Zaputili smo se put Ljubljane da bi posvjedocili jos jednom black metal legendama Carpathian Forest-u. Nakon dva sata voznje kroz snijezne nanose, sume i hladnocu, sto je vise nego dobro posluzilo kao nabrijavanje za koncert, stigli smo do Metelkove gdje se trebao odrzati koncert. Vec smo ispred Gala Hale imali bliski susret sa glavnim protagonistima naseg shoua; smjeskajuci se otisli su u backstage da bi se pripremili za koncert. Odlucili smo uci u dvoranu da bi se zgrijali, a tamo nas je docekao vise nego solidan nastup E-Forcea, benda koji svira solidan thrash s prilicno izrazenim black vokalom. Energican nastup nije uspio motivirati publiku toliko, koja je ovdje dosla da bi vidjela Carpathian Forest, no malobrojni znalci istinski dobroga metala (tu prvenstveno govorim o jednom nasem covjeku iz Rijeke) su se okupili oko stage-a da bi uzivali u glazbi.

Nakon E-Forcea na stage je nakon krace stanke stupio americki bend Wykked Wytch, koji je takodjer na turneji sa C. Forestom. A priori sam se informirala o ovome bendu jer bas nisam bila upucena u njihovu diskografiju, pa sam bila pripremljena na standardnu gothic-metal kompoziciju sa zenskim vokalom. No ono sto sam cula, a u krajnjoj liniji i vidjela, nikako nije bio gothic metal. Na mahove melodicni, na mahove brutalni, sve se to pomijesalo u nekakav kaos svojstven samo americkim bendovima koji ocito u poplavi svakakvih zanrova nemaju pojma za sto bi se uhvatili. Nas je fotograf i urednik odustao od daljenjega slikanja ovoga benda, jer ne samo da su auditivno, vec i vizuelno pretjerivali. Kao i ocekivano, slovenska publika nije bila naviknuta na ovakvo neukusno razbacivanje, pa je i neka veca potpora izostala, a mnogi su odahnuli (ukljucujuci i nasih dvoje urednika koji su se smjestili na sigurnoj udaljenosti od zvucnika) kada je taj bend sisao sa stage-a.

I napokon su blackeri dosli na svoje. Na stage je izasao Tsjuder, norveski bend koji je jedini u biti davao pravi support C. Forestu, te koji je takodjer objedinjen pod istom izdavackom kucom Seasons of Mist. U svakom su slucaju ispunili moja ocekivanja; njihov nastup je obiljezio dobar zvuk, energicnost i brzina toliko svojstveni norveskoj black metal sceni. Iako su ih na stageu bila samo trojica, takav minimalisticki sastav je savrseno odigrao svoju ulogu ovdje. Zapoceli su sviranjem Sodomizing the Lamb, pa se nastavilo sa odlicnim Helvete sa njihovoga najnovijeg albuma Desert Northern Hell. S albuma Demonic Posession svirali su jos i I-10 i Eriphion Epistates, a kasnije su se zaredale pjesme opet s najnovijeg albuma kao sto su Mouth of Madness, Unholy Paragon, Ghoul i Malignant Coronation. No secer na kraju; zadnju su svirali Bathory-ev cover Sacrifice koji je publiku doveo do delirija i pripremio teren za izlazak C. Foresta.

Na stage su se polagano penjali Anders Kobro, bubnjar, pa onda T'Chort i ostatak benda, te je na kraju izasao i Nattefrost, na sveopce zadovoljstvo auditorija. Koncert je otpoceo pjesmom The Suicide Song sa njihovog albuma Strange Old Brew, koja je solidno izvedena te se onda nastavilo sa pjesmom Cloak of Midnight s istoga albuma. Tada se preslo na Skiend Hans Lik i Hymne to Doden s albuma Defending the Throne of Evil. No to je samo posluzilo kao predjelo za poslastice koje su sljedile kasnije; nastavilo se sa pjesmom Black Shining Leather i Bloodlust&Perversion koje su uz kasnije izvedeni Return of The Freezing Winds definitivno kruna cijeloga koncerta. Sviran je jos i Mayhemov cover Ghoul, a atmosfera se zagrijala i publika je dobro reagirala na kompletan bend, mnogo se bengalo, a oni stariji i umorniji su na sigurnoj udaljenosti cupkali i uzivali. Naravno, Nattefrost nebi bio Nattefrost da nije izveo pjesmu Morbid Fascination of Death, koju on sam zove Morbid Fascination of My Penis. Imao je jako dobar kontakt s publikom, a posebno su Tchort i Anders zasluzni za tako zvucnu pozadinu koja je odlicno pasala Nattefrostovom vokalu. Na kraju se i sam Natteforst deliricno bacio u publiku i tako potvrdio svoj status black metal zvijezde. Poslije koncerta je vidno umoran, ali zadovoljan potpisao sa smijeskom i mojih par orginala, a mi smo se zaputili opet u onu maglu i snijeg odkuda smo i dosli. C. Forest je ovime koncertom dokazao da su zreo i ozbiljan black metal bend, no nikako nisu izgubili na svom prvotnom sarmu. Ispunili su sva moja ocekivanja, doista.