Predobro, prezakon, masa energije, hrpa nabrijanih ljudi, euforija u zraku i opce ludilo. Machine Head je uspio izvuci sve iz fanova, zadnji tracak energije, zadnji atom snage, sve. Usudio bih se reci da je ovo najbolji klupski koncert na kojem sam ikad bio. Organizacija je za razliku od vecine koncerata u Hrvatskoj, bila zakon, sve je funkcioniralo bez ikakvih problema. No kako sam ja pred Tvornicu dosao oko 15 do 8, i morao jos i finisirati pivu nazalost prvu predgrupu "Caliban" nisam vidio. Eh da... Samo da jos malo ishvalim organizatore, koncert je, vidi cuda, poceo tocno kao sto je bio i zakazan, u 19h (rekose mi ljudi koji su za razliku od mene dosli na vrijeme). Ja sam stigao taman na God Forbid i jako ugodno sam se iznenadio. Brzo i zestoko, puno energije, i tjera na headbang :) God Forbid inace svira ono sto se zove "New wave of American Metal", i to rade odlicno... I onda nakon sto sam se ubio od skakanja na God Forbid, dolazi Machine Head.

Cini mi se da je bilo oko 21, kada su poceli prvi taktovi "Imperiuma" i u dvorani nastaje ludilo... Ja sam naravno bio u prvim redovima. Nakon par(jedno 5-6) stvari sam morao otici popit pivu i ohladit malo, jer su majica i hlace bile mokre... Dakle uputim se do frenda, i krenemo popit pivo, kad eto za sankom niti 2 metra od nas stoji Slaven Bilic. I tako smo poceli pricati, tojest, ja sam vise bio usmjeren na svirku, ali je zato kolega Hemeroid imao razglabanje od cirka sat vremena. Uglavnom trcanje do sanka, brzinsko ispijanje piva, trcanje natrag u rulju. Malo da se osvrnem na tehnicku stranu koncerta... Dakle prva stvar lightshow... Nesto nenadjebivo, predobro pogodjeno, uglavnom savrseno. Kada su reflektorski rackovi prvi put onako zapravo okinuli u dvorani je nastao jebeni dan... To je samo jos vise raspalilo ekipu i pocela je jos veca "koljaza" u prvim redovima.. Sound je bio generalno dobar, ali je tu i tamo malo "zakasljucao", i to je jedina kritika. Na tome se moglo malo bolje poraditi, pa da dobijemo pravi audio-vizualni spektakl, ovako je to bio "samo" show za dugo, dugo pamcenje ;) Ali na publiku koja se tada tamo zatekla mogu imati samo najbolje komentare. Energija, neutaziva zelja za dobrim provodom i odlaskom s koncerta totalno polomljen, jednom rijecju zakooooon!!!! Jedini bas crni trenutak koncerta je bio kada se Phil (gitarist M.H-a) tokom koncerta malo "zaljuljao"... Covjek otisao u backstage, da se malo oporavi, i do kraja nije bilo nikakvih drugih "incidenata". Osim zakon reprertoara... Stvari koje su totalno digle ekipu tipa "Ten Ton Hammer", "Davidian", "The Blood, The Sweat, The Tears", pa jos kao secer za kraj tri obrade: "Metallica-Creeping Death", "Iron Maiden - The Trooper" i ona koja ce se pamtiti zbog tragicno preminulog Dimebaga na taj dan "Pantera - Walk".

Svima koji na ovo nisu otisli treba biti masu zao, jer su propustili jedan od najboljih koncerata koji je Hrvatska vidjela u zadnje vrijeme...