Dosadni ponedjeljak dan je koji je svakako najbolje ubiti sa malo zestokog metala, a ako su na meniju zanimljivi mladi bendovi poput Ensiferuma, potegnuti do najblize nam zemlje Europske Unije po kisnom popodnevu najmanji je problem. Uz Ensiferum, nastupali su Graveworm i Communic, tako da je postava bila vise nego raznovrsna i uspjela privuci solidan broj bangera u maleni Orto-bar.

Prvi bend koji je otvorio program oko 9 navecer bio je norveski trio Communic koji je ove godine izdao prvijenac Conspiracy in Mind. Album je pobrao vrhunske kritike u tisku i webzineovima, a meni je takodjer fantastican i upravo sam zbog Communica najvise dosao na ovaj koncert. Za neupucene, muzika kakvu Communic svira mogla bi se svrstati pod progressive, ali sa dobrim dozama thrasha, a najbliza usporedba bio bi Nevermore. Dakle, mracno, zestoko i vrlo kvalitetno. A tako je bilo i uzivo. Iako se na deckima vidi da nisu bas navikli na stage, s obzirom da im je ovo prva turneja, sviracki su dio posla odradili besprijekorno. Otvorili su sa Communication Sublime, zatim svirali Ocean Bed, Silence Surrpunds i History Reversed da bi zatvorili sa Conspiracy in Mind, sve sa istoimenog albuma. Pet pjesama, ali sve duge i komplicirane tako da njihov nastup trajao gotovo 40 minuta. Zvuk je bio odlican, svirka takodjer (posebna pohvala vokalu/gitaristu Oddleifu koji je savrseno pjevao), ali atmosfera nazalost nesto slabija prvenstveno jer je bend vecini nepoznat, a i svirali su na samom pocetku dok publika nije dovoljno zagrijana. Medjutim, nastup zasluzuje najvise ocjene (jedina slaba tocka bili su uzasno falsani back-vokali basista Erika na Silence Surrounds), a za Communic se nadam da im predstoji duga i uspjesna karijera!

Ocekivao sam da ce Gravewom biti headlineri pa me iznenadilo kad su oni zauzeli stage nakon kratke pauze koja je uslijedila poslije nastupa Communica. Iskreno, od tri benda na repertoaru, Graveworm mi je bio najmanje privlacan jer nisam njihov fan, medjutim svoj su koncert otprasili vrlo dobro. Bio je to jedan energican nastup u kojem su prevladavale pjesme s novog albuma, poput Hateful Design, Nutopia i Never Enough, a na zahtjev publike su odsvirali i svoju poznatu obradu Maidenove Fear of the Dark.

Oko 11 sati svjetla se gase, sa zvucnika dopire Ferrum Aeternum i u klubu pocinje ludnica - na redu je Ensiferum! Ludi Finci su u potpunosti opravdali status headlinera. Fantastican set otvorili su sa Iron, a zatvorili sa Battle Song. Izmedju toga svirali su gotovo sve s albuma Iron i dobar dio prvijenca Ensiferum. Od vrhunaca treba izdvojiti Lai Lai Hei, Hero in a Dream, Tale of Revenge, Guardians of Fate, Old Man, Windrider. ma sve je bilo savrseno! Pogotovo me impresionirao genijalan instrumentalni dio u Into Battle. Bend u vrhunskoj formi, atmosfera odlicna, zvuk sjajan, sve u svemu fenomenalan koncert. Za vrijeme njihovog nastupa publika je jednostavno prokljucala. Zvijezda je bio vokal/gitarist Petri, koji je usprkos mladoj dobi drzanjem i nastupom pravi ''rock star'', a to dokazuje i imageom (kaubojski sesir, ''vintage'' Kramer gitara - nisam mislio da cu vidjeti legendarni ''banana-neck'' u akciji ikad vise!) koji me podsjetio na jedan drugi kultni finski bend - Hanoi Rocks. Impresionirao me i novi basist Sami Hinkka, koji je peglao sestozicani bas i nabrijavao rulju simpaticnim plesovima. Cak bih se usudio reci da Ensiferum puno bolje zvuce uzivo negoli na ploci, njihova muzika svojim pamtljivim melodijama pokrece publiku bez greske, a mocni pjevni dijelovi postaju jos upecatljiviji kad ih pjeva citava dvorana. Sve u svemu, vrlo upecatljiv nastup mladog benda koji odusevljava nepretencioznoscu i kvalitetom i opcenito jedna magicna vecer u ljubljanskom Orto-baru.