Odvise je glupo kako glazbenici padaju pod utjecaj desavanja. Ipak, na neki nacin oni su javne osobe koje mogu a i ne moraju iznijeti svoje misljenje, od njih se ocekuje da nesto kazu. Od njih se zeli znati kako se osjecaju i sto zapravo misle. Tako se dovode cesto i u nezgodne situacije raznim izjavama. Ali kad vec se mogu napiti, napraviti neki skandal, zasto ne bi mogli izjaviti nesto sto ce publika i obozavatelji shvatiti kao veoma glup ili mozda pametan istup u javnosti.

Najveca moguca buktinja upalila se kada je sadasnji predsjednik USA George W. Bush poslao trupe u Irak. I onda je krenula lavina. Kao epidemija zavlada je borba misljenja medju glazbenicima. Neki su se cak javno svadjali preko medija izjavljujuci i ono sto ne bi nikada rekli svom kolegi da se nije desio sukob u zemlji nafte. Odmah se cijela scena podijelila na dva dijela. Rijetko tko je bio u sredini ili u toj trecoj, neutralnoj skupini. I u jednoj i u drugoj skupini misle da su u pravu. I svi dobro znamo da njihov posao nije politika vec svirka. Neki su toliko shvatili ozbiljno svoju ulogu da su organizirali koncerte kao neku vrstu protesta protiv rata a neki kao podrsku Bushu koji radi za dobro americkog naroda. Zar ne bi trebali vise voditi racuna o onome sto im je zanat i od cega dobro zive a ne ono sto zapravo i ne razumiju najbolje. Neke od izjava su bile smijesne pa citajuci clanke covjek bi mogao uzivati u prvoklasnoj komediji.

Cak se i europski glazbeni dio oglasio. Vise se ne sjecam da li je vecina bila protiv ili za, ali se sjecam da i nisu nesto bili puno zagrijani da se zamaruju problemima koji su im kilometarski blizi nego Americi. Kod nas u europi se stvorio mnogo liberalniji glazbeni blok nego na krajnjem zapadu. Najvise utjecaja na razbijanje tog liberalizma i opustene atmosfere doprinjela je Velika Britanija. Zapravo me i ne zanima sto ljudi uopceno misle o sukobu u Iraku. Stvar je takva da se politika uplela u glazbu i uostalom u svaku poru zivota, da nema onog mira koji nekada postojao. Glazbenici koji bi trebali, mogli a sad je sasvim nesto drugo hoce li ili nece, mogu doprijeniti mirnijoj atmosferi i raspolozenju organizujuci nesto poput Live Aid. Istina je da se ponekad ne moze ostati ravnodusan na ono sto se trenutno dogadja u svijetu ili blizoj nam sredini. Zato se ponekad javne osobe moraju istaknuti li istupiti u javnosti i reci sto misle o pojedinom dogadjaju. Javnost se oduvijek zanimalo za takvo sto. Pogotovo zbog toga sto su podijeljena misljenja javnog mnjenja dovela situaciju do uzarenosti pa je lavina krenula u nezeljnom smjeru. I onda se trazi da netko kome zapravo i nije mu mjesto gura svoj nos u tu stvar.

Najzesci istupi su bili onih glazbenika koji su sebe oznacili kao "pravi amerikanci" i onda napadali svoje kolege glazbenike koji su dosljaci u Americi, sjecam se jednog takvog podcjenjivackog istupa od strane Billy Millano-a prema nu metal sastavu System Of A Down gdje je ljudima osim svih mogucih i pogrdnih rijeci rekao da im je bolje da se vrate u zemlju iz koje dolaze. U ovom slucaju cini mi se da je to je siromasna Armenija. No, to je samo jedan banalan primjer onoga sto politicku netrpeljivost dovode i one koji odusevljavaju svojom glazbom narodne mase. Nije mi to sasvim jasno, pa se pitam da ce jednog dana, ili vec dolazi to vrijeme, da ce se na osnovu glazbe donositi razne predrasude o tome tko je kakav. Sad u ovom vremenu hip hoper je automatski kriminalac zar ne? Pomalo nezdravo se svijet ujedinio protiv terorizma kada je predsjednik Bush pitao sve zemlje svijeta da li za borbu protiv terorizma. Zar ikoga treba pitati sta i kako da cini? Al hajde, moralo se nekako pokrenuti masovno ludilo koje je sve ostalo stavilo u drugi plan. I kad bih se nasao slucajno u nekom lokalu u Londonu, ispijajuci kavu, koliko god se opusteno osjecao u podsvijesti bi mi kuckalo pitanje i javila se misao: da mozda bas sada se pojavi neki manijak s bombom u sportskoj torbi i slucajno je zaboravi u nekom kutku ovog kafica? Zamisljam se u toj situaciji kao bih se ponasao. Normalno, ne bi mi vise bilo bitno kakva glazba svira, niti da li je kava previse gorka. Oci bi mi bile kao na zaru i pratile sve ono sto je sumljivo: "Ona baba ima veliku torbu, mozda je puna trotila"... Ipak ostavimo se paranoicnih misli i vratimo se glazbi. Jos uvijek se nije nista lose desilo na koncertima sirom svijeta. Osim tu i tamo nekih ispada, nije bilo nikakvih teroristickih aktivnosti na koje bi smo obratili paznju. Sve do jednog dana, kada nekom bolesnom umu padne na pamet da se okrene i u tom smjeru i smisli nesto zlocinacko protiv neduzne mase posjetitelja.

U kakvom ce dalje smjeru ici glazba ne znam, ali evo Slayer se javio s novim albumom "Christ Illusion" gdje su predstavili svoju viziju terorizma, iz nekog drugacijeg kuta gledanja. Da li ce se pojavljivati bendovi koji ce u metalu posvecivati pozornost terorizmu i takvim suludim idejama? Ako bi smo rekli za, naprimjer black metal da je glazba koja se najvise posvetila sotonizmu i okultizmu, mozda se jednog dana pojave i neki koji ce poceti postovati terorizam i ubijanje neduznih ljudi, a te neduzne ljude ce opravdavat ce izgovorom kako nema onih koji su neduzni, nego samo oni koji moraju da plate za ono sto su napravili u zivotu, pa na taj nacin placaju svoje greske. Sve je moguce, jer se metal kako glazba temelji na provokativnosti i temama koje vrijedjaju ne samo puritance, religiju, nego i mnoge druge slojeve drustva. Nisam prorok ali gledam na jos jednu temu i pojavu koja bi se mogla upotrijebiti kao mogucnost izrazavanja. Glupo bi to bilo nazvati terror metal i tome slicno. Ali ako do toga ne dodje onda jos bolje. Ne volim da se puno politika mjesa u glazbu i da je joj neki okus koji tu ne spada. Do sada je mnogo politika se mjesala u glazbu, pogotovo onu modernu. Sve dok nesto ne postaje smetnja vladajucem rezimu ne smatra se prijetnja. Onda se neki covo iz obavjestajne sluzbe uvrijedi istupima, izjavama i ponasanjem nekog slavnog glazbenika. Doticnog glazbenika poslije nekog vremena pojede mrak na sasvim sumljiv nacin. Tako se to rjesavalo u onom proslom stoljecu, pedesetih, sezdesetih pa sve prema ovamo. Nekad to i nije bilo potrebno raditi jer su se pojedini glazbenici sami unistavali drogom i alkoholom, sto je samo olaksavalo stvari. Tako i danas politika ima utjecaja na sve zivotne pore pa se neki glazbenici odlucuju uci u politicke strukture i voditi drzavu. Ne znajuci raditi taj posao redaju niz gresaka zbog kojih nam nije dobro. Sve dok bude tako, dok se politika bude mijesala u glazbu ili obratno, nikome nece biti dobro. One koje su nekad rado slusali na cd-u pocet ce mrziti zbog politickih poteza. I taj koji je do sad svirao i znojio se na bini, obukao je odijelo kako bi lakse dosao do jos vise novca iako ne oskudijeva u njemu. Politika je jedna velika kurva - necija je to izjava. A zasto? Pa zato sto se u sve mijesa i ulazi bez poziva. Danas je nemoguce odvojiti politku od glazbe. Najvise bih volio kad bi to funkcioniralo: glazba za sebe, politika za sebe. Ipak, to je samo iluzija.