Dok sam, uspinjuci se beskonacnim Schlosserovim stubama, tradicionalno ispijao Erdinger, kroz vijuge je isla misao:"Bit ce dobrooo!" .. Pogotovo uzevsi u obzir da sam, zbog pomalo neuobicajene politike Lupa-promotions-a (organizatori koncerta) isao po ulaznicu u vrijeme tonske i cuo prepoznatljiv "Kornovski" zvuk basa ..
Pozitivna strana tog odlaska jest dakle da imam (istina, eventimovu) ulaznicu za uspomenu, a osim toga upoznah jednu od ljepsih PR djelatinca na ovim prostorima (sorry Bobo, ali..). Negativna je pak strana sto sam nakon toga morao kroz gradsku vrevu ici za poslovima u drugi dio grada i dok se ponovno vratih na Salatu odsvirase i Popeye i Father.
Kad sam ih vec spomenuo, a uzevsi u obzir da su se znali cuti raznorazni prigovori u vezi predgrupa, osobno smatram da je, usredotocimo li se na stil i kvalitetu, izbor te dvije grupe za support (govorimo li o domacim grupama, naravno) bio najbolji moguci. Tim vise mi je zao sto sam ih propustio (Popeye me uvijek extra oraspoloze, a nisam ih dugo gledao).
Vratimo se mi mom uspinjanju .. Dakle, Erdniger finished, ulazim na koncertni prostor i ostajem neugodno iznenaden. Iako je bilo govorkanja da je koncert rasprodan - tribine su bile prazne (samo jos jedan dokaz da ne treba slusati traceve)! Istina, to je bio dobar potez organizatora jer bi se, da su tribine bile otvorene, ljudi razmilili po njima pa bi vjerojatno izgledalo da je posjecenost jos manja.
Sveukupno je bilo oko 2200 ljudi sto je, usudio bih se reci, sramotno malo. Ocito je da, s jedne strane, u nas jos uvijek ne postoji taj obicaj odlazaka na koncerte, a s druge, publika jos uvijek nije ekonomski dovoljno jaka da bez puno brige "pregrize" 260 kn koliko je kostala ulaznica.
Ajmo dalje. Stage je bio standardan. Nista pretjerano posebno. Fieldy(bas) lijevo (gledano iz publike), Jonathan(vokal) u sredini, Munky(gitara) desno, a iza njih, na platformi (s desna na lijevo) samples/keyboards, pa prateci vokal u liku nekog albino plavokosca (koji me strahovito podsjecao na mladu verziju Warrel Danea) odjevenog u crno, u sredini za bubnjevima Joey Jordison (Slipknot), do njega perkusionist (i dalje mi nije bas najjasnije zasto im je on trebao) i na kraju drugi gitarist. Iza njih veliki banner sa nekom starom celavom facom.
Ono sto nitko nije mogao ne vidjeti jest i da je par metara iza Jona stajao ogromni nigga (ilitiga ugodno popunjeni afroamerikanac) u bijeloj majici. S desne strane, malo dalje od Munkya bio je jos jedan, takoder oveci i jednako tako u bijeloj majici.
Cast Jonovim potrebama za kisikom i securityu i kojecemu, ali mogli su to sve malo diskretnije izvesti. Meni je, iako je Jon bio dosta pozitivno raspolozen i otvoren prema publici to ipak stvaralo neku barijeru. Svi znamo da postoje neuracunjivi fanovi i da security jednostavno mora biti i ispred pozornice kao i negdje na njoj samoj, ali ovaj momak je doslovno strsio (mogli su mu, ako nista drugo, odjenuti crnu majicu pa bi se koliko toliko stopio s okolinom). Zanemarimo li (tesko, ali ipak) tog gospodina (i njegovog kolegu iza Munkya) ukupno je, ako ste brojali gore navedeno, na pozornici bilo osam glazbenika !
Jon je, u skladu s ocekivanjima, imao stalak za mikrofon designed by Giger, nosio crni klit i dokoljenke. Ostatak banda bio je uglavnom odjeven u tamnije tonove. Trebalo bi posebno spomenuti Fieldya. Tijekom cijelog koncerta trudio sam se skuziti je li to stvarno on ili samo neki izuzetno slican zamjenski basist. Covjek je jaaako smrsavio. Umjesto svog uobicajenog hip hoperskog izgleda bio je sasvim normalno odjeven, marama na glavi i Iron Maiden majica .. i sto mi je najvise nedostajalo - svirao je kao sasvim obican basist - bez onog okomitog drzanja basa i izvodenja ludorija na njemu. No sve bih mu to oprostio da je najbitnije - zvuk basa bio onakav kakvim sam ga zelio cuti i kakvim sam ga zapravo nakratko i cuo na tonskoj.
Cuo se taj sound na par sekundi na mozda 2 stvari. Ostalo je bio jedan sasvim obican i gotovo necujan bas. Steta.
Kako sam dosao i do zvuka, zadrzat cu se jos malo na njemu. Razglas je bio domaci, ali osobno tome ne pridajem neki negativan predznak jer u lijepoj nam domovini ima itekako dobre opreme, tako da bih probleme vezane uz to prije prebacio na ljudski faktor nego na "porijeklo" opreme. Problem je naime sto je zvuk bio dosta lose rasporeden. Na nekim dijelovima koncertnog prostora bio je sasvim dobar, ali, nazalost - samo na nekim. Vokal se dosta slabo cuo, za bas sam vec rekao (mada mi se cini da je to bio odabir samog Fieldya), a bubnjevi su definitivno bili prenaglaseni (sto nije cudo jer je osim Joeya lupao dakle jos jedan perkusionist, a i onaj plavac je kad nije pjevao takoder mlatio po necemu (imao je nekakvu cinelu i jedan floor tom)). Medutim, kad smo kod toga, nije stvar bila samo u glasnoci bubnjeva vec i u stilu. Joey je cijelo vrijeme gazio bubnjeve i dodavao je tri puta vise udaraca nego sto ih na nekim pjesmama stvarno treba tako da mi je na trenutke zvucalo kao da sam na koncertu nekog banda koji se zove Joey & Korn. Cast njegovom umijecu, ali ne znam kako bi izgledalo da recimo Dave Lombardo dode svirati u npr. Amorphis i svira Elegy svojim uobicajenim stilom !?
Korn je velik bend, mislim da to nikome ne treba posebno objasnjavati i samim time bilo bi i vise nego dovoljno da odsviraju svoje stvari na uobicajen nacin, tako da mi nije jasno zasto su im potrebne takve egzibicije. Bila je fora kad su u jednom trenutku odsvirali drum dio iz Slipknotovog Blister Exists, ali smatram da je taj egzibicionisticki dio trebao na tome i ostati. Da budem jasan - ja obozavam bubnjeve, ali ovdje sam ipak dosao slusati / gledati Korn, a ne gore navedeni band. No, nekima se, koliko sam primjetio sve to skupa svidjelo pa eto, valjda Kornici znaju sto rade, a o ukusima necemo..
Setlista - uobicajena za turneju. Trajanje oko sat i pol. Nemam nekih posebnih zamjerki na izbor pjesama.
1. Here To Stay
2. Twist
3. Good God
4. Coming Undone
5. Somebody Someone
6. Falling Away From Me
7. Right Now
8. Shoots & Ladders / One
9. Divine
10. Got The Life
11. Evolution
12. Y'all Want A Single
----------------------------
13. Twisted Transistor
14. Freak On A Leash
15. Clown
16. Throw Me Away
17. Blind
Nove stvari me nisu odusevile, ali ako me to imalo ekskulpira ja sam jedan od onih - Follow the Leader / Issues fanova. Prvi od ta dva albuma me doslovno pomeo, a drugi mu je sjajan nastavak. Da sam ih tada uspio uhvatiti live - nikog sretnijeg od mene.. Naravno, zahvaljujuci tome bio sam happy sa svakom odsviranom pjesmom sa ta dva albuma .. i sjetio se - kad je vec debeli nigga bio nasred stagea - mozda su mogli s njim odraditi Children od the Korn (koji nije bio odsviran) da bar necemu sluzi J .
Kad smo vec kod albuma i gore spomenutih novih stvari, osim Untouchablesa kojeg takoder smatram sjajnim albumom iako ga na neki nacin dozivljavam ambijentalno (kao npr. Soulfly 3 ili Burning Red od Machine Heada u smislu da cu ih rado poslusati solo ili u malom drustvu tijekom veceri / noci cisto kao neku laganu, a opet "metalsku" podlogu) cini mi se da se Kornova glazba pocela razvodnjavati. Ne mislim pod time je sada bitno da ostane zestoko, nego da je potrebna nekakva promjena (medutim, za moj ukus to nije ubijanje bubnjeva kakvo smo dozivjeli na koncertu, barem ne za ovaj band odn. njihov glazbeni stil) koja ce dati posebnost cijeloj prici (kakvu je i imala na svom pocetku) jer u protivnom sve ce se svesti na stancanje jednolicnih albuma (no dobro, to ipak nije tema ovog reporta pa cu se ovdje zaustaviti).
Od ostalih stvari bitnih za jedan nastup uzivo, spomenut cu da light bio standardno dobar kakav se vida na koncertima tog tipa, ali ni po cemu spektakularan (zato pozivam ljubitelje lighta da se pojave na Toolovom rujanskom koncertu u takoder u organizaciji Lupa-e).
Publika je, iako malobrojna, bila dobro raspolozena. Neki (nazalost) i predobro pa je svako malo letjela neka napola puna casa pive u svim smijerovima. Osim toga znala je poletjeti i pokoja (srecom plasticna) boca pa je jedna takva zavrsila i u Jonathanovoj glavi. Sramotno ako se mene pita, ali eto nista sto vec nismo dozivjeli (sjecam se da je upravo na Salati na Zagreb gori idiot Stipe iz Hladnog piva zavitlao staklenku u publiku) ...
Iako je Jon dobio bocom, kao sto sam ranije spomenuo - odnos s publikom bio je stvarno i vise nego ok. Naravno da su nastupile ovacije kad je izasao sa gajdama (istina, kad je ekipa pocela urlikati gajde se nisu ni cule), a ono po cemu je zasluzio sav moguci respect jest da je na pocetku Blinda - rekao "I also would like to dedicate this song to our fan .. Marin who is not with us anymore - this one is for you, brother" te uperio mikrofon prema nebu. Marin Zrile, koga mnogi znaju kao konobara iz Dobrog Zvuka, nedavno je poginuo u prometnoj nesreci, a bio je velik fan Korna. Marine, nadam se da si cuo posvetu.
Ujedno ovdje apeliram na sve vas koji ste vozaci da posvetite vise paznje i imate obzira prema pjesacima i biciklistima!
Eto, mogao bih vjerojatno po svom starom (dobrom?) obicaju tipkati i tipkati, ali vjerujem da vam je ovo dovoljno (ako ne i previse). Steta sto nije bilo vise ljudi, sto zvuk nije bio malo bolji i sto nisu svirali malo duze - ipak su mladi i ako mogu neki puno "oronuliji" bandovi koji sviraju zescu glazbu - mogli bi i oni, ali nema veze, meni osobno je drago sto sam ih vidio i smatram da moje misljenje dijele svi oni koji su ih ikada slusali.
