Dark Funeral, švedska black metal institucija, jedan od onih bendova koji su između ostalih glavni predstavnici black metala matične im zemlje. Nakon dugo vremena napokon su izdali svoj šesti album Angelus Exuro Pro Eternus, te je bilo samo pitanje vremena kada će posjetiti i naše krajeve u sklopu nadolazeće turneje. Kako ih prošlih godina nismo imali prilike viđati blizu naših krajeva, izuzev nekoliko svirki u bližim državama, ovaj koncert je došao kao naručen. Turnejom ''A Declaration Of Hate 2010'' započelo je njihovo promoviranje najnovijeg black metal materijala u paketu sa bendovima istog i sličnog usmjerenja. Među tim bendovima nekima se ukazala prilika da vide manje poznate nizozemce Carach Angren, veoma hvaljeni talijanski Nefarium i sada već dobro znane šveđane - Zonaria. S obzirom da se radilo o čak tri predgrupe koncert je počeo malo ranije nego što to obično biva. Početak koncerta bio je najavljen oko 20:15, i točno tada su sa svirkom započeli Carach Angren. Kako sam ipak malo prekasno ušao u klub, njegova popunjenost za vrijeme svirke Carach Angrena bila je kaotična. Možda 10 - 15 ljudi ispred pozornice koji prate njihov nastup dok se ostali tek polako počinju skupljati ispred kluba. S obzirom kako većina publike uglavnom dolazi prvenstveno vidjeti headlinere ovakva situacija nažalost nimalo ne čudi. Od prve predgrupe sam čuo možda zadnjih par minuta posljednje pjesme i to je to. Međutim to malo što sam čuo zvučalo je prilično dobro i sad mi je malo žao što nisam vidio više njihovog ionako kratkog nastupa. Odmah nakon njih i svega nekoliko minuta na pozornicu se penju talijani Nefarium. (Po rasporedu su zapravo trebali prvi biti Nefarium, a tek nakon njih Carach Angren, što je nekima pomutilo planove da vide onaj bend koji ih više zanima). Čini se kako su bendovi predgrupa djelili većinu iste opreme pa nije bilo velikih zastoja između promjene line-upa kao i većine tehnikalija na pozornici, izuzev scenografije koja je sa svakim postupnim pomicanjem sve više oktrivala narančaste tonove covera Dark Funeralovog zadnjeg albuma.

Nefarium su svoj repertoar od nekoliko pjesama veoma solidno odradili, iako mi se glazbeno i nisu nešto naročito svidjeli, vjerojatno zbog lošeg naštimanog zvuka ili slično. Njihov scenski nastup je bio interesantan, naročito zbog imidža frontmena koji je djelovao kao spoj klasičnog corpse painta u kombinaciji sa nekakvom crvenom budističkom haljom. Naravno, šminke nije falilo te se stvorio dojam kako su se dečki iz benda duže šminkali i pripremali za nastup negoli su efektivno svirali. Nakon nekih pola sata svirke, bio je red na Zonariu.
Ove Šveđane imao sam prilike gledati već nekoliko puta i točno sam znao što se može očekivati od njihovog koncerta. Klasična furioznost melodičnog death metala sa minimalom dozom black metal prizvuka. Zonaria sa ovom  turnejom konkretno nisu promovirali novi materijal nego su nastupali u vidu zagrijavanja i sviranja jedne pjesme sa nadolazećeg zasad još bezimenog trećeg albuma. Njihov set se sastojao od oko 6-7 pjesama u rasponu trajanja od 45 minuta do sat vremena. Na repertoaru su se klasično našle njihove ponajbolje stvari kao Contra Mundum, At War With Inferior, The Black Omen, The Armageddon Anthem i nova stvar Silent Holocaust. Nažalost zbog lošeg zvuka nova stvar nije pokazala svoj puni potencijal, no na albumu će zasigurno zvučati još i bolje od onog kako je zvučala uživo.
Popunjenost kluba nije bila nešto naročito velika, tako da se nakon Zonarie nije pojavilo ništa više ljudi negoli je bilo dok je i zadnja predgrupa završila.

Malo duža pauza ovaj put, na kojoj se otkrio ostatak pozornice predstavljajući Dominatorov set bubnjeva, ogroman transparent iza pozornice sa elementima Angelus Exuro pro Eternus-a i još po dva manja transparenta sa lijeve i desne strane. Očekivao sam da će pozornica biti malo bogatije uređena s obzirom da su prije turneje najavljivali dodatnu opretmu i još poneke sitnice, no ništa od toga nije bilo prikazano, barem ne u Zagrebu. Dark Funeral su svoj dolazak najavili u obliku odlične početne Intro melodije na koju se nastavila nova stvar The End Of Human Race. Odmah na početku se vidjelo kako svi članovi dobro vladaju svojim instrumentima i da su uštimani kako treba. Naročito i prvenstveno pohvala ide odličnom bubnjaru Dominatoru koji je prava zvijer za bubnjevima. Koliko sam uspio razabrati tokom cijelog nastupa nije napravio niti jednu grešku, a trebalo je sve one blast beatove i ostale igrarije sa bubnjevima i odsvirati. Kapa dolje! Ostatak postave je svoj posao odradio bez po' muke. Gitarsti na čelu sa Lord Ahriman-om su u klasičnom black metal stilu otprašili sve pjesme, a basist B-Force otkako je došao na stage, tako se nije pomaknuo sa svog imaginarnog kvadrata pozornice. Tokom cijelog nastupa bio je totalno scenski zapostavljen i činilo se kako odrađuje nastup tek toliko. Vokal, Caligula sa svojim prepoznatljivim growlom i scenskom pojavom nije previše komunicirao s publikom osim predstavljanja svake od pjesama prije njezinog izvođenja. Klasičan viteški wardrobe i corpse paint, skupa sa energičnom svirkom objedinila je cijelokupnu diskografiju benda. Neke stvari koje su trebale biti odsvirane, barem prema početnim najavama benda, nisu bile odsvirane. Među njih bi stavio neke legendarne stare pjesme poput The Secrets Of The Black Arts sa prvog albuma, zatim meni osobno odličnu Heart Of Ice itd. Nećemo cjepidlačiti, jer set lista i ovakva kakvu smo vidjeli nije bila za bacit. U sat i 45 minuta svirke i jednog izrežiranog bisa na kojem su odsvirali My Latex Queen i u zadnje vrijeme jako popularnu stvar - My Funeral.

Negativnih stvari kod nastupa je bilo, a to su na prvom mjestu nikakva komunikacija sa publikom i praktički čista odrada koncerta. Da li tako rade i inače ne bi znao, no ovo što smo mogli vidjeti nije bilo po ničem spektakularno osim po tehničkom djelu i uigranosti kod sviranja. Popunjenost Boogaloo-a je mogla biti puno bolja. Ovako okvirno rekao bih da je Boogaloo bio poluprazan, sa većim naglaskom na prazan. Očito je ovo još jedan dokaz kako Dark Funeral jednostavno nisu bend za velike dvorane, već za manje klubove. Zvuk je bio malo lošiji nego inače, no to bi se dalo i probaviti da je bend bio mrvicu više motiviraniji za svirku. Onaj tko je došao vidjeti bilo koji od ponuđenih bendova nije ostao razočaran, jer ako spojimo razumne cijene artikala merchandise štanda i cijenu karte za vidjeti četiri benda, nikako ne možemo reći da se nije isplatilo (da ne govorimo još i o 80's After Party-u).
Hail Satan!

Set lista:

The End of Human Race
Ravenna Strigoi Mortii
The Arrival of Satan's Empire
Thus I Have Spoken
Bloodfrozen
An Apprentice of Satan
Stigmata
Atrum Regina
666 Voices Inside
Goddess of Sodomy
The Birth of the Vampiir
---------------------
My Latex Queen
My Funeral