Cmar-net - Croatian metal and rock

Ova jesenskodeathmetalnahrvatskokoncertna2005shema je mogla zavrsiti puno sretnije. Medjutim - nije. Krenulo je hepi-hepi-hipos vijestima da ce isti dan u nas nastupati Nile, Behemoth, Hate Eternal i Unleashed (krute!), sto se zatim svelo na dvodnevni koncert (malo manje al jos uvijek hepi hepi hipos), da bi se na kraju zavrsilo samo sa nastupom Nile-a u Tvornici (hepi smo hiposi iako smo mogli bit sretniji). Kao sto je svima poznato, koncert je otkazan iz sumnjivih razloga (e sad vise nismo sretni hiposi). Sljedeci blow bilo je otkazivanje citave God Dethroned turneje - taj bend nikako da zakoraci na sveto nam tlo - i, za neslavni kraj, Deicide nastup prebacen je iz Zagreba u Ljubljanu, vrlo vjerojatno iz straha organizatora da se ne dogodi ponovni Nile-fijasko. A buduci da smo mi svi braca (bwahaha) i bili smo dio jedinstvenog teritorija, kupamo nasa lijepa tjelesa u istome more blabla, a gdje cemo drugdje nego u Sloveniju na nastup death metal legende Deicide-a. A izgleda da drugi ne dijele moje misljenje jer od 200-max250 prisutnih samo 10-12 momaka/curaka je bilo iz Hrvaske.

Prostitute Disfigurement je mocno zvucao na parkiralistu dvorane Mediaparka. Brutalno, brzo, sa podnosljivijim growl vokalima no na studijskim albumima. Eto, to bi bio live report sa parkiralista ovog nizozemskog benda slasnog imena. I zestoko smo pozalili sto smo te momke propustili i umjesto njih svjedocili nastupu Wykked Wytch -a. U magli proslosti sjecam se da sam slusao jedan album ove floridske petorke ('Angelic Vengeance') koji je bio amaterska kopija CoF-a. Lose. A uzivo? Hmmmm. Ajde, gitarist u pletenicama, blago-pozerski-basist, punasni bubnjar i back-vokal klavijaturist (koji je od benganja skoro celom prebio svoj instrument) komotno prolaze, ali vokalistica. Crveni dredovi, siske preko ociju, naftne platforme na nogama (koje ju uzdizu na fascinantnih metar i pedeset) i ruzna ko Smrt. Vristi, growla, pjeva clean. Sjecam se da smo bili prilicno nabrijani na cjelonocni dogadjaj, ali WW je poprilicno zatukao euforiju natrag u pecinu. Znate onaj feeling kada u sebi sapcete 'Molim te, zavrsi!', pa onda isto ponavljate kao mantru pola sata? E, tako nam je bilo. Bendu niti zvuk nije isao u korist jer je bass cesto prekrivao gitaru. A metalce znate.kakva god zemska bila na stageu, ekipa ce provocirat i seksualno frustirat. Tako se i ovaj put nasla neka legenda u prvom redu koji se opako zamjerio nasoj pjevacici koja ga je u jednom trenu prolila vodom, krenula ga mlatnut dzonom svojih platformi, da bi na kraju pozvala izbacivace da maknu lika iz publiku zaprijetivsi mu da ce 'next time cut his balls off'. Ipak, na kraju krajeva, par gitarskih melodija potpomognutih klavijaturama su zvcale cist solidno sto je prepoznalo i prvih par redova publike koji su nelose bengali. Na cemu je Floridjanka bila sretna. A i nama je bilo drago zbog toga. Ok, sljedeci.

Jebote, najzesce je bilo na Visceral Bleeding -u, bez sumnje! Bend za one koji vole noviji val tehnickih death/grind postava sa mnogo lomova, prijelaza, tehnickih riffova i dubokih vokala. A sto je jos bolje, Viscerali spadaju u kategoriju bendova koje se zaista isplati poslusati, tj. glazba ima nekog smisla. Zestoko. Zestoko. Gitaristi su radili vecinom riff-masakr (bez prevelikih solaza il sljicnog), zdredani mrsavi bubnjar je bilo odlican, ali najuvjerljiviji te veceri na bini bio je vokal koji je mrsavija i bezbrada verzija Johana Hegga (Amon Amarth). Njegove karakteristicne vrlo brze vokalne linije totalno pasu uz glazbu i daju joj osobnost, a i sam je pojava na stageu. Negdje pred kraj nastupa, drugi gitarist je samo ostavio gitaru, uzeo svoju bocicu svjeze izvorske vode bez CO2 i usred pjesme se pokupio u backstage (decko je bio bolestan or something). Bend je nastavio sa svirkom i - vid cuda - sada sa jednom gitarom bend je zvucao jos bolje, riffovi su bili bistriji i jasniji. I na kraju, ultimativni masakr pjesmom 'Time to Retaliate' (or something). Eto, za mene pozitivno iznenadjenje veceri i tip benda za sve one zeljne maksimalne tehnike, brzine i agresive.

Ta ta!! Vrijeme je za Deicide . Jedna od najkvltnijih death metal postava nekoc davno pisala je glazbenu povijest, izdavala jebacke albume ('Legion', 'Once upon the Cross'), ali se sada svela na prosjek. Ipak, prosjek koji je i dalje jako interesantan metal javnosti zbog nekoliko vjecnih hitova i, last but not least, nastupanja kontroverznog vokala/basiste Glena Bentona. Spominjati laprdanja i hirovito ponasanje vokala na ovim stranicama zauzelo bi previse prostora. Ipak, najsvjezija vijest s ove turneje je pijani i nadrogirani nastup istog u Danskoj tijekom kojeg je gubio dodire sa stvarnoscu i pricao kojesta o braci Hoffman (ex-gitaristi benda). U jednu ruku, kontroverzija oko ovog lika cinila je nastup jos malo pikantnijim jer vidjeti Bentona pijanog i jedva u stanju savladavati svoj instrument je zlata vrijedno iskustvo. Na zalost (hehe), 10.11. smo svjedocili jednom normalnom i sabranom Deicide nastupu. Drugacije receno, smatram da se trenutacno ovaj bend ne moze uhvatiti u boljem izdanju. Sad, jel to jos uvijek 'onaj' Deicide je upitno. Nakon odlaska brace Hoffman, Benton je odlucio nastaviti sa radom benda dovodeci session gitariste. I ma koliko god time bend bio u krnjom sastavu, tu vecer na bini stajala je krema americke (death) metal scene. Uz standardan Blenton/Asheim dvojac, gitare su zaokupirali Jack Owen (ex-Cannibal Corpse) i Ralph Santola (ex-Iced Earth, ex-Sebastian Bach itd.). Sad, mogli bi caskat o tome zasto je Owen napustio Cannibale pod razlogom gubljenja interesa za takvu vrstu glazbe, da bi na kraju zavrsio kao gitarist u Deicide-u. Doesn't matter anyway. Najvaznije je da su zamjenski gitaristi i prekvalificirani za svoju radnu poziciju. Bend oko 23h zauzima stage, ekipa se gura u prve redove i pocinje ekstaza i skandiranje.

Oko sat vremena svirke - Vise od ovog benda bi zaista bilo nerealno za ocekivati. Nakon sto se publika pobunila kada je najavljena zadnja pjesma, Blenton se 'ispricao' time da ne moze vise svirat jer ima jos tri koncerta za odradit (doslovno) do kraja turneje i da onda leti kuci. Ovo zadnje je izgovorio sa takvom srecom u glasu ko da je mali klipan kojeg cekaju Lego kockice kod kuce i kolacici od limuna.
Slaba komunikacija s publikom - Prvih pol sata malo toga je islo od Bentona prema publici. Decko bi tek tu i tamo napravio uvod nekoj pjesmi dok je najcesce izmedju pjesama ispustao nekakve uzdahe kao da stanca u pornicu pa se jadnik umorio. Smijeh. Jos veci smijeh bila je fanaticna publika koja je u ekstazi ponavljala sve te njegove uzdahe. Bwahahaha.
Zaista ne-los zvuk - Da, koliko god su prijasnji bendovi u trenucima bili zakinuti za kvalitetniji zvuk, toliko je Deicide uzivao u jasnom zvuku gitara i bubnjeva. Sto, naravno, i dolikuje bendu ovakve velicine.
Masa mocnih pjesama - Eh, ovo je bio najbolji dio koncerta. Bez komentara dodatnih, svirali su: 'Scars of the Crucufix', 'Once Upon the Cross', 'They Are the Children of the Underworld', 'Dead by Dawn', 'Serpents of the Light', 'Blame it on God', 'This is Hell We're In', 'Sacrificial Suicide', 'Deicide', 'Kill the Christians' (tijekom ove je bio smijeh vidjet Santolu sa krizem na lancicu oko vrata kako benga), 'When Satan Rules His World' itd.
Mrljav scenski nastup - Ajde, Santola se bacakao jos tu i tamo, Owen je (u svojoj maniri) stajao mrtav hladan sa jezikom polu-vani, koncentriran na svirku, dok je Benton u svojoj novoj, skracenoj frizurici bengao reda radi. Ipak, vokal mu je bio mocan i stabilan (karakteristika Deicide-a).
Ekipa - Publika je bila prilicno zahvalna. Jebacki je bio pogled malo otraga kad 70% publike unisono benga i baca se. Jer, da, glazba Floridjana je ko stvorena za oturanje i upravo je opposite side death metala kaka prezentira Visceral Bleeding.