Muse, famozni britanski trio posjetio je napokon i nase tlo u velikoj dvorani Doma sportova. Predgrupa, zagrebacki alternative/rock bend Adastra krenuo je zagrijavati dvoranu oko 20 sati te je zavrsio malo prije 21, kad je Muse trebao nastupiti. Probivsi se u 3. red zeljno sam iscekivala taj moment cca. 25 minuta. Vec tijekom probe svjetala fanovima je naznaceno da ce im uz izvrsnu glazbu i oci biti nagradene posebnim vizualnim efektima. Bend je stupio na pozornicu oko 21.30 otvorivsi koncert pjesmom Knights of Cydonia s posljednjeg albuma , na kojem se bazirao veci dio set liste. Izvanredni svjetlosni efekti pratili su svaku pjesmu, dvorana je bila prosarana bogatim dijapazonom boja koji se iz pjesme u pjesmu mijenjao, kako pomocu mnogobrojnih reflektora i zica protkanih lampicama, tako i na tri popratna video screena u pozadini stagea. Vizualni dio je bio odlicno obraden, jednostavno spektakularan. Medutim, to je sve samo sladak dodatak ovoj izvrsnoj izvedbi. Fizionomijom sitni Matthew Bellamy (vokal, gitara i klavijature) je dokazao svoju energičnost i multitalentiranost konstantnom izmjenom instrumenata i nevjerojatno preciznim i cistim falsettom. Na trenutke bi skakao sa svojom svjetlecom el.gitarom, drugi bi cas elegantno prebirao po akusticnoj gitari, da bi na poslijetku na obradi Nine Simone dokazao svoj izuzetan pijanisticki virtuozitet. Razlike u time postignutom intenzitetu pjesama su se vrlo ocito reflektirale na publici koja je u skladu s pjesmama skakala, pjevusila, vristala i mahala upaljacima, kako obicno na koncertima biva. Tako je i Muse sa svojim starijim hitom postigao pogo usred dvorane, a originalnim riffovima između nekolicine pjesama i pokoji kvazi - headbang, ukazavsi tako na specificnu individualnost svoje glazbe i nemogucnost da ih se etiketira pa tako i ogranici na jedan glazbeni zanr. Voljela bih spomenuti da su krajem navedene pjesme po zraku odskakivali gigantski plavi baloni punjeni konfetama koji su razveselili publiku :). Sve u svemu, koncert je trajao sat i pol vremena, ozvucenje je bilo vrlo dobro. Chris Wolstenholme (bas) i Dominic Howard (bubnjevi) su vidljivo vrsni glazbenici, harmonija je vladala zvucnicima, ali imam jednu malu zamjerku - po mom misljnju vokal je bio pinkicu pretih, ali mozda je i kakofonija koju je proizvodila publika u pokusajima imitiranja Mattovih istancanih glasnica kriva sto ga na trenutke nisam dobro cula :). Set lista:

Knights of Cydonia
Map of the problematique
Hysteria
Supermassive black hole
Butterflies and hurricanes
Feeling good
Soldier's poem
Invincible
Starlight
Time is running out
Plug in baby
New born ---
Take a bow
Stockholm syndrome