Obicno ljudi pomisle, kako se jedan metal koncert moze odrzati u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, dvorani namjenjenoj prvenstveno za koncerte klasicne i donekle alternativne glazbe, a da se pritom ne dogodi nesto sto bi metalce okarakteriziralo kao huligane. Ovaj puta Apocalyptica se je ugostila u toj dvorani u sklopu svoje europske turneje sa kojom promoviraju zadnji album - Apocalyptica kao i nedavno izasli best of - Amplified. Sve skupa ovo mozda zvuci nevjerovatno, no vijest je ugodno iznenadila prvenstveno mladu zagrebacku, a i opcenito hrvatsku publiku (u kojoj je bilo dosta ljudi srednjih godina) koja ih nije imala prilike vidjeti prije nekoliko godina u Tvorinici. Troclanoj postavi Apocalyptice koju i dalje cine vrhunski celisti Eicca Toppinen, Perttu Kivilaakso i Paavo Lotjonen pridruzio se bubnjar Mikko Siren kao i ondasnji bivsi clan postave, cetvrti celist, sa pocetka njihove karijere Antero Manninen.

Prije njihovog spektukalornog nastupa o kome cu vise rijeci reci kasnije, zanimljivo je spomenuti, a nekima je bilo i smijesno predociti, da ce upravo Ana Rucner odraditi posao zagrijavanja publike u obliku predgrupe. Ova mlada hrvatska celistica (u 7. mjesecu trudnoce), vrhunski je pokazala kako se vlada violoncelom i, sa svojim ne tako cestim izgledom samog instrumenta, kroz nekoliko ambientalno klasicnih izvedbi skoro pa savrseno je pokazala svoje sviracko umijece. Publika je gotovo odlicno prihvatila njezin 25-minutni nastup iako sam svako malo ocekivao da ce pasti nekakav zvizduk ili slicni seljacki ispad no toga nije bilo na svu srecu.

Pozornica je sve to vrijeme bila uredjena za Apocalypticu, golemi transparent sa znakom albuma Cult, 4 trona sa ornamentima karakteristicnima za njih i jednostavnim setom bubnjeva koji su se odlicno uklopili u cjelokupni izgled stage-a. Nakon zavrsetka svirke Ane Rucner, slijedila je pauza od 15 minuta nakon koje je sve bilo spremno za dolazak kvarteta koji su sa velikim zanimanjem svi prisutni zeljno iscekivali. Svijetla se gase i uz svima poznat zvuk uvodne skladbe Path koncert Apocalyptice je zapoceo u velikom stilu nakon kojeg nije nitko mogao mirno sjediti kao sto je bilo predvidjeno te se nakon prvih 10 minuta svirke publika jednostavno strmoglavila do samih stepenica koje su odvajale stage od partera. Bliskim kontaktom sa bendom fanovi su u nekoliko prvih redova sa velikim uzivanjem pratili nastup ove nevjerovatne cetvorke (sa bubnjarom petorke) koji je trajao skoro 2 sata. Medju standardnim Metallica obradama Nothing Else Matthers, Master Of Puppets, kao i Sepulturinim Refuse/Resist i Inquisition Symphony naslo se je i podosta njihovih autorskih pjesama, tako da je repertoar skladbi bio jednoliko rasporedjen. Kao najbolje odsviranu stvar naveo bi naravno Hall Of The Mountain King i Bittersweet ciji je vokalni dio cijela dvorana pjevala, tako da im Ville Vallo nije bio potreban. Bubnjar Mikko Siren je gotovo pa savrseno uklopio njihove melodije u jednu cjelinu dajuci pjesmama ritam koji je neke cinio uhu ugodnijima od originalnih verzija na kojima nema bubnjeva. Rasvjeta kao i zvuk za koji mogu sa 100% sigurnoscu reci da jedan od najboljih koje sam cuo uzivo i stvarno mi je sad i drago sto su Apocalyptica svirali u Lisinskom koji im je na najbolji moguci nacin omogucio da prezentiraju publici svoje skladbe.

Kontakt sa publikom je opcenito bio takodjer veoma prisan, sto nisam ocekivao, i vidjelo se na licima clanova Apocalyptice da im je veoma drago sto ih je publika vjerujem rijetko kada ovako odusevila. Da bi potvrdili svoj status u Hrvatskoj pocastili su publiku izlaskom na cak 2 bisa, na prvom su odsvirali Enter Sandman i Hall Of The Mountain King i nakon 5 minuta jos jednom izasli na zadnji bis i odsvirali skladbu, koju inace ne sviraju na koncertima, Seeman sto je rezultat odusevljenja kako za publiku tako i za bend. Na kraju svega 2 naklona i rukovanje sa fanovima zaokruzili su ovaj jednostavno perfektan koncert koji je pokazao kako se metal glazba moze razviti i rasiriti u smjeru klasicne glazbe i u klasicnom ambijentu dvorane Vatroslava Lisinskog.