Posljednjih se godina pokazalo da susjedna nam Slovenija uvjerljivo drzi primat sto se tice zanimljivih koncerata. U skladu s tim, dobili smo priliku vidjeti zajednicki co-headlining koncert finske folk-metal atrakcije Moonsorrow i doomera Swallow The Sun. Zanrovskoj sarolikosti ovog dogadjaja doprinjela je i njemacka brutal death metal grupa Debauchery, koja je nastupila kao support band. Mjesto zbivanja bila je dvorana Stuk u Mariboru.

Uz poneke poteskoce pri polasku, nas je sestero krenulo kombijem za Maribor, gdje smo se nasli s ostatkom ekipe iz Hrvatske, koji su dosli autima. Iako nas je iz Hrvatske doslo gotovo petnaest, interes za ovaj koncert kod slovenaca bio je relativno malen, sto se dalo i nagovijestiti jer pri prolasku kroz grad nismo vidjeli niti jedan jedini plakat s najavom za koncert. Tako je dvorana Stuk, povrsinom mozda velika kao dvije Mocvare, ostala poluprazna, sto je, s druge strane, omogucilo ugodnije pracenje koncerta, bez naguravanja, laktarenja i s laganim pristupom prvom redu. Sama dvorana je jedno od boljih mjesta za odrzavanje koncerata u kojima sam dosad bio - ozvucenje je bilo odlicno, light-show takodjer, stage prostran i pregledan, a u njenom sklopu se i nalazi i klub u kojem se moze efikasno kratiti vrijeme u pauzi izmedju bendova.

U istom se klubu nalazio i stand s merchandiseom bendova. Ponuda je bila zaista velika: svaki je bend imao više modela majica po vrlo prihvatljivim cijenama, a bilo je tu i prisivaka, kapa, CD-ova, naljepnica, plakata, pa cak i tangi s logom Swallow The Suna. Nakon sto smo opustosili stand, krecemo prema stageu, jer su decki iz Debaucherya vec poceli sa svirkom.

Debauchery je za mene bilo vrlo ugodno iznenadjenje, buduci da nisam neki veliki fan tog stila glazbe. Imali su zanimljiv scenski nastup (svi su bili natopljeni umjetnom krvlju), a pjesme su jednostavno tjerale na benganje. Usto, i zvuk im je bio kristalno cist (koliko se ta fraza moze primjeniti na brutal death?), odnosno, svaki se instrument odlično čuo u svakom kutku dvorane. Osim toga, uspostavili su i odlican kontakt s publikom, dovikujuci se s njima i saleci se na svoj racun. Nastup su odradili profesionalno do samog kraja, ne obaziruci se na nezgode tijekom svirke (basistu je pukla zica, pa je morao mijenjati bass usred pjesme). Netom nakon nastupa su clanovi banda dosli do standa s merchandiseom, gdje su bili vrlo otvoreni i pristupacni, spremni na slikanje, dijeljenje autograma i pricanje s fanovima.

Nakon kratke stanke radi preuredjenja stagea, pojavljuju se Swallow The Sun. Kako ih dotad uopce nisam imao prilike cuti, sa zanimanjem sam se preselio u prvi red da bi pratoio koncert. Ugodno me iznenadilo sto je i tamo zvuk bio besprijekoran - iako sam stajao tocno ispred velikog zvucnika, mogao sam jasno cuti sto svaki pojedini instrument svira (osim klavijatura, koje su bile za nijansu pretihe). Spori doom s tek ponekim brzi dionicama nije bas mogao pokrenuti publiku, no to nije smetalo nekolicinu vjernih fanova banda koji su u prvom redu ekstaticno pjevali uglas s vokalom i izvijali se u ritmu pjesama. Sve skupa je zvučalo zaista mocno - duboki bassovi koji su dopirali iz zvucnika tresli su me od glave do pete. Kontakt pjevaca s publike je bio u redu, iako su se mozda svi clanovi banda drzali malo preprofesionalno. Setlista Swallow The Suna izgledala je ovako:

Descending winters
Out of this gloomy light
Don't fall asleep
Too cold for tears
These hours of despair
Deadly nightshade
Doomed to walk the Earth
Swallow

Ne bas previse dinamican, ali svakako impresivan nastup zavrsio je nakon nesto vise od sat vremena, a bend se nakon bisa povlaci sa stagea i takodjer odlazi do standa s merchandiseom, ustupajuci mjesto Moonsorrowu.

Decki iz Moonsorrowa zapocinju svoj nastup vrlo energicno, dinamicnom pjesmom 'Kylan paassa' sa svog prvijenca 'Voimasta Ja Kunniasta', izazivajuci pritom mahnito benganje publike. Moram priznati da me zanimalo na koji ce nacin band predstaviti svoj novi album 'V: Havitetty', buduci da se sastoji od dvije pjesme od po pola sata. Odgovor na to pitanje stize vec sa iducom pjesmom - odsvirali su 'skracenu' verziju pjesme 'Tuleen Ajettu Maa'. Sumnjam da je itko u dvorani ostao ravnodusan na savrseno tocno odsviranu u trajanju od 15 minuta. Nastavljajuci sa 'Kuin Ikuinen' s albuma 'Suden uni', prelaze na malo kasniji dio karijere, tocnije na album 'Veriskeet', odnosno pjesmu 'Karhunkynsi'. Setlista je bila sastavljena tako da obuhvati sve faze opusa banda, s malo većcim naglaskom na one ranije, posebice na 'Voimasta Ja Kunniasta' album. Nakon pjesama 'Sankaritarina' i 'Lalli', zavrsavaju s 'Kivenkantaja' s istoimenog albuma. Vidno ekstaticna publika zove ih na bis, te se vracaju i konacno zavrsavaju svoj nastup s 'Aurinko ja kuu'. Na cijeloj turneji nema Henria Sorvalia, poznatijeg pod imenom Trollhorn, jer vjerojatno ima obaveze prema maticnom Finntrollu. Njegovo mjesto ritam-gitarista odlicno je upotpunio Janne Perttila, koji je s Villeom Sorvaliem prije zajedno svirao u bandu The Sinkage. Iako je Ville tijekom cijelog showa imao dosta dobar kontakt s publikom, nekako se ne mogu oteti dojmu da je u to mogao unijeti malo vise zara, cini se da su po tom pitanju oba banda podbacila u odnosu na Debauchery. S druge strane, nakon showa su se i oni pokazali vrlo pristupacnima i voljnima za slikanje, a svi su se bandovi kasnije druzili s fanovima na afterpartyju u klubu MC Pekarna.

Sve u svemu, bio je to jos jedan odlican koncert, zbog kojeg cemo zasigurno jos pozornije pratiti zbivanja u susjednoj nam dezeli.