Prva europska headliner "No More Serenity" turneja dovela je sad vec legendarne kanadske death metalce Kataklysm u Osijek potvrdjujuci da ce, nakon dovodjenja Vader-a i Pro-Pain-a, najveci slavonski grad i organizator Migrena imati sve vecu ulogu u organiziranju metal koncerata u Hrvata. Ali vec se puno puta pokazalo da sama velika motiviranost dovodjenja bendova nije dovoljna da koncert i uspije…ako cemo ocjenjivati uspjesnost ovog koncerta po posjecenosti onda koncert nije bio uspjesan jer se, po mojoj procjeni, u klubu Slavija okupilo oko 100 metalaca. Sa druge strane ako cemo uspjesnost gledati po svirci bendova i po stvorenoj atmosferi, onda je koncert bio jebeno dobar! E sad, zasto je posjecenost dogadjaja toliko podbacila - zaista ne znam i izgovora nema bas puno. Sam klub nalazi se u elegantnoj old-looking kuci, bina je improvizirana dok nastupe bendova mozete pratiti i sa balkona. Dalje, sto se samog paketa bendova na ovoj turneji tice, mogu reci samo - raznovrsno - spoj provjerenih headlinera (Kataklysm), bendova koji su napravili najveci posao izlaska iz undergrounda (Graveworm) i visoko obecavajucih bendova za koje upravo sada vrijedi 'make it or brake it' (Into Eternity). Bez ikakvih dodatnih domacih predgrupa koncert pocinje vec oko pola 9…

…i to kanadskom petorkom Into Eternity koja tek sa zadnjim albumom "Buried into Oblivion" (04) pocinje privlaciti vise pozornosti na svoju glazbu. Sto naravno ne znaci da su do sada svirali lose! Bas naprotiv, momci su tehnicki gledajuci bili najjaci bend veceri i steta je sto ne-bas-najbolji zvuk nije do kraja potencirao svu raznolikost njihova zvuka. A ta raznolikost ukljucuje tri vokala (growl, scream i clean), osnovu koja se bazira na death metalu (riffovi, pokoji blast), ali i mocne melodije, blagi dodir proga u strukturi pjesama i naglasene melankolicne refrene. Dovoljno brutalno da podigne publiku i dovoljno melodicno da ju zainteresira. Iako u pol devet zaista nije bilo puno ekipe u klubu, bend je izgledao motivirano i svjeze, prisutni su se vrlo brzo razbacali i atmosfera je bila na mjestu. Jos samo da je zvuk bio transparentniji…

…sto se nije puno poboljsalo nastupom njemacke black trojke Mystic Circle. Hm, ako se dobro sjecam, na njihovom zadnjem nastupu u Hrvatskoj prije koju godinu kao predgrupa Marduku imali su i klavijaturistu na bini, ali ocito je doslo do blagog zaokreta u zvuku na njihova zadnja dva albuma. Nastup postave je bio solidan, ali nista vise. U odnosu na Into Eternity puno pojednostavljena glazba, prosjecan black vokal, nist posebno komunikacija sa publikom i totalni glazbeni klisej. Ipak, ekipa je i ovdje nasla svoju srecu te headbanginga ni ovdje nije falilo. Klub se polako poceo puniti…

…i u prve redove se dobrano naguralo dolaskom Talijana Graveworm na stage koji su uz Kataklysm bili pravi miljenici publike. Nastup je zapocet sa "Legions unleashed" sa njihova zadnja albuma koji je vec polako u sjeni novog albuma koji se upravo stvara. Poprilicno brza i zestoka stvar ne prezentira mi bas najbolje njihov goth/black metal zvuk, ali je dobar uvod za kasnije sporije i vise atmosfericne stvari. Bend je poprilicno profesionalan na bini. Vokal motivira publiku, benga propeler ko pravi, klavijaturistica konstantno tresha (iako ne bas u ritmu..??!) i svaka pjesma je glasno pozdravljena. Iako je publika konstantno zahtijevala njihovu poznatu "Fear of the Dark" obradu, bend ju je na kraju zamijenio sa novom sporom pjesmom sa nadolazeceg albuma. Ovdje bih se jos malo osvrnuo na security na bini. Ne znam jel su ti momci ovdje imali svoju prvu gazu or something, ali bas mi i nisu ulijevali povjerenje i pokazali su povecu kolicinu neiskustva da su na kraju ispadali prokleto smijesni. Prije pocetka koncerta njih trojica su se poslagala na binu zaklanjajuci bend i ne pokazujuci volju za micanjem. Tako je na bini bilo cak devet ljudi i nije se dalo raspoznati tko svira a tko stoji i pazi na red. Na kraju je basist benda pokazao tipu da se makne sa bine da bi ljudi mogli normalno svirati. Kult…

…koji je nastavljen i oko 23.45 izlaskom headlinera Kataklysm na stage. Uz duzno postovanje svim predgrupama koje su se tu vecer odlicno prezentirale niti jedna od njih se nije mogla mjeriti sa kanadskim razaracima. Ovo razaracima vrijedi doslovno. O samom bendu mozete misliti sto god hocete. Istina je da su na pocetku karijere svirali nesto zahtjevniju i ekstremniju glazbu no sto danas rade, ali uzivo zvuce tako brutalno, dinamicno i jednostavno wow! I dok se stvari sa zadnja dva albuma cak i malo vise baziraju na groove-u no na njihovom self-proclaimed northern hyperblastu, uzivo zvuce puno bolje no na snimci. Zajedno sa bisom, decki su otprasili punih petnaest stvari koje su se izmjenjivale brzo kao na pomicnoj traci, bez nekih velikih filozofiranja izmedju pjesama. Sam bend je pojava na stageu. Pjevac Maurizio Iacono je doslovno gromada od covjeka, glazbena glava benda i sada vec dobro poznati producent u metalu gitarist J-F je mal i okrugao, basist Stephane je visok i mrsav, ali svi bengaju ko da im je to zadnje u zivotu. Posebna prica je novi bubnjar Martin. Kakve blastbeatove taj covjek prasi, to nije zdravo! Kolega Hypnos i ja smo ga bas gledali kako mu se tijelo grci dok pici zivotinjski intro na "Blood on the Swans" dok mu lice ne pokazuje niti trunke emocija. Totalna kocentracija, ali i pokretacki motor benda. Ili kako je to Hypnos najprikladnije opisao: 'Prasi kao sarac!'. Sto se playliste tice, bend se koncentrirao prvenstveno na zadnja dva albuma "Shadows and Dust" i "Serenity in Fire" i mirna srca se moze zakljuciti da je tu bilo velikih hitova ("In shadows and dust", "Where enemy sleeps", "The resurrected", "Ambassador of pain" itd.). Ipak nista se ne moze mjeriti sa jednom ultra-kultnom "The awakener" (znate onaj bass-intro, sporu gitarsku melodiju i zatim hyperblast), koja je uz "The orb of uncreation" nazalost bila jedina 'stara' stvar. Kako god bilo, publika je ostavila dusu od benganja, neki veseljak je na kraju gurnuo i jednog sikjuritija sa bine, ekipa se ko na pravim malim koncertima penjala na stage i isla dajvat (sto bas i nije bilo uspjesno jer ih nije imao tko docekati), neki su se penjali, grlili clanove benda i bengali s njima na bini. Ma zakon… Enivej nakon negdje oko sat i dvadeset minuta i tri pjesme bisa (plus bolesni drum solo) bend je napustio stage doslovno trijumfalno. Eto, unatoc tome sto je bilo prrrokletno hladno i sto nije bilo previse ekipe, ovo je bio jedan od najmocnijih nastupa koje sam ikad gledao i Kataklysm je opet porastao u mojim ocima. Veliki, veliki bend…

Set-lista:

Manipulator of Souls
Illuminati
Ambassador of Pain
Il Diavolo in Me
Chronicles of the Damned
As i Slither
The Resurrected
The Awakener
Where the enemy Sleeps
For All Our Sins
In Shadow and Dust
Drum solo
Blood on the swans
Orb of uncreation
Serenity in fire