Već uhodana ekipa iz Loud Life organizacije nam je ponosno prestavila ovogodišnji Louder Than Life Festival, rednog broja dva, sa nizom odličnih bendova od kojih se masti brk i duša veselo titra ponesena supersoničnim frekvencijama iz dubine Močvare. Koncept je manje-više isti kao i prošle godine, pa su tako ovaj put na mjesto headlinera sjeli dobro znani američki pustinjski rockeri Karma To Burn, popraćeni uhodanim domaćim snagama – Killed A Fox, Umor, She Loves Pablo i Essence – a svi skupa su stejdž bratski podijelili i sa srpskim psihodeličnim momcima Temple Of The Smoke, te The Egocentrics iz Rumunjske.

Festival je počeo dosta rano za pojmove prosječnog posjetitelja Močvare (vrata su se otvorila nešto poslije 17.00), a prvi bend već u 18.00, sve točno po rasporedu i bez kašnjena. Bez obzira na paklenu vrućinu koja je vladala u lijeno nedjeljno poslijepodne (neki bi rekli i prigodnu za stilsko glazbenu notu koja zaokružuje cijeli fest), lijep broj ljudi se skupio u dvorištu kluba na prvi bend večeri – zagrebački Killed A Fox. Momci su to koji bez okolišanja unesu svaki pedalj svog bivanja u nadprosječno energični nastup, gdje god i pred kim god svirali. Uz hektolitre znoja Killed A Fox su okupljenima pokazali što znači odsvirati kao da ne postoji sutra, a već poznato upečatljiv nastup potpuno unesenog vokala je sjajno zaokružio bombastično otvaranje drugog Louder Than Life-a.

Intenzivni rockerski groove Killed A Fox-a je ubrzo zamjenjen nešto skuliranijim zvukom u izvedbi instrumentalne četvorke Temple Of The Smoke, i to unutar Močvare. Sa hrpom profi opreme i očito jednako profesionalnom predanošću svojoj glazbi, Temple Of The Smoke iz Beograda je bend koji se isplati i čuti i vidjeti. Kako prije nisam bio svjestan njihovog postojanja u koordinatnom sustavu Svemira, veliko hvala organizatorima što su ovim putem skrenuli pozornost na ovaj izvrstan eksperimentalno-psihodelični sastav koji stvara jednu zaokruženu sliku kroz koju prođe i žešćih dionica, pa do atmosferičnih dijlova, a sve uz puno poigravanja zvukovima i raznim efektima.

Svaki bend osim healinera je imao nekih pola sata za odsvirat, pa su se nakon njih na vanjskom stedžu već namještali Umor. Inače, to šaltanje s dva stejdža su ljudi dosta zahvalno prihvatili, jer po toj vrućini ne bi dobro ispalo da su svih sedam bendova nastupali na unutrašnjem stejdžu, budući da su se prva četirii mijenjali uigrano jedan poslije drugog. Ovako smo imali priliku vidjeti Killed A Fox i Umor na vanjskom stejdžu gdje ima zraka na bacanje, a kasnije su se zadnja četiri benda izmjenjivali unutra uz solidne pauze između svakog - da ljudi nešto hladno popiju, prošeću nasipom ili proćakulaju u dvorišti Močvare.

No, vratimo se na Umor. Čim su počeli dvorište je pošteno potreslo mrcinsko vibriranje pojačala, a njihov teški i sirovi sludgeasti zvuk je sjajno sjeo za buđenje usnulih moždanih kanala. Ili uspavljavanje istih, zavisi kako vam dođe. Svi koji su upoznati sa njima znaju da mogu očekivati kvalitetno moćan zvuk psihodeličnog doom-a prošaranog pokojim melodičnim introima i outroima. Mada je malo čudno gledati Umor još za vrijeme dana, bilo je svejedno za prste polizat. Njihov nastup se može vrlo jednostavno opisati – sporo, masno i katarzično!

Da su miljenici zagrebačke publike, She Loves Pablo su ubrzo to i dokazali sa solidno napunjenom Močvarom i ekipom već spremnom na mooving. Nakon dotadašnjih sporijih i težih zvukova, veseli i energični rock zvuk je pokrenuo dobar broj ljudi, a Ona Voli Pabla ni ovaj put nije zakazala. Vjerovatno ste ih već imali prilku pogledati negdje, no recimo bilo je ljudi koji su ih te večeri prvi put vidjeli i ostali oduševljeni njihovom mjuzom, nudeći euforično komentare u stilu: ''Jebote, ovi zvuče ko Clutch, zakon!''. Ovi momci pišu dosta dobre stvari (što dokazuje i recentni hit ''Gambling''), no uživo njihova mjuza poprima jednu sasvim novu dimenziju. Znate ono kad za nekog kažu da je live bend. E, pa She Loves Pablo je upravo to! Gromoglasni i harmonični glas njihovog zaigranog i potpuno glazbi predanog frontmana (ni ostatak benda nije ništa slabiji) sasvim ispunjava dvoranu i ne čudi tolika popularnost na domaćoj sceni koja im raste iz dana u dan. Neki bend jednostavno imaju ili nemaju ''ono nešto'' što je potrebno da budu zapaženi. She Loves Pablo got that ''it''.

Nakon četiri benda ''u komadu'', show se u potpunosti preselio unutar Močvare. The Egocentrics su još jedan sjajan bend koji je odlično sjeo svim ljubiteljima psihodeličnog chillout zvuka. Ima tu bluesa, dosta trippy dijelova koji te odnesu samo tako, čak i utjecaja Floyda. Uglavnom, savršena instrumentalna podloga za spalit si pljugicu, samo slušat i uživat. Za razliku od njih splitski Essence su sasvim očita protuteža. Essence su zapravo bili crna ovca ovog festivala, njihov žestoki metalski zvuk i nastup to sasvim zorno dokazuju. No, radi se o bendu koji svira beskompromisni, ali prilično tehnički i zanimljivo aranžirani metal, sa dosta utjecaja death metala, hardcorea i punka i svega i svačega. Essence su zapravo već dugovječan i kultan bend hrvatske metal scene i svoje nastupe odrađuju majstorski i sa mudima. Pa tako i ovaj put. Šteta što nije bilo više zainteresiranih ljudi koji bi upili brutalnu genijalnost ovog benda, ali svejedno su rasturili.

Ako se nakon toga mislilo da je pola ljudi već otišlo kućama, gonjeno studentskim i poslovnim obavezama nadolazećeg dana, broj ljudi koji je napunio klub u tom trenutku je to otpovrgnuo. Svi su odnekud dojurili na najveće ime večeri – Karma To Burn. Instrumentalnom trojcu vokali uopće nisu potrebni i to zorno dokazuju svojim energičnim i orgazmičnim nastupima. Ne sjećam se kad sam vidio toliki broj ljudi u Močvari da je u potpunom deliriju skakao i moshao, pogotovo po ubitačno visokoj temperaturi. Atmosfera je bila zbilja genijalna i rulja ptopuno luda, što ni ne čudi s obzirom na furiozni pustinjski rock koji se glasno orio klubom. Gitarist William Mecum se pošteno iznojio, ali očigledno je cijeli bend bio ponesen reakcijom raspamećene publike i od nekud su izvukli još taj jedan ekstra atom za odraditi pošteni bis. Vidi se da su 100% stopljeni sa mjuzom kojoj sviraju, ne mogu uopće pomisliti da itko ostane miran i ravnodušan na ovakav nastup. Aspolutno genijalno i zadovoljavajuće!

Sve skupa je završilo oko pola jedan, kao što se i predviđalo po rasporedu. Što se samih detalja oko organizacije tiče, ekipica se skroz potrudila da ovaj fest prođe u najboljoj mogućoj atmosferi i to su uspjeli, što dokazuje solidan broj posjetitelja – bez obzira na nedjelju i na visoke temperature. Na štandu sa merchom su se dale naći i službene majice festivala koje su momci dali raditi, što je svakako još jedan plus. U svakom slučaju, ovo je bio još jedan uspješan Louder Than Life, te se slijedeće godine nadamo još nekom dodatnom velikom imenu.