatra, a koji posjeduje toliko razvijen sluh da moze cuti kako raste trava na livadi i runo na ovci. Rune ovog Aetta su povezane s energijom kojom covjek ne moze vladati. One predstavljaju snage kao sto su Norne, vrijeme, Wyrd i duhovni razvoj. Posljednji Aett pripada bogu rata i pravde Tyru. Rune treceg Aetta se odnose na duhovno prosvjecenje i intelektualna postignuca. Prema nekim izvorima, tim runama dodana je i jedna posebna, neispisana runa, nazvana Wyrd . No, postojanje tzv. prazne rune i danas je upitno i izaziva rasprave. Porijeklo tog naziva je slijedece. Mreza Wyrda jest mreza sudbine, koju izradjuju tri Norne u dvorani smjestenoj kraj izvora Urda u Asgardu, domu bogova, u koji vodi jedan od tri korijena Drveta svijeta Yggdrasil. Norne dizajniraju uzorak sam po sebi neizmjenjiv, ali unutar kojeg djelovanja pojedinca ili kolektiva utjecu na buducnost na nacin koji jest izmjenjiv i nepoznat.
U V. i VI. st. n. e. neka germanska plemena migriraju u Britaniju; kolektivan naziv za njih je Anglosaksonci . Sa sobom su ponijeli rune, da bi ubrzo razvili svoj vlastiti futhark. On je danas poznat kao anglosaksonski ili sjevernoumbrijski futhark koji je prvotno sadrzavao 29 znakova, a kasnije 33. Gotovo istovremeno, na podrucju sjeverne Europe razvija se Mladji Futhark koji je sadrzavao 16 znakova. Postojalo je nekoliko njegovih verzija, a jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih bila je ona danska , koju su koristili i Vikinzi. Takodjer se razvija i gotski futhark sa 24 znaka. Njega je pokusao izmijeniti misionar Ulfila, no tek su njegovi ucenici uspjeli pokrstiti dio Gota. Goti su bili jedan od prvih naroda koji je koristio rune. Najstariji zapis cjelokupne runske abecede ugraviran je u gotskom spomeniku koji se naziva kamen Kylver .
Od 5000 runskih zapisa do sada otkrivenih, vecina ih je nadjena u Svedskoj, gdje su uvelike koristeni u vikinsko doba u pisanju nadgrobnih natpisa. U nekim predjelima rune su obiljezene kao poganske, a negdje su imale blagoslov Crkve. U anglosaksonskoj Engleskoj primjerice, runske spomen ploce su se pojavile tek u krscanska vremena. No, na gotovo svim podrucjima Crkva je rune pokusavala iskorijeniti, kao i svaki drugi znak poganstva.
Germani su poznavali i legendu koja govori o postanku runa . Prema legendi, bog smrti, mudrosti i carobnjastva Odin otkrio je rune preko mukotrpne samospoznaje. Ranio se svojim mocnim kopljem Gungnirom i objesen za noge visio je devet dana i devet noci na Yggdrasilu kao na vjesalima, gledajuci u ponore Niflheima i razmisljajuci o misteriji runa. Njegova zrtva je bila danak za pridobivanje znacenja tog bozanskog znakovlja. Sa svojom patnjom, Odin je pridobio znanje o misteriji runa, a s tom mudrosti je zadobio moc nad svime; dospio je u svijet onkraj smrti i tako stekao nadmoc nad smrti. Ista pripovijest kaze kako je Odin izrezivanjem i slikanjem runa mogao tijela na vjesalima povratiti u zivot. Zanimljivo je sto je ta Odinova povezanost s vjesalima sadrzana u staronorveskoj rijeci alruna . Ta rijec oznacava biljku mandragoru, jednu od najvaznijih magijskih biljaka. Vjeruje se da mandragora, s korijenom koji izgleda poput ljudskog tijela, vristi kada je se cupa iz zemlje, te da raste ispod - vjesala. Nju su u ritualima primjenjivali i stari Germani.
Ovaj tekst sastavila sam u nadi da ce svatko u njemu otkriti barem jedan do sada nepoznat podatak o runama. Ako ni zbog cega drugoga, sve su zanimljivije buduci da ih velik broj izvodjaca (pretezno folk/black) koristi u logoima i na coverima (look at the pics). Dalo bi se raspravljati koriste li ih u neku 'lijepu' svrhu, ali necu sada - dovoljno je da procitate runski natpis uz logo Nattefrosta. 
Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmisljene su za urezivanje u tvrde povrsine kao drvo, kamen, metal, kost. Nadjene su urezane na nadgrobnim plocama, macevima, urnama, stitovima, kalezima i draguljima, ali i na okvirima vrata. Od pocetka, rune su imale ritualnu funkciju. Koristene su za proricanja , rituale u kojima se prizivaju vise sile koje mogu utjecati na zivote ljudi. Postojale su rune i carolije koje su utjecale na vrijeme, plime, zetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, radjanje i smrt. Svaka runa, osim sto predstavlja odredjeno slovo futharka, sluzi i kao oznaka za odredjenu prirodnu silu, pojavu ili objekt sto vodi do dubljeg znacenja . 
Sve runske abecede razvile su se iz najstarije, Starijeg Futharka. On je sadrzavao 24 znaka podijeljenih u tri skupine od po 8 runa koje se nazivaju Aetti. To su: Freyov Aett, Hagalov Aett i Tyrov Aett . Frey je bog plodnosti i blagostanja. Rune njegovog Aetta povezane su sa stvaranjem svijeta, bicima koja ga nastanjuju i bogovima. One imaju efekt pokretanja dogadjaja i oznacavaju osnovne stvari u zivotu - novac, zdravlje, sukob, inteligenciju, kontrolu, znanje, ravnotezu i uzitak. Hagalov Aett neki autori povezuju s Hel, nordijskom bozicom mrtvih koja zivi u Svijetu tame, Niflheimu ili Helheimu. Drugi ovaj Aett povezuju s Heimdallom, bogom koji cuva i promatra, a koji posjeduje toliko razvijen sluh da moze cuti kako raste trava na livadi i runo na ovci. Rune ovog Aetta su povezane s energijom kojom covjek ne moze vladati. One predstavljaju snage kao sto su Norne, vrijeme, Wyrd i duhovni razvoj. Posljednji Aett pripada bogu rata i pravde Tyru. Rune treceg Aetta se odnose na duhovno prosvjecenje i intelektualna postignuca. Prema nekim izvorima, tim runama dodana je i jedna posebna, neispisana runa, nazvana Wyrd . No, postojanje tzv. prazne rune i danas je upitno i izaziva rasprave. Porijeklo tog naziva je slijedece. Mreza Wyrda jest mreza sudbine, koju izradjuju tri Norne u dvorani smjestenoj kraj izvora Urda u Asgardu, domu bogova, u koji vodi jedan od tri korijena Drveta svijeta Yggdrasil. Norne dizajniraju uzorak sam po sebi neizmjenjiv, ali unutar kojeg djelovanja pojedinca ili kolektiva utjecu na buducnost na nacin koji jest izmjenjiv i nepoznat. 
U V. i VI. st. n. e. neka germanska plemena migriraju u Britaniju; kolektivan naziv za njih je Anglosaksonci . Sa sobom su ponijeli rune, da bi ubrzo razvili svoj vlastiti futhark. On je danas poznat kao anglosaksonski ili sjevernoumbrijski futhark koji je prvotno sadrzavao 29 znakova, a kasnije 33. Gotovo istovremeno, na podrucju sjeverne Europe razvija se Mladji Futhark koji je sadrzavao 16 znakova. Postojalo je nekoliko njegovih verzija, a jedna od najpoznatijih i najrasprostranjenijih bila je ona danska , koju su koristili i Vikinzi. Takodjer se razvija i gotski futhark sa 24 znaka. Njega je pokusao izmijeniti misionar Ulfila, no tek su njegovi ucenici uspjeli pokrstiti dio Gota. Goti su bili jedan od prvih naroda koji je koristio rune. Najstariji zapis cjelokupne runske abecede ugraviran je u gotskom spomeniku koji se naziva kamen Kylver . 
Od 5000 runskih zapisa do sada otkrivenih, vecina ih je nadjena u Svedskoj, gdje su uvelike koristeni u vikinsko doba u pisanju nadgrobnih natpisa. U nekim predjelima rune su obiljezene kao poganske, a negdje su imale blagoslov Crkve. U anglosaksonskoj Engleskoj primjerice, runske spomen ploce su se pojavile tek u krscanska vremena. No, na gotovo svim podrucjima Crkva je rune pokusavala iskorijeniti, kao i svaki drugi znak poganstva. 