Danas mi je prvi dan mjesecnice. A dobro znas sto to znaci - i dalje smijem bit nadrkan, ali nemam nekog znanstvenog objasnjenja za to. Zato se pitam smije li se mjesecnicu lazirati. Imati ju i kada ju se nema - kao u srednjoj kada se izbjegava tjelesni. Imati ju iako nisam spol koji bi ju trebao imati? Moze li se krvarenje bilo koje vrste smatrati mjesecnicom? Ima li mjesecnica kakve veze s rezanjem u emo djecice. Mozda to rade kako bi se procistila (od vlastite gluposti, oni to zovu ) ili mozda spoznala neki visi smisao svega ovoga? Cega ovoga? Zivota? Muka mi je od toga sto se danas naziva zivotom....

Sotona. Zasto? Ipak je ovo metal kolumna. Je li ovo kolumna, zapitat cete se? Mozda i nije, ali koga briga, svi ljudi s kojima sam pricao kazu da ih niti ne citaju. Cemu onda pisati? Eto, radi oduska, emotivnog izdisaja u cyber space . I tako vecina ovih tekstova s kojima sam se imao cast susresti izgledaju kao los net dnevnik. Zasto da se trudim, then ? Kolumne i tako nisu umjetnost. U danasnje vrijeme nista nije.

Gledao sam DeviantArt neki dan. Da, to je onaj site gdje se hrpa malih i slatkih alternativaca natjecu tko ce prikazati spolni organ na umjetni-ckiji nacin. Ako nista drugo, znam odakle cu ubuduce skidati soft porn . To je deviant ART? Art as in umjetnost? Leonardo je svoje crtao satima i danima, a danas neka korpulentnija curica klikne fotoaparatom, retusira dlake u , i to je umjetnost? Prekrasno. Umjetnost nije prokurvana, ona je les kurve nad kojim se vrsi nekrofilija. Svi su oni deviant ARTIST-i. Jedan od tisucu tamo zna sto radi. Ali bitno da ih je tisucu. Krivim Internet. Prije, da bi se culo za tebe, si morao biti dobar.

Evo, (da nastavim u duhu), na hodniku nekome zvoni mobitel. Ocito stara Nokia. Svira , ona prekrasna izvedba koja zvuci kao retardirani MIDI file. Pitam se sto bi dragi Ludwig rekao na tu izvedbu... Bi li ju uopce skladao? Vjerujem da ne bi. Glazba ce se i tako svesti na polifone melodije za mobitel. Ah, ne, oprostite, svest ce se na melodije za mobitel. Kako sam bezosjecajan, tu pokusavam reci kako se glazba svela na prvih 15 sekundi pjesme, koliko uspije proci dok se ne javite na mobitel. Izvinjavam se.

Moze li glazba opstati u takvom okruzenju? Moze li METAL opstati u takvom okruzenju? Ili ce se ljudi masovno prestati javljati onima koji ih zovu kako bi actually uspjeli cuti solo u Master Of Puppetsu , ili ce se pjesme morati drasticno skratiti (MOGU SE KLADITI U ISHOD). Da se prilagode okruzenju kojemu su sada namijenjene. Prokurvanom komercijalistickom drustvu koje samo trosi novac bez da misli na sto trosi. No, necu biti licemjeran, i sam pripadam tome drustvu, i sam trosim i cesto se zapitam zasto to uopce cinim. Ne znam. To je konacni odgovor. Nitko od nas ne zna. Drustvo pred nas baca zalogaje koje mozemo ili ne mozemo prozvakati, ali svi gutamo. Jer proteini su dobri za nas, pa progutamo i zadnju kapljicu.

Metal nije umjetnost. Mozda je nekada bio, ali sada nije. Sada se sveo na vjestinu, na to tko ce bolje . Ili je retro-prozvakavanje starih stvari ili je pokusaj izmisljanja tople vode (koji se postize mijesanjem metala s nekim od zanrova glazbe, filma ili cak vrste hrane - samo kako bi se napravilo nesto novo). Umjetnost mora nesto govoriti - ne smije biti uhvacena u vrtlog repeticije, osim ako sama repeticija nije umjetnicki cin. U slucaju metala nije. Moderna umjetnost takodjer gubi smisao. I ne mogu kriviti takve ljude. Treba se prodati, treba prodati svoju za novce i uzivati u trosenju istih. Jer, ako imate tu nesrecu da ne mozete prihvatiti neki zagrobni zivot, uzitak je jedino sto vam ostaje prije 2 metra zemlje nad glavicom.

Dragi dnevnice, danas sam u kurcu......

Love and I am hating you,