Prizor prvi:

Svjetla se lagano pale. U krupnom planu vidi se moje lice sa velikim, podlim osmijehom. Zajedljivo si grizem donju usnicu provokativno trepcuci ocima. Gotovo trenutno mijenjam lica, osmijeh se gubi s moga lica, sklapam oci i polako naslanjam glavu na svoje rame. Djelujem tako slatko i nevino. Kamera se polako udaljuje s mog lica, tocno onoliko koliko je potrebno da u kadar udje ostatak moje glave i obiljezi ponovni rast dva mala roga na vrhu nje. Samozadovoljno se osmjehujem. 'dobila sam svoj prvi hatemail.' Kamera se jos malo udaljava i otkriva se cijela slika. Ja sjedim na svom prijestolju, sa nogama prebacenima preko naslona za ruku. Moj tron je fotelja od crvene koze na visokim, tankim drvenim nogama. U mojoj pozadini crni zidovi i dvije upaljene baklje. Polako se okrecem na trbuh, prekrizujem noge i samozadovoljno zamahujem svojim elegantnim vrazjim repicem.

'Dobila sam hatemail, ali ne onaj bijedni mailic u kojem pise da mi je tekst 'ful jadan' i da siroti citaoc unatoc svim naporima da ga procita do kraja nije uspio od silnih napadaja zijevanja. '

'Dobila ONAJ hatemail koji pise osoba kojoj je apsolutno prekipila cinjenica da negdje na ovom svijetu ja postojim i mozda opet sastavljam neki tekst.'

'Dobila sam onaj hatemail tako pedantno i precizno sastavljen. Mail ispreplitan dugackim slozenim recenicama precizno i odmjereno protkanim raznim primjerima iz mojih tekstova koji bi trebali dokazati moju nesposobnost da pronadjem zanimljivi problem i kvalitetno ga obradim, prikazima suhoparnosti moga pisanja, izjavama o neopisivom nedostatku barem najbijednijeg traga autorskog smisla za humor...Aaaaah.....' rekoh i samozadovoljno se nasmijesih.

Autor tog nevjerojatnog hatemaila nastavlja sa opsirnom psihoanalizom mene u kojoj istice da moji tekstovi prste mojim vlastitim egoizmom i egocentricnosti, da ostavljam dojam kao da cijeli svijet ravnam samo po sebi.... Da se preokupiram problemima koji apsolutno nikoga ne zanimaju, da sam u biti nevjerojatno iskompleksirana samom pomisli da ce netko reci da postoji neki aspekt po kojem ja nisam savrsena....

I tako pise on po tri strane teksta.... (da, tri strane teksta i to kad sam ga prebacila u word, bez petljanja sa marginama, proredom, velicinom slova i fontom)....

Taj covjek bi vjerojatno bio najsretniji da mi je tim tekstom toliko ogadio pisanje da do kraja zivota vise nisam sposobna ni napisati svoje ime, a kamoli nesto drugo.

Ah.... Sad znam kako se osjecaju vampiri kad se napiju svjeze krvi.....

I tako si ja u zadnje vrijeme motam po glavi koliko se zapravo sloboda govora povecala u zadnje vrijeme.....

Razmislimo na trenutak o tomu....

Mislim, pogotovo sad otkad imamo internet. Danas svaka polupismena budala moze napraviti profil na nekom forumu ili svoj site (blogove i myspace necu ni spominjati) i pisati sto god ju volja. I tako dobivamo masu anonimnih kriticara, o kojima vecinom znamo tocno onoliko koliko napisu u svoj profil (pod uvjetom da je to sto napisu uopce tocno) koji lutaju internetom i pljuju sto god im se pljuje i hvale sto god im je u tom trenutku ne- lose, koga je jos tu briga sto ce tko misliti o tebi kad ionako nitko ne zna tko si.

Ali da se bar ovaj problem ogranicio na forume. Sirenje poluistina i slampavo napisanih tekstova je stvarno preslo svaku granicu dobrog ukusa. Clanci koje danas mozemo naci na internetu su toliko lose napisani da je ponekad upitno da li autor uopce zna o cemu pise ili samo drlja neki tekst na racun svoje vizije sto bi to o cem pise trebalo biti. Citam po netu recenzije u kojima su imena clanova benda koji se recenzira krivo napisana. Na velikim i nekad davno kvalitetnim siteovima nalijecem na recenzije albuma u kojima su informacije o glazbi toliko iskrivljene da ponekad uzmem slusati album samo da provjerim da li ja mislim na istu stvar o kojoj citam. Tako je po jednom biseru Pink Floydov Pulse postao album (to nije album nego kompilacija pjesama s barem 5 i te kako poznatih albuma). Nemojte me drzati za rijec koliko je tocno albuma jer je sad 3 ujutro i stvarno mi se ne da lomiti glavu koje su sve pjesme na albumu i koja je s kog. A i ne pisem recenziju doticne kompilacije (DVD-a) pa nije ni toliko bitno! Da nespominjem da je isti biser skinuo s neta staru i kompletno krivu turneju i umjesto onog sto je na DVD-u je opisao nesto sto se samo u bijednim tragovima podudara sa istinom.

Drugi biser je u recenziju novog albuma Rolling Stonesa smjestio komentar Briana Jonesa, koji je pokoj mu dusi mrtav vec 37 godina, tako da stvarno ne znam kako je uspio komentirati novi album. Recenzija je jedino zahvaljujuci brzoj i zustroj reakciji fanova netragom nestala sa sitea unutar par sati zajedno sa 'rezenzorom'.

Ali stvarno.... Kap koja je prelila casu...... Neki dan ja opet po sistemu 'minding my own buisness' sjedim na kavi kad mi mobitel pocne zvoniti. Vidim da me frend zove i flegma se javljam da vidim sto ima novoga kod covjeka. Tip je upravo prozivljavao nervni slom na tesku n-tu. Toliko je bio van sebe da smo se doslovce igrali igre 'pogadjaj sto mislim jer ja to nisam sposoban srociti u recenicu'.

Ukratko: tip je negdje na netu iskopao tekst koji je Led Zeppelin pretvorio u Tolkien Tribute Bend. 'stari smiri se, joj, sto se i ti bavis citanjem svake pizdarije koju nadjes na internetu....'

Ali ne mogu reci da isto i meni nije diglo tlak, odgojena sam na Zeppelinima isto kao i on, iako nikad nisam dosla do faze da bez greske nabrojim sve albume s godinom izdanja i pjesme na njima, po redu i s duljinom trajanja svake (tocan broj minuta i sekundi za svih 7 albuma i singlice). 'Pusti budalu da klepece svoje, vjerojatno ce napisati i nastavak teksta u kojem ce tvrditi da se Plant u pjevanju isfuravao na Janis Joplin i kratku usporedbu tematike u pjesmama po kojima ce ispasti da su isti bili totalno ufurani u nju.' (Na pocetku njihove karijere su se ljudi zafrkavali da zbog visine glasa Plant pjeva kao Janis Joplin, koja je u vrijeme oformljavanja Led Zeppelina vec dobrano tresla SAD-om)

Stovise, pokusavam smanjiti histeriju sa pricom kako je autor teksta vjerojatno pucao na Paigeovu zaljubljenost u okultno, kako je vjerojatno spomenuta i prica o Aleisteru Crowleyu i neredima na gazama koje je navodno uzrokovala masovna histerija publike koju je navodno napadala Princes-of-Darkness itd....

(normalno, nista od ovog sto sam ja sad napisala nije spomenuto, na kraju stvarno ispada da su Zeppelini samo tribute bend, ali nije bitno).

I tako ja relativno smirim situaciju i dodjem doma, spojim se na net i nadjem linkove na dva identicna teksta, jedan je bio na hrvatskom, drugi na engleskom. Jedan je bio neciji web site, drugi je bila kolumna (da, po najnovijoj definiciji kolumne: kolumna je tekst u kojem autor prevodi tudji clanak koji je sam po sebi napisan vise krivo nego tocno).

Pricaju mi kako sam sretna sto imam internet pa unutar par sekundi mogu iskopati informaciju o bilo cemu. Ma mogu ja iskopati milijun informacija u par sekundi, kad ce mi opet trebati par sati da filtriram koji su izvori relativno pouzdani i da nakon toga krenem stvarno citati to sto me zanima i onda jos moram kopati po jos x razlicitih izvora tako da provjerim bar dio izvora onog za sto sam pretpostavila da je tocno.

Za tekstove na internetu postoji samo jedna pametna recenica: 'Ne vjeruj nikomu', jer danas stvarno svatko moze prodavati gluposti pod istine bez apsolutno ikakvih stetnih posljedica i ikakvog konkretnog nacina koji ce dokazati da to sto je napisano nije tocno. Internet stvarno trpi sve. Sto god uploadas ce biti tamo dok to netko ne srusi ili ne padne u zaborav.

I to je sloboda govora. Danas svaki idiot sa IQ-om manjim od broja grudnjaka Tatjane Juric i apsolutno nikakvim predznanjem o onom o cem pise ima pravo objavljivati tekstove o cemu god mu pukne. Tako da ljudi koji nalete na taj tekst a koji znaju sto bi trebalo pisati mogu i dalje siriti listu idiotskih informacija na koje su negdje naisli.

Gotovo je sa filtracijom informacija. Gotovo je sa provjeravanjem tko sto pise i otkud mu/joj pravo da pise to sto pise. Nema vise kvalitetne kritike. Nema vise kvalitetnih clanaka.

Ali zato mi imamo pravo glasa. Ljudi pisite hatemailove, zalite se, upozoravajte na lose tekstove, pilite koga god stignete. Pokusajte tu neupucenu budalu koja pise lose tekstove ubiti u pojam, iskoristite to svoje pravo glasa (tipkanja) sto vise.

Ili.... Mozemo jednostavno iscupati kabel iz kompjutera i zaboraviti da je jednom davno postojao internet, mjesto na kojem se mogla naci neka tocna i korisna informacija....

Pozdrav svima koji su mi slali mailove. Stvarno je lijepo znati da je nekome jos stalo sto se stavlja na net.

Ljudi: ako me negdje vidite slobodno se dodjite javiti, imate pivu od mene.