Cmar-net - Croatian metal and rock

Trebao je to biti divan dan, i bas sam se za taj divni dan potrudila sloziti shiny happy kompilaciju putne glazbe da nam vrijeme sto brze i ugodnije prodje..no naravno, things never turn out the way we plan, pa je tako, da karma ostane vjerna sebi, bilo i tada - tuga, cemer, jad i sivilo, od jutra do mraka, uz nezaobilazne galone i galone padalina. Krenula sam na meeting point i pristigla na rubu zivcanog sloma: sva mokra, promrzla, i mokra, i bijesna ko pas zbog tog stanja. Kako sam povrh svega uranila, krenula sam razgaliti ovu grim dusu kupovinom, pa eto ipak piva, koje bas ne preferiram, al bilo je to jedno koje dosta dugo nisam kushala, so why not... I ajde, taman sam se na

povratku nasla sa putnom ekipom, pa smo uz kojekakve peripetije ipak krenuli, i to negdje iza 18h. Zacudjujuce, uz svo lose vrijeme, putovanje je proteklo jako ugodno u razgovoru i slusanju 'kompilacije koja odvraca depresivna stanja'. Imala sam blagi feeling da cemo mozda kasniti, no negdje nakon 20:30h, upravo kada smo ulazili u klub, prvi je bend zapoceo svirku. Buduci da sam tako navrat/nanos uletjela unutra, bez prethodnog asimiliranja i uzivljavanja u okolinu i atmosferu, bend i njihova glazba su mi djelovali uzasno cudno i neprirodno. Nemojte me pitati da vam to opisem, mislim da je cisto stvar nekih subjektivnih psihickih stanja. Uglavnom, morala sam prvo malo razgledati taj prostor, meni do ovog trenutka nepoznat (prethodnim pohodima na koncerte sam vidjela sve ostalo u 'tom' kompleksu) i steci neko misljenje. O prednostima i manama, nesto kasnije. Dakle, prvi bend, imena Brutart, jedan je od dva slovenska benda koja su svirala te veceri. Ne znam je li to bilo iz razloga sto su na domacem terenu ili jednostavno zato sto su zvucali prilicno down i depra-like, decki koji su kakti trebali dignuti atmosferu i ljude na noge primljeni su mlako od strane svojih sunarodnjaka, od kojih bi tek pokoji usamljeni pojedinac nesto dobacio (ne znam jel rijec o pokudama ili podrsci jer pijani slovenski ne razumijem). Unatoc svemu, kada sam malo bolje obratila pozornost, uvidjela sam da bend nema apsolutno nikakve veze s gothic-metalom, s kojim su ih najavili na plakatu. Vokali su me uzasno podsjecali na stariju fazu Paradise Losta (npr.'Gothic'), no za nekoliko trenutaka me obuzela spoznaja da bend zvuci kao pljunuti Cemetary ('Black vanity'), i sto se vokalnih i melodijskih dionica tice, ali ipak mozda nesto brzi uz specifican zvuk gitara. U svakom slucaju zanimljivo, ali ne bas najuspjesniji izbor za ovakav profil koncerta.

Mental picture je bio bend koji nas je trebao pocastiti svojim melodic death zvukom, a ta melodicnost je zasigurno glavna komponenta ovog benda koju bih izdvojila kao prepoznatljivu kariku. Zaprepastila sam se kada sam preciznije osmotrila postav benda - sigurno nisu imali preko 18.g., a smijesno je bilo sto nam se svima ucinilo da je pjevac zapravo neka 15.ogodisnja djevojcica. Ali kad je taj 'curetak' otvorio usta umalo da nisam pala u nesvijest!! Nevjerojatna tehnicka potkovanost cijelog benda i genijalan vokal - stvari su koje nam odmah upadaju u uho. Kasnije se ispostavilo da decki sviraju zajedno vec dvije godine (a pjevac ima 18.g.), a prema rijecima gitariste iza sebe imaju zasigurno vec desetak koncerata! Izvanredno! Nazalost, zbog poslova tehnicke prirode (citaj: interview s Gravewormom) nisam imala prilike odslusati do kraja ove 'male' wizarde, a isto tako sam propustila i pola Gorthaursa :,( Pjesma na koju sam prispjela bila je posvecena svim ljudima koje mrze: 'The dust of our enemies', velika zestica, na koju je ekipa naprosto podivljala (wow, veliki bod za slovensku ucmalu publiku). Sram me je reci da je ovo bio prvi koncert Gorthaur's wrath-a koji sam uspjela (napokon!!) pogledati. Kad god su do sada negdje svirali naprosto mi nije bilo sudjeno zbog drugih obaveza biti prisutnom na mjestu dogadjaja. Ali evo ga, sve mi se pozitivno realiziralo. Prema rijecima Igora (aka Morbid, pjevac), u

konverzaciji pred sam dolazak na koncert, dobila sam informaciju da ce svirati u nesto izmijenjenom postavu i to s novim gitaristima (tj. bass i gitara, ak se dobro sjecam, ups!), sto je bio razlog samo pet odsviranih pjesama jer nisu stigli spremiti veci repertoar. Bez obzira na to, ono koliko sam ja uspjela vidjeti, bilo je posvemasnje razaranje medju publikom, kojoj ovaj bend vise i nije nepoznanica (uzevsi u obzir koliko su vec puta u Sloveniji nastupali), sto samo svjedoci koliko su dobro prihvaceni i cijenjeni, sto je opet s druge strane ogromna stvar, pogotovo za tako izbirljivu publiku. Svoj su koncert odsvirali brzo, zestoko, energicno, a pala je i fantasticna obrada Behemotove pjesme 'Christians to the lions'. Jedina zamjerka koju imam je totalno nenajavljeno nestajanje benda sa stagea, ne znam je li to trebalo biti efektnosti radi ili stogod, ali bend svoju zadnju pjesmu nije najavio kao zadnju, i nakon sto su je otprasili, samo su se pokupili bez pozdrava...hm, why o why?!

Nakon nesto krace pauze, dolaze Graveworm, postavljaju svoju opremu na stage ispred kojega se redovi fanova sve vise i vise zatvaraju. Zauzela sam strateski polozaj imajuci fino na uvidu citavu pozornicu i inventar na njoj. S prvim taktovima 'Into the dust of Eden' bend bez ikakvog uvoda zapocinje banganje s divljom predanoscu, koja ih je pratila tijekom citavog nastupa. Glavna figura na cijeloj pozornici je svakako bio pjevac Stefan Fiori, koji se nakon svake pjesme zahvaljivao publici na nevjerojatnoj podrsci i odusevljenju (sto nas ne treba cuditi buduci da im je ovo prvi koncert uopce u Sloveniji). Bend nismo docekali u originalnoj postavi za cim ne mogu izraziti svoje zaljenje jer se novi gitarista savrseno udomacio medju susviracima, dok je Martina na bubnjevima za potrebe ove turneje zamijenio jedan od najboljih austrijskih bubnjara, Moritz Neuner (Abigor, Darkwell, Dornenreich), koji je s iznimnom lakocom otprasio zahtjevne izvedbe ovog benda. Stefan i ekipa su nas pocastili s najlogicnijim izborom pjesama sa svoja tri full-lenght albuma, prakticki su odsvirali sve osim instrumentala. Mogli smo uzivati u Dreaming into reality, Beauty of malice, Drowned in fear, te Legions unleashed (za vrijeme koje je nastao ubojiti kaos u klubu) s 'Engraved in black' albuma. Potom i ostalih 'hitoidnih' sa 'As angels reach the beauty' i 'Scourge of malice' - A dreaming beauty, Prophecies in blood, Behind the curtains of darkness, Demonic dreams... No publici ni nakon ovoga nije bilo dosta, pa smo presretni docekali bis sa Abhorence, te izborom obrade oko koje su se Stefan i publika nadvikivali (Fear of the dark ili Losing my religion), gdje je naposlijetku ipak prevagnula Losing my religion. O dobrom koncertnom raspolozenju su svjedocili i dvojica fanova koji su se bez ikakvih izgreda popeli na stage i grlili se s pjevacem :)), a potom i uredno vratili natrag. Graveworm su definitivno odusevili svojim autenticnim izvodjenjem pjesama, nije se primijetila nikakva manjkavost u izvedbi - sve je pocelo, ostalo i zavrsilo na visokokvalitetnom glazbenom i tehnickom nivou. Moram priznati da mi je ovo bio jedan od mocnijih i nabrijanijih koncerata u zivotu.

Jedine zamjerke imam po pitanju kluba i DJ-a: prema imenu 'Gala hala' i uzimajuci u obzir prethodne prostorije ovog kompleksa, mislila sam da ce ovaj klub biti enormnih dimenzija, no tu slijedi jedno vece razocaranje. Prema velicini se klub nalazi negdje izmedju Attacka i Mochvare, s tim da je po 'kvaliteti' ipak nesto blizi Mochvari nego Attacku. Problem je bila i organizacija samog kluba jer je nepravilno podijeljen nekim stupovima koji mu samo oduzimaju na prostoru i zaklanjaju stage, koji opet ima problem sto je prilicno skucen i uzak ako za kanon usporedbe uzmemo proporcije onoga iz Mochvare, koji se pruza citavom sirinom kluba. Iz tog je razloga bila nevjerojatna guzvetina ispred bine dok je sa strane bilo previse praznog hoda, neiskoristivog zbog vec spomenutih stupova, ali i zvucnika na samom stageu, koji su smetali pogledu. Sto se tice izbora glazbe u stankama izmedju bendova, moram iskazati svoju ozlojedjenost losim izborom nekakvog Nu-metala i bar meni mahom nepoznatih bendova na tragu Soulfly-a, itd... A great NO-NO ako se sjetimo bendova koji su svirali ovu vecer, ali nije samo stvar u tome - za razliku od 'nasih' klupskih metal slusaona, koje su zanrovski zaista obogacene, ovdje sam svjedocila ultra-pilanju, koje je cak bilo nadjacano zamorom ljudi! E sad, je li to zbog loseg razglasa ili preglasnih ljudi, beats me...

Izasavsi iz kluba primijetila sam da kisa jos uvijek nije prestala padati, no to me sada nije uopce vise smetalo, a cemer je odavno ispario, taman negdje oko 'Christians to the lions'. Sretna zbog obavljenog interviewa i jos jednog izvrsnog koncerta, sjela sam u auto i uz zvukove presmijesnog australskog girlie benda Supremacy & putnog klana krenula natrag prema Zagrebu...