|
Jedni od najvećih velikana heavy-power metal njemačke scene 80-ih, Grave Digger, opet su nas odlučili počastiti svojim dolaskom ovdje. Kao podrška uskočili su njemački Orden Ogan, te death metalci Infernal Tenebra iz Rovinja.
Žao mi je što predrupu, dečke iz Rovinja, nisam uspjela ni vidjeti ni čuti, a kamoli fotkati zbog problema s menadžerom Grave Diggera. Iako mi je bila odobrena photo akreditacija, njihov menadžer koji je stajao na upadu, nije mi dozvolio da uđem sa fotoaparatom unutra. U istoj situaciji našlo se još nekoliko fotografa s ostalih medija. Navodno se ranije trebalo obratiti tom gosponu pa njega moliti photo pass. Nemam pojma, nije ni bitno. Zahvaljujući organizatoru koncerta ipak su nas na kraju odlučili pustiti unutra, ali photo pitu nismo smjeli ni prići. I taman dok se sve to završilo, i Infernal Tenebra su završili.

Kad sam napokon ušla unutra, zatekla sam praznu dvoranu. Mislila sam da su svi otišli po piće, zapalit, u wc... Kad su Orden Ogan krenuli svirati prazan Boogaloo se napunio s tek 30-ak ljudi. Nakon prve pjesme, pozdravili su sramotno malobrojnu publiku, a pjevač je rekao da im je ovo najprivatniji i najmanji kocert ikad. Čak se i klavijaturist obratio publici i pitao ih : Zagreb, are you alive?! Tek je na sredini koncerta ukočena publika, koja je dotad samo stajala i pila pive, prestala glumiti ukočene kipove, i malo su se počeli bacati i pružati podršku bendu. Vjerojatno su ih razdrmali sa svojim ritmičnim power melodic metal pjesmama, u kojima ima i pomalo folk elemenata, a kome srce ne zaigra od tog... Iako pred malobrojnom publikom bend je dao sve od sebe da ih oduševi, pa je tako pjevač sišao sa stagea i svirao među publikom na što je rulja poludila i ushićeno pljeskala. Do kraja nastupa malobrojna publika čiji se broj popeo na 50-ak je postala glasna,te su pred kraj Orden Ogan uspijeli pridobiti uzvike i pljesak.
I napokon, negdje oko 22 sata Grave Digger je zasvirao. Vidjelo se da su začuđeni kad ih je u tolikoj dvorani dočekalo tek stotinjak ljudi koji su se nagurali uglavnom u prve redove, ali to nije utjecalo na njihov nastup, što dokazuje da profesionalno i u bilo kakvim uvjetima odrađuju svoj posao. Odmah su počeli žestoko i glasno prašiti s zanimljivim scenskim introm na gajdama ‘Days of Revenge’ koji se nastavio na ‘Paid in Blood’. Publika je otpočetka odlično reagirala na njih, a kako i ne bi kad se sastojala samo od pravih fanova, koji su sve pjesme znali napamet, bile one nove ili one koje su nastale dok se neki još nisu ni rodili. Uz pjesme s novog albuma ‘The Clans Will Rise Again’, počastili su nas i s nekoliko njihovih nešto starijih hitova i klasika poput balade ‘The Ballad of Mary (Queen of Scots)’, zatim ‘The Bruce (The Lion King)’ i još nekoliko s njihovog ‘Tunes of War’ albuma čiji su tekstovi bazirani na škotskoj povijesti i borbama za oslobođenje i nezavisnost tijekom mnogo stoljeća. U ovom prvom dijelu kocerta, uglavnom pjesma koja je najviše izazvala reakciju od publike i apsolutno podigla već ionako odličnu atmosferu, bila je ‘The Rebellion’. U drugom dijelu koncerta opet su se izmjenjivali stari i novi hitovi poput ‘Morgane Le Fay’, ‘Ballad of Hangman’, ‘Excalibur’, a na kraju ‘Knights of the Cross’. Taman prije nego će se popeti na bis, cijela dvorana je odjekivala: ole,ole,ole come back Digger... i na kraju su se i vratili i počastili nas još s ‘Hell of Disillusion’ te ultra hitom i svima poznatom himnom ‘Heavy Metal Breakdown’. Diggeri su tijekom cijelog nastupa bili neumorni i profesionalni, kao da su svirali pred 1000, a ne 100 ljudi, a naša publika od sto ljudi vrijedila je za njih tisuću koliko je bila glasna.
Na kraju je sve ipak ispalo super, jer od samog početka Grave Diggeri su imali komplikacije s kocertom kod nas,od promjene datuma održavanja zbog koncerta Slayera i Megadetha na isti dan, pa do promjene predgrupa. Iako je bilo malo ljudi, atmosfera je bila odlična. Drago mi je što sam na kraju uspjela ući i vidjeti odlične Grave Diggere, koji su dali sve od sebe da fanovi otiđu zadovoljni kućama. Nadam se da će nam uskoro i opet doći.

|