Otkad je Zagreb uvršten na počasnu listu europskih i svjetskih gradova koje veliki, poznati i dobri (jer to nije nužno isto) više ne zaobilaze naše dvorane, mnogi bendovi su njima protutnjali, a neki su se vraćali i po nekoliko puta (npr. Korpiklaani). In Flames, a bome i Noctiferia, spadaju među povratnike. Naime, prvom koncertu In Flamesa svjedočili smo prije koju godinicu, a ovog ponedjeljka odlučili su nam opet predati svoje vrijeme i uljepšati nam tjedan, a možda i mjesec (retroaktivno, jel).
Ekipu koja se skupljala po gradu na koncert moglo se već od ranog prijepodneva sresti kako po 'špici' piju kavu ili što već, a znak raspoznavanja bile su prepoznatljive brade i IF tetovaže. Tako je prostor oko kluba uoči koncerta bio krcat fanovima, majice iz raznih faza benda nosile su se na svakom koraku, a dva ogromna turnejska busa bila su okružena autima iz kojih je grmio hit za hitom.
U maniri svih koncerata posljednjih mjeseci, i ovaj je započeo već u 20 i nešto, otvorivši tako i službeno jesensku koncertnu sezonu. Noctiferia je izašla na pozornicu i bacila se na posao pred već vrlo dobro poznatom hrvatskom ekipom. Kako se već uobičajilo da budu predgrupa svakom žešćem bendu koji dolazi u Hrvatsku, događa se i da ih slušamo i gledamo i po par puta godišnje, tako da su već stvorili stalnu bazu fanova, koja se svaki put povećava, pošto oni svaki put sve bolje sviraju. Mora im se priznati da su se potrudili zagrijati prisutne, kojih je bilo možda i tristotinjak i koji su solidno ispunili dvoranu.
Nakon njihovog povratka u backstage, prošlo je i poštenih pola sata čekanja na In Flamese, za koje vrijeme su svi kojima je već dosta ljeta (zima dolazi!) izjurili na terasu uhvatiti kisika, pošto je dvorana već tada poprimala elemente saune.
Malo prije deset sati, na pozornicu su izašli dečki iz In Flamesa, pobravši odmah uzvike oduševljenja i započeli s (za prosjek godina prisutnih obožavatelja prigodnom) "Sounds of A Playground Fading". Za kratko vrijeme publika se snašla i pjevanje s bendom je započelo. Bez milosti su prašili s "Deliver Us" i "All For Me", sve redom pjesmama s posljednjeg albuma, predstavljajući ga ujedno tako i hrvatskoj publici. Slijedio je "Trigger" sa svima omiljenog albuma "Reroute to Remain", a zbog kojeg sam se ponadala da će odsvirati i meni omiljenu "Cloud Connected" (što se kasnije i obistinilo).
Nakon toga je slijedilo rešetanje po albumima, a svaku pjesmu je pratila sve bolje raspoložena publika. Čak se pomalo vidjelo (bilo ono stvarno ili dobro uigrano) iznenađenje na Andersu, koji je negdje pri sredini koncerta pozvao jednu curu iz publike da se popne na pozornicu i snima reakcije publike - a kako bi bend kasnije mogao zagrebački koncert usporediti s onima u ostalim gradovima s turneje. Cura je zaista prostajala ondje dobar dio koncerta, a svi prisutni u dvorani (a bila je krcata do vrha) su se bacili na skakanje i dohvatili se upaljača i majica. Čak sam u jednom trenutku primijetila da je nešto poput grudnjaka zavijorilo u sredini dvorane, tako da moram priznati da je bilo veselo.
Kako je na taj dan jedan od članova Noctiferije slavio rođendan, Anders mu je čestitao u ime svih i pozvao ekipu da mu odpjevaju pjesmu za rođendan, na što se spomenuta i odpjevala iz sveg grla, ali na hrvatskom, iako mi se činilo da je on očekivao da ćemo to učiniti na engleskom. Jadničak, ovako nije mogao sudjelovati, hehe.
 Što se pak ostalih članova benda tiče, doslovno su svi bili aktivni, skakali s kraja na kraj pozornice i uživali u elementu, a na samom kraju su pobacali i standardnu količinu trzalica i palica u prve redove. Moram priznati da ne mogu prežaliti što se Björn ošišao pred koju godinu, ali što je tu je...
Negdje oko desete pjesme je Anders upitao ekipu imaju li još snage, jer im predstoji još nekih osam pjesama za odskakati i odpjevati. To mi se činilo pretjerivanjem - jer tko još danas izvede 18 pjesama na koncertu? Rijetki su takvi. E, pa takav je na kraju bio baš ovaj koncert, protegnuvši se skroz do osamnaeste pjesme, ali već standardno (za In Flamese) bez bisa.
Najomiljenije svima pjesme ostavili su za posljednji dio koncerta, smjestivši tako "Only for the Weak" na četrnaesto mjesto, taman kad smo svi počeli sumnjati da ćemo ju uopće čuti te večeri. Kad je ubrzo nakon nje uslijedila i "Cloud Connected", oduševljenju publike nije bilo kraja! Ako je tad cura s kamerom još stajala na pozornici, imala je bome što i snimiti! Posljednje mjesto te večeri pripalo je stvari "Take This Life", koju smo odskakali već sa posljednjim snagama, pošto joj je ipak prethodilo 17 drugih i pošto se dvorana do tad već bila pretvorila u mikrovalnu pećnicu. (hint klubu - ventilacija!) Nakon nje se bend oprostio i uskratio nam bis ovog odličnog koncerta, što im se i može oprostiti jer su vjerojatno bili na izmaku snaga.
Pošto su organizatori ovaj put odlučili ostaviti pokrajnja vrata zatvorena, nije nam preostalo drugo nego da se uputimo ka glavnom izlazu, preko mora plastičnih čaša i ultraljepljivog poda. I što reći za kraj, osim da je koncert bio odličan, u maniri benda, a publika je dala sve od sebe kao na malo kojem događaju i za to i jedni i drugi zaslužuju sve pohvale. Također, neko vrijeme ne želim vidjeti preznojene ljude , ali me ništa neće spriječiti da do kraja tjedna držim In Flamese na repeatu. Ukratko - večer za svaku preporuku!
|
