Danak u krvi napokon se poceo naplacivati. (Kvalitetnih) koncerata je, nazalost, previse. Ne zelim da sad ispadne da se raja uvijek buni: ne valja kad nema koncerata, ne valja kad ima koncerata. Nije stvar u tome. I nije stvar u tome da su ljudi izbirljivi. Jednostavno, polako dolazi vrijeme ljetnih festivala, a pojedinacni metal koncert u Hr i Slo (posebno ovi u Slo) su ipak precesti, i polako, preskupi. Naime, za ovaj Marduk na dan koncerta se trebalo izvalit skoro 180 kn. Previse. Isto se, naravno, odrazilo i na posjetu doticnog. Iz prvotno planirane hale Cvetlicarna koja prima preko 1000 ljudi, koncert se prebacio u prostor velicine moje dnevne sobe - Orto bar. Prilicno je sramotno sto niti takav prostor nije bio popunjen. Tako mozemo govoriti o brojci od 70-ak prisutnih. A Marduk je daleko od malog benda. I jos k tome vec dugo nisu svirali live jer se bubnjar Emil Dragutinovic oporavljao od povrede ruke. I jos je, k tome, nova postava jos uvijek svjeza. I jos, k tome, prezentiraju izvrstan zadnji album 'Plague Angel' i live album 'Warschau'. Kako je ova dramaticna drama u dva cina udramatizirala ovu nedjelju procitajte u iducim recima (by opaki mean vokal najavljivaca na RTL-u).

1. cin. Necrodeath . Koliko su ovi Talijani kvalitetna zamjena za prvotno najavljivani support bend - black metal Svedjane Setherial, ne znam, ali ova cetvroka nije losa. Neki death/thrash reklo bi se. Onako, dosta old-school, tipa netrigerirani bubnjevi i isprane hlace. Vokal malo vuce na Tom G. Fischera. Iako talijanska ekstremna metal scena bas i nije na glasu, nelose ovi veterani sviraju brzu treseriju s kaoticnim solazama i ogranicenim stage actingom. A ne znam jel bi se i ja pretgro od stejdz-ektingarenja da sviram na mini-bini koja ekipi iz prvog reda sluzi kao oslonac za pivo. A jebiga. Plusevi za obrade Black Sabbatha i Venoma. Ipak, publika je potaknuta na pozitivan response i mislim da bi se na njihov novi uradak <100% Hell> moglo bacit uho.

2. cin. Tako mal koncertni prostor ima svoje prednosti. Jebote, u zadnje vrijeme o kojem god koncertu se radilo, covjek jedva da moze vidjet sto se dogadja na bini, a kamoli neometano doc skroz do stagea. I zato je feeling ovdje bio totalni underground. Orto Bar prostor je tako mal da se, naravno, o nekom backstageu ne moze ni pricati pa glazbenici moraju ic kroz rulju da bi uopce sisli s bine. Zakon. (To me malo podsjeca na onaj kultni koncert Koldbranna i Grenjaura u Dugom Selu, tko je bio shvatit ce o cem govorim). Marduk -ovce ocito nije smetao broj prisutnih. Nakon malo vise od sat vremena svirke sa sigurnoscu mogu utvrditi da je ovo bio jedan od najboljih koncerata kojem sam prisustvovao. Ali ajmo redom. Vodja, gitarist i songwriter postave Morgan Steinmeyer Hakansson je, izgleda, jedan od onih tiranina u (black) metalu. Nakon sto je covjek uvidio da mu bend polako ulazi u glazbenu jednolicnost, kroz dva studijska albuma otpusta clanove benda za koje se smatralo da su nezamjenjivi (pjevac Legion primjerice), dovodi svjezu krv u bend i izdaje jak materijal zvan 'Plague Angel'. A kako to sve zvuci uzivo? Novi pjevac Mortuus je totalna pojava. Nakon odgledanog koncerta bez problema cu zaboravit staru postavu Marduka i s veseljem ocekivati novi album nove postave. Mortuus-ov dublji black vokal, snazan efekt jeke na mikrofonu i raznolik stage-pressence totalno pasu. Momak je predvodjen motom 'a little less conversation,a litlle more black metal' bez problema drzao koncert u rukama. Nadalje, jos uvijek novi bubnjar, Svedjanin srpskih korjena Emil Dragutinovic ne da je razvalio bubnjeve, nego jos jedan stupanj vise. Ajmo sad iskreno.... prijasnji bubnjar Fredrik Andresson koji je s bendom odsvirau masu albuma nije los, ali njegov bubnjarski pattern je konstantno isti!!! Dosadan, jednolican. Poslusajte pazljivije opet 'Panzer Division Marduk' i sve je crno na bijelom. Emil, pak, em sto je brzi na blastu, vise je raznolik i svojim preciznim bubnjanjem daje bendu vise tehnicku no hladnu stranu. Meni pase. I, na kraju, 'novi' basist je Magnus Devo Andersson koji je vec svirao gitaru u bendu al davnih dana, tko bi se sjetio sad napamet tocno kad. Decko je spontaniji i izgleda vise zainteresiran za svirku od ex-basiste B. Wara. Eto, ta ta, to je nova postava.

Od pocetka do kraja, publika je bengala, moshala i mlatila se kao da nema sutra. I staro i mlado i zensko i musko i ono srednjega roda, nije vazno, slavilo se kao da se gleda zadnji koncert u zivotu. Nakon svake stvari radilo se buke kao da ima cetiri put vise ljudi u 'dvorani'. Osim izvrsnih pjesama, briljirao je i zvuk. Mal prostor i jedna gitara rezultirali su mocnim, pumped-up zvukom u kojem je ipak dominirao kristalno jasan zvuk bubnjareva dobosa. A decko je mlatio. Primjerice, cetverominutna poznata njihova 'Slay the Nazarene' uzivo je otprasena za dvije minute. Isto vrijedi i za 'Panzer Division Marduk'. Koncertom su prevladavale novije stvar, sto je vecini odgovaralo jer to su izvrsne stvari: furiozne 'The Hangman of Prague', 'Blutrache' i 'Throne of Rats' i spora, kratka 'Seven Angels, Seven Trumpets'. Zavukli su se tu i 'stariji' hitovi poput 'Azrael', spomenute 'Slay the Nazarene', 'With Satan and Victorious Weapons', 'Bleached Bones', 'World Funeral' itd. Od stvarno starih stvari bilo je malo toga - jedino 'The Black' i 'Sulphur Souls' koje su pokazivale ipak nesto drugaciju stranu Marduka, dok jos nisu toliko prasili i dok je black metal atmosfera bila vaznija. Sama atmosfera koncerta je bila dosta mracna, zbog vrlo male prisutnosti svjetla i spomenute jeke na Mortuusovu vokalu.