Nakon nekoliko velikih festivala koji su obilježili i ovo ljetno vrijeme, među koje ubrajamo nama najbliži Metal Camp, ali i onaj najveći Wacken festival u Njemačkoj, došlo je vrijeme za jedan manji festival koji će sakupiti šaroliku paletu nešto više ili manje poznatih metal bendova koji su imali i još uvijek imaju snažan utjecaj na metal sceni. Radi se prvenstveno o bendovima black metala, sa naravno velikim udjelom i bendova ostalih podžanrova kao što su thrash, power, ali i ostali ispremješani žanrovi raznih podvrsta. Metal Mania festival se ove godine vraća u mirni mali gradić Komen smješten tik uz granicu sa Italijom koji se nakon dvije godine pauze ponovno aktivirao i ponudio upravo ono što svakog obožavatelja metal glazbe ne može ostaviti ravnodušnim. Dvodnevi festival zapravo je počeo standardnim warm up party-em večer prije službenog početka na kojem su nastupali tri manja lokalna benda Woli Wo, Morana i Goatblood. Nekolicina publike očito je već u petak započela svoje vikend bančevanje koje se u svom pravom mahu nastavilo u subotu kao prvi službeni dan početka festivala.

SUBOTA 13.8.  (Destruction, Horna, Wizard, Keller, Somrak...)
Početak prvog dana je bio u obilježju dolaska publike na prostor festivala uz koje se nalazio prigodni dio za parking i kampiranje koji su (za razliku od nekih drugih festivala) bili besplatni. Kako festival po svojoj veličini ne spada u kategoriju onih većih, ovaj je brojio ukupno negdje između 1000 - 2000 ljudi, ovisno o danu i bendu koji je svirao. Pošto je bendova bilo puno za dvodnevni festival svirke su počinjale dosta rano, tako da su neki svirali po najgorem suncu od 11 i pol ujutro, sa satnicama između 20 do 30 minuta što nije baš bilo adekvatno dobro jer su praktički nastupali pred doslovno 10 ljudi koji bi se nalazili na prostoru stage-a. Među njima su se uglavnom nalazili domaći slovenski bendovi iz branše raznih metal žanrova, od deatha, grind-a, powera pa sve do black metala. Naravno, bio je tu i jedan naš domaći bend Decomposing Entity koji su isto tako imali nezahvalno vrijeme sviranja, no eto, ovaj puta je broj bendova bio daleko preveliki za jedan stage i puna dva dana svirke. Naš dolazak na festival bio je ranim poslijepodnevim satima u vrijeme kad je bilo najviše sunca tako da se dan uglavnom provodilo u nekoj hladovini koje nažalost na prostoru kampiranja baš i nije bilo, tako da je masa metalaca uglavnom zaposjela okolne kafiće koji su se bez problema prilagodili novopridošlim gostima. Iz svega 3 ili 4 kafića koliko ih ima u Komenu po cijeli dan dopirala je samo metal glazba, a u njima se moglo vidjeti samo masu metalaca svih uzrasta. Ozbiljniji početak svirki na festivalu u subotu je započeo slovenskim black metal bendom Somrak koji je sakupio svoju bazu fanova od nekih 100-200 ljudi. Na raspolaganju su imali oko 40-tak minuta i u to vrijeme su sasvim kvalitetno predstavili svoj materijal u obliku prvog albuma ''The Abhorred Blessings''. Svoju black metal stranu nisu baš nešto ukrasili onakvim materijalom kakav je karakterističan za razdoblje ranog black metala već sa ponekim industrial elementima koji su vješto kamuflirani iza same glazbe. Scenski nastup je bio popraćen bez karakterističnog corpse painta, ali zato je polijevanje krvi po pjevaču i prvim redovima bilo ono bez čega očito nisu mogli. Preko 6-7 odsviranih pjesama publika je dobro prihvatila njihovu glazbu i nakon toga red je došao na izmjenu njezine garniture. Zbog šarolikih žarnova prvog dana to je postala uobičajena praksa. Slijede slovenski thrasheri Keller koji su nastavili festival u karakterističnom tonu koji je publika puno više pozdravila nego onaj blackerski. U vrijeme njihove svirke posjetili smo štand sa majica i CD-ima koji je bio šarolik izborom, ali količinski i ne tako velik. Većinom nastupajući bendovi (osim završnih Destructiona i Entombeda) nisu imali svoj asortiman već je štand imao ponudu albuma domaćih slovenskih metal bendova uz neizbježne ostale metal bendove čijih se CD-a naslova može naći u svakom malo boljem CD shopu. Cijene su bile relativno pristupačne dok većina nastupajućih ne-domaćih bendova praktički nije imala nikakvu ponudu svojih artikala što je bilo veoma neprihvatljivo. Nakon slovenskih Kellera red je došao na njemačke legende power metala Wizard koji su svoju svirku započeli u veoma dobrom i uigranom tonu. Iako nisam pretjeran fan njihove glazbe publika ih je veoma kvalitetno prihvatila i nastup od sat vremena prošao je veoma brzo nižući svoje najveće koncerte hitove uz nešto više materijala sa zadnjeg albuma ''...Of Wariwulfs And Bluotvarwes'' sa kojeg su odsvirali i ponajbolju In The Sign Of The Cross koju je publika pjevala zajedno s njima. Nakon ugodnog nastupa skupilo se nešto više ljudi koji su došli vidjetli glavni bend toga dana - Destruction, a kako ih je od njih djelio još jedan ne tako svakidašnji bend bilo bi neopravdano propustiti taj nastup. Radi se o bendu Horna, jednom od ponajboljih finskih black metal bendova koji se rijetko kada može vidjeti da sviraju blizu naših krajeva. Njihova svirka svakako je bila više nego upečatljiva zbog samo scenskog nastupa na kojem je dominiralo uglavnom samo crveno osvjetljenje i otkrivalo glavne aktere ovog istinskog black metal zvuka. Glavnu pozornost plijenio je novi vokal Spellgoth čija je karizmatična pojava pridonijela svojevrsnoj svježini kod svirki uživo. Obučen u halju ispod koje je očito bio gol 'ko od majke rođen (što se moglo vidjeti tokom nastupa) svako malo je pokazivao nekakve znakove rukom (iz koje nije ispuštao pentagram) koji nisu baš karakteristični za black metal glazbu već više za nekakve astrološke prilike. Možda ovo zvuči smiješno, ali tako nekako je i izgledalo. Glazbeno veoma dobro potkovani započeli su svirku sa pjesmom Muinaisten Alttarilta sa zadnjeg albuma i kaos je mogao započeti. Preko sat i pol vremena preletili su preko cijele svoje diskografije i odsvirali po subjektivnom dojmu svoje najbolje stvari. Zvučno su bili veoma dobro uglađeni, a pohvale osim vokalu idu i ostatku postave koja se nije štedila predstaviti svoj materijal što je najbolje moguće. Jedina zamjerka ne ide sviračkom djelu već onom sa kojim uspostavljaju kontakt sa publikom i to na finskom jeziku. Ne znam da li je to dio njihovog nastupa ili nisu znali kamo sviraju, ali očito je da ih nitko nije ništa razumio osim onih univerzalnih fraza tipa ''satan'' i tome slično. Nastup su zatvorili sa pjesmom Örkkivuorilta sa prvog albuma kako bi mjesto na pozornici prepustili velikanima thrash metala - Destructionu.
Destruction je svoju satnicu malo produžio na sat i 40 minuta i svakako je po cijelokupnom dojmu bio najbolji bend prvog dana. Upravo na njima se sakupilo najviše ljudi na festivalu i od početka do kraja nastupa držali su publiku na nivou stalne uigranosti koju su krasili mosh pit i neprestano benganje. Moglo bi se reći da je malo tko ostao suzdržan i gledao njihov nastup samo reda radi. Basist Schmier je svakako pridonio upravo toj euforiji neprestano nabrijavajući pubiku i jednotavno nižući pjesmu za pjesmom bez prevelike pauze. U jednom djelu je čak zbog mikrofonije bacio jedan od mikrofona u publiku jer je tonac vjerojatno nije znao ukloniti. Odsvirali su ukupno preko 13 pjesama što je popriličan broj, a među njima su se našli naslovi kao The Butcher Strikes Back, Nailed To The Cross, Devolution, i na zahjetv publike stvar Bestial Invasion. Sve skupa Destruction je okrunio  završetak prvog dana i nakon cijelodnevnog benganja bend koji je bio zadužen za ''outro'' prvog dana je slovenski Hellcrawler kojeg je malo tko doživio zbog mnogobrojnih tehničkih poteškoća.
Highlight prvog dana: Destruction, Horna i Wizard.

NEDJELJA 14.8. (Entombed, Sargeist, Baptism...)
Drugi dan je po mojim očekivanjima bio puno bolji naročito što se tiče line-upa. Prvenstveno radi bendova finskog blacka kao što su Sargeist i Baptism, te na kraju švedskog Entombeda. Krenimo redom. Dan smo započeli meetingom sa ekipom iz Splita predvođenu kolegom urednikom Anternetom. Zbog paklene vrućine i sparine, zbog koje se većina posjetitelja povukla pod krošnje lokalnih šumica ili po obližnjim ranije spomenutim kafićima, prve lokalne manje bendove ne vjerujem da je itko gledao, osim možda ponekih malobrojnih entuzijasta. Reklo bi se da je prijašnji dan uzeo svoj danak po tome pitanju tako da je većina uglavnom čekala zadnjih nekoliko bendova ne bi li ih pozdravili i dočekali kako spada. Tako nažalost nismo bili u stanju gledati naše domaće death metalce Decomposing Entity čija je satnica započela u nezahvalnih 13 sati popodne. Kao i na prijašnjem danu, tako je i ovaj bio ispunjem mahom sa slovenskim metal bendovima sve do ranih večernjih sati za koje su se spremali bendovi radi kojih su mnogi pohodili ovaj festival ili ovaj festivalski dan. Prvi po redu koji je započeo grand finale festivala je finska black metal institucija Baptism. One man bend kojeg predvodi Lord Sargofagian poznat po svom radu u bendovima Behexen i Satanic Warmaster imao je jedan od boljih nastupa na Metal Maniji, barem što se tiče black metal kategorije bendova. Izgleda se finski black metalci vole odjevati u halje sa kapuljačama, tako da je i ovdje vokal bio ogrnut u svoju spomenutu odoru koja mu je oduvijek bila trademark. Koncert su započeli pjesmom Chalice Of Death sa zadnjeg EP materijala nakon koje su nadovezali svoje ponajbolje pjesme sa ostalih izdanja, koncentirajući se više na zadnji album ''Grim Arts Of Melancholy'' sa kojeg su odsvirali odličnu laganiju i atmosferičnu stvar Flames i thrasherski nastrojenu Malicious Rites. Osim ostalog vrijedi spomenuti i Morbid Wings Of Sathanas sa istoimenog albuma na kojoj je svepristuna publika neumorno bengala. Ostatak postave Baptisma odradili su solidno svoj posao na gitarama i bubnjevima i na to nemam nikakvih zamjerki. Sat i nešto sitno vremena koliko je trajala svirka prošlo je jako brzo i ubrzo nakon njih na stage se penju Sargeist, također veoma hvaljeni finski black metal sa sirovim i hladnim pristupom sviranja black metala. Predvođeni gitaristom Shatraugom i ostatkom postave koju sačinjavaju članovi Horne i bivši članovi Behexena svoj su nastup dobro započeli i manje više solidno odsvirali nekoliko pjesama. Između ostalih pjesama najupečatljivija im je bila Let The Devil In sa tog istog albuma, nakon koje se je pjevač nakon pokazivanja srednjeg prsta nekome u publici jednostavno pokupio sa pozornice nakon niti sat vremena svirke (iako su po satnici trebali odsvirati barem sat i 20 minuta). Zbog toga puni potencijal benda nije pokazan kako treba, te je skladno tome njihov nastup neslavno završio radi gluposti, iako i dalje ne znam jeli posrijedi to bio iscenirati dio koncerta ili ne. Bilo kako bilo, ništa posebno, osim svirke (naročito bubnjara koji je doslovno razvaljivao set bubnjeva) nije bilo po ničemu upečatljivom. Malo duža pauza nastala je do zadnjeg benda Entombed koji su imali tu čast zatvoriti ovaj dvodnevni festival, i to uspjeli napraviti baš onako kako treba. Iako osbono ne slušam ove šveđane koji praše kvalitetni death metal, mogu sa sigurnošću reći kako ih je publika dobrano pratila u svojem nastupu koje se također protegao na preko sat i pol vremena. Za razliku od prethodnog dana na kojem je kulminirao Destruction, Entombed nisu uspjeli napraviti takvu istu euforiju, ali zato su svi fanovi benda zasigurno uživali u njihovoj svirci. Također, zgodno je spomenuti kako je na Entombedu bilo nešto manje ljudi nego na prijašnjim bendovima, valjda zbog umora pristunih ili zbog toga što ih baš ne slušaju. Nakon jednog bisa na kojem su odsvirali još dvije pjesme bend se zahvalio svim prisutnima i najavio svoj ponovni skori dolazak na naše prostore.

Kad sagledamo sve aspekte ovog festivala možemo sa sigurnošću reći kako je Metal Mania festival prvenstveno orijentiran za ljubitelje istinskog metal zvuka koji je sakupio široku paletu bendova koji ga i predstavljaju. Ova inačica festivala sakupila je ponajbolje bendove thrash, black i death metala sa ponekim malim odstupanjima, a dobra atmosfera i lokacija svakako će rado opet biti posjećena ukoliko dogodine budu svirali bendovi po guštu kojih se isplati pogledati i poslušati.