Ponekad je zaista tesko shvatiti i objasniti zasto se rulji na koncertu odredjeni bend svidja, a koji ne. Koja postava ce pokupiti jebacke ovacije i biti slavljena kao da je sutra sudnji dan, a koja ce, unatoc zalaganju i uigranosti, dobiti osrednji pljesak i tek pokojeg zaigranog headbangera u publici. Uistinu jedno od univerzalnih i najvaznijih pitanja koje trenutacno muci i koci napredak covjecanstva. Ajmo ga obrazloziti i na konkretnom primjeru.

Kisni dan nije sprijecio dolazak oveceg broja death metalaca na ovaj happening. Jer ipak se radi o Cannibal Corpse-u, masini koja se neumoljivo kotrlja vec dugo vremena, koja je tijekom karijere radi nepodobnih/agresivnih tekstova bila napadnuta od strane samog vrha americke politike prisivajuci im etiketu rap benda (:-)))), cijih par pjesmama je radi vrlo upitnih razloga zabranjeno izvoditi uzivo u Njemackoj i koji su nastupili u jednom Hollywood-skom blockbusteru. I na kraju (ali ono najvaznije), par odlicnih albuma, par klasika i milijun prodanih albuma tijekom karijere. To ti je, dragi i vrli citatelju, Cannibal Corpse. Masina.
I kako onda ne otici na ovo... Kao predgrupa bookirana je danska postava blekerskog imena Urkraft koja zapravo svira melodicni death metal i nizozemski ultra-brutalci Disavowed.
Fin paketic, nema sta!

Ali ajmo natrag na zivotno vaznu problematiku. Urkraft je zagospodario binom negdje oko pola devet.
Doticni nastup pratilo je oko 150 prisutnih. Po savladavanju instrumenata se lako moglo uociti da ovi momci nisu pocetnici i da definitivno vise nisu u cvijestu mladosti. Ovi znaju sto zele svirati. a to isto su prezentirali u s-a-v-r-s-e-n-o-m zvuku. Njih petorica na stageu, dvije gitare plus klavijature, pjesme koje nikad prije nisam cuo, ali koje su se bez problema mogle pratiti jer se cuo svaki riff, svaki udarac bas-pedale i svako klavijaturno stvaranje atmosfere. Urkraft pici melodicni death metal s elementima modernog thrasha. Znamznam, takvih postava ima ko piljevine u tapetariji, ali ovi decki zaista nisu losi. Vec sam procitao par negativnih komentara u vezi njihovih nastupa tijekom ove turneje, ali ja zaista ne znam u cemu je problem. Njihova verzija melo-deatha nije ona prepuna zaraznih melodija, vec ona temeljena na melodicnim riffovima upotpunjenim tisim klavijaturnim tepisima. Malo malo pa uleti neki break, zaleti se brzi thrash riff, pa pokoji blastic. U svakom slucaju, glazba je nesto detaljnija, bas za gustat kako momci izmjenjuju riffove i solaze. Sad kad razmisljam o njihovom nastupu, decki su mi zaista dobro odsvirali. A ekipa je pocastila svaku pjesmu plijeskom i pokojim 'woo-hoo', ali na tome je ostalo.
Bengalo se slabo, moshalo jos manje. Mozda zato sto je prvi bend, sto je jos rano, sto se ocekivao Cannibal, ali u svakom slucaju nje zato sto je bend los. (pre)Daleko od toga. Trust me :-)

Ali zato je Disavowed proslavljen kao da je ultimativni headliner. Sto je malo neobicno buduci da postava nije najpoznatija, ali mi je uzasno drago radi toga. Ova grupa primjer je brutalne tehnicke nizozemske death metal skole koja je vec dala svijetu par vrhunskih postava. Decki imaju samo jedan album vani i to vec ohoho vremena koji karakterizira doslovno nehumani blast, malo malo neki minijaturni break koji stalno prekida tecnost glazbe ali je karakteristika zanra, te grajnderski guturalni vokal koji tekstualno obradjuje nekakve filozofske teme. U svakom slucaju - not your average band. Klub se opako poceo puniti u ocekivanju nastupa Nizozemaca koji trijumfalno zauzivaju stage uz gromoglasne ovacije, te - neuobicajeno - otvaraju nastup mid-tempo pjesmom. Moshanja i benganja je bilo tu i tamo, ali pravo je tek trebalo doci. Sto se samog benda tice, u oci izrazito upada vokal, glava benda. Zamislite mladjeg, ali jednako buljavog Davorina Bogovica (ex pjevac Prljavog Kazalista) i eto vam Robbe K. Ali ovaj lik nije normalan. Disavowed ocito ima filozofiju da i death metal bend mora na koncertu ponuditi nesto uz samo izvodjenje glazbe. A to je zabavljanje publike - nesto sto se uistinu rijetko vidja u metalu koji se oduvijek oslanjao na srz izvodjenja glazbe. I tako, prosla prva pjesma, pocela druga - u jebeno furioznom Disavowed stilu jer ti blastovi su out-of-this-planet. I kako to najcesce biva na death metal koncertima, ekipa cesce pusi breakove, sporije mosh dijelove koji su bolji za benganje. Ali ovdje je bilo upravo suprotno. Ekipa se lomila na adrenalinske napade predvodjene blastiranjem i pracene tehniciranje i gimnasticiranjem na basu i gitari. E sad, vracamo se na tu drugu pjesmu. Decki stoje na stageu i prase, netko pjeva, ali pjevaca na bini nema. Gdje je nestao? Kadli odjednom, momak se spustio u rulju, ide od covjeka do covjeka, unosi im se u face i growla. Legenda! Kad je ekipa skuzila sto se dogadja, napravili su malo mosh pitic i onda su se s njime mlatili unutra - za to cijelo vrijeme decko je bez greske izvodio svoj zahtjevni vokalni repertoar. Smijeh! Tim dodatnim animiranjem publike dodatno su se svidjeli prisutnima koji su se i vise nego pristojno lomili i bengali. Nakon svake pjesme slavljeni su kao headlineri i deckima smijesak nije silazio s lica. Definitivno zasluzeno. Vokal je na bini radio face, beljio se, udarao se po glavi, bacao se u rulju koja ga je na rukama nosila po cijeloj dvorani, dok se on glasno u mikrofon bunio da 'somebody touches my balls!! You gays!' u svakom slucaju - decki su zestoko otprasili (vrhunac je bila njihova naj-stvar 'Rhizome' s tog jedinog albuma, dok su prezentirali i par novih stvari) i zabavili publiku koja se njima odusevila. Odlican nastup!!!

Legenda postoji da su Cannibali oduvijek utjelovljena moci uzivo :-). E pa evo im prilike da se dokazu.
Odlicno ozvucenje prijasnjih bendova davalo je taman prave temelje da ce i Cannibal Corpse uzivati u raskosno-brutalnom, ali ipak riff-raspoznatljivom zvuku. Sad vec jako dobro popunjena dvorana glasno je pozdravila svoje heroje koji su - bez dobar dan, ako i ali - oko pol11 zapoceli svoju - za death metal standarde - poduzu set-listu. Naravno, pocetna euforija, te neustimanost zvuka svih instrumenata doveli su do malo mutnog zvuka tijekom otvarajuce 'Unleashing the Bloodthirsty' koja je malo neobican izbor za otvarajucu pjesmu na koncertu. Spori, ali tehnicki nabrijani groove polagano se izmjenjivao s povremenim brzim uletima, dok se publika prilagodjavala ponudjenom. Zanimljivo je bilo vidjeti koliko su stvari s novog albuma vec postale kultne i standardan dio set-liste iako se bend nije usredotocio na najnovije stvari (3 pjesme s 'The Kill'-a). Drasticna razlika koja se inace uocava na studijskim albumima 'starih' i 'novih' Kanibala uzivo ne postoji. Ali iskreno, bio sam previse zauzet benganjem da bi se nesto posebno trudio razaznavati konkretnu razliku dok Corpsegrinder pjeva Barnes-ove stvari. A pjesama Barnes-ove ere je bilo
taman: bila to mocna-brza-stvar-sa-sporim-pocetkom 'Covered with Sores', 'Fucked with a Knife' (naravno, posvecena svim zenema u publici dok je, vid vraga - taman taj dan bio Dan zena), 'I Cum Blood', kontroverzna 'Hammer Smashed Face', te jednako tekstualno 'socna' 'Stripped, Raped & Strangled' koje su svirane kao dvije zadnje stvari tijekom kojih se publika doslovno mahnitalo poubijala. Sto se scenskog nastupa tice, bend me malo razocarao gotovo nikakvim kontaktom s publikom, tek pokoja izmijenjena rijec. Corpsegrinder je izgledao dosta umorno od pocetka koncerta, ali je njegov zastitni znak u obliku konstantnog helikopter-benganja bio stalno prisutan, dok se ni ostatak ekipe nije stedio - iako se rutina u izvedbi prilicno osjecala. Ali zato smo, s instrumentalne strane, pocasceni bezgresnim nastupom predvodjeni bogo bassa Alexom Websterom. Svaki ton je bio na mjestu. Mastan zid zvuka, pjesme koje nisu konstantno brze, nego su cesto prosarane moshy breakovima, te energija publike (pohvale slovenskoj publici na energicnosti) napravile su pvaj koncert uspjesnim pri cemu sam ja osobno najvise uzivao u 'Make Them Suffer', 'Disposal of the Body' i 'Fucked With a Knife'. Istina je da su mogli svirati jos masu drugih stvari koje bi bile docekane jednako euforicno, ali kamo srece da i jedan bend dodje u ovu fazu Cannibala kada moze birati koji od hitova ce svirati. Moc smo ocekivali, moc smo i dobili, iako je definitivno nedostajalo vise kontakta s publikom.

Set-lista:
1. Unleashing the Bloodthirsty
2. Murder Worship
3. Decency Defiled
4. I Cum Blood
5. Fucked With a Knife
6. Covered With Sores
7. Born in a Casket
8. The wretched Spawn
9. I Will Kill You
10. Vomit the Soul
11. Disposal of the Body
12. Make Them Suffer
13. Dormant Bodies Bursting
14. Pit of Zombies
15. Five Nails through the Neck
16. Devoured by Vermin
17. Hammer Smashed Face
18. Stripped, Raped and Strangled