Halloween kao tradicionalni praznik priznat je i slavi se diljem svijeta, pa tako i kod nas. Ali bilo bi uistinu blesavo tvrditi da doticni praznik u Hrvatskoj ima ne-znam-kako-veliki odjek u populaciji, tj. vise sluzi kao izlika za jos jedno pijancevanje nego za prikladno maskiranje i stvaranje ugodjaja. Ipak, najvaznije od svega je sto je iduci dan uvijek neradan pa je odluka za odlazak u Sloveniju na velikane Napalm Death pala jos lakse. A kao treba nam velika izlika za otici na Napalme. Ovaj bend, barem u mom svijetu, predstavlja ne samo jedne od zacetnika grindcore-a i death metala, nego i, za metal standarde, polako ljude u godinama koji se sve sigurnije vracaju svojim korjenima i prase bolje nego ikada. I na ovoj europskoj turneji promoviraju upravo jedan brzi, nabrijani grindcore/punk/death metal album imena i ako je suditi po proslogodisnjem nastupu ND-a u Mocvari, onda nas je ovdje trebao ocekivati audio masakr. Tako i bje.

Iako je cijena karte od 180kn bila malo, ovaj, visoka. Ne znam koliko je to zapravo do benda, a koliko do cinjenice da je ovaj paket nastupao u malom Orto Baru pa je organizator morao visom cijenom karte pokriti troskove. Da, Orto Bar je mal bar. Ali za ovakve bendove izuzetno prikladan. Postave kao sto su Napalm Death naravno nastupaju i na velikim open air festivalima. Ipak, smatram da se pravi feeling i sva snaga glazbe ovog benda moze dozvijeti samo u manjim prostorima s gotovo izravnim kontaktom clanova i publike. Tako ovdje i bje.

Unatoc visokoj cijeni karte, mali klub je bio dupkom pun i iako je vani bilo fino prohladno, toliki broj stisnutih jedinki je vec poceo forsirat van znoj sto nije dobro uzimajuci u obzir da je tek prvi bend izlazio na stage. Mendeed , ni vise ni manje nego Skoti, koji su ove godine izdali svoj prvi studijski album. Ajde da budem potpuno iskren - stigli smo samo na zadnju stvar koja je prezentirala bend u miksu svedskih melodija, brzog ritma, HC vokala i clean refrena basiste koji, zacudno, zna pjevati sto je rezultiralo finim refrenom. Momci svi mladjahno izgledaju i upravo sam procitao da su pod Nuclear Blastom pa im zaista zelim toplu buducnost.

Niti sljedeci bend nije glazbeno odgovarao Napalmovcima, sto ne mora odmah znaciti nesto lose, nego samo garantira raznovrsnost. Born From Pain su Nizozemci i pravi su prototip metalcore benda. Blagi tough pristup, dovoljno zestokih, ali simpliciranih metal riffova i brzih ritmova da ih se zove metal, ali i taman mosh dijelova, backing vokala i skakutanja da ih se naziva hardcore-om. Iako nisam prevelik fan doticnog zanra momci znaju svoj posao. Uklopite energicni i nabrijani scenski nastup s isto tako nabrijanim, vrlo dobrim razglasom u Orto Baru i dobit cete taman koncert i zvuk za moshanje. Poziv koji su neki rado prihvatili.

Ali sve ovo je bio macji kasalj za ono sto slijedi. Sad su se svi vec dobrano natiskali u prve redove i nabili trbusine na stangu u prvom redu i nakon kratkog namjestanja instrumenata gase se svjetla. Na scenu izlazi najkultnija frizura metala, ona basiste Shane Embury-ja, sitni, ali bacvasti bubnjar Danny Herrera, mladjahno izgledajuci gitarist Mitch Harris i legendarni vokal Barney. Svjetla se jos nisu upalila, intro 'Weltschmerz' je jos uvijek parao zrak. I cim je zavrsio krece onaj spomenuti audio masakr koji moze stvoriti samo mali Orto Bar, nabrijana publika i Napalm Death . Zvuk je bio nesto smuljaniji no na predgrupama, ali ovdje je dobro odgovaralo. 'Sink Fast, Let Go' je naravno prva pjesma i bubnjevi su bili tako nastelani da je blast bio tanak i taman cujan, bas-gitara taman mutna, gitara taman glasna i....o da....ti VOKALI! Znate kako masetina ekstremnih vokalista na studijskim albumima zvuce na jedan nacin, a uzivo je to nesto potpuno drugacije, totalno neprepoznatljivo i mrljavo. Barney s time nema problema. Zapravo covjek je vokalno u zivotnoj formi. Polusajte zadnja 3 albuma. Decko ima takav ekstremni vokal da je to za sjest i plakat od srece. Al onako, ridat. Uzivo je isti. Ali to nije sve. Spomenuti Mitch, gitarist, radi takodjer totalnu vokalnu mizantropiju. Ima vioske screamove koji se mogu cuti i na studijskim albumima koji uzivo daju bendu dodir histerije jer su isti radi dodane jeke upravo zaglusujuci i pomalo zastrasujuci. Predobro.

Barney ja na stageu naravno stalno u pokretu svojim trademark plesom i vidi se da daje maksimalno sebe u nastup - unosi se publici u lice dok pjeva, znoj prsti, ekipa se doslovno lomi (ovdje svaka cast jednoj Slovenki koja je lomila slabije likice u mosh-pitu), temperatura je strasna, ali do kraja nesto vise od sezdeset-minutnog nastupa nije bilo milosti. Pjesme su vecinom sa zadnja tri albuma gdje je manje death metal i vise grindcore utjecaja. Death metal faza benda zastupljena je sa samo dvije pjesme koje su ionako neizbjezne u repertoaru benda: 'Suffer the Children' i 'Siege of Power'. Pred kraj nastupa naravno da je uletio set 5 stvari sa debija 'Scum'. Taj dio je prestrasno dobro odsviran - milina je za cuti te stare stvari u jos brutalnijoj, live izvedbi. Stari dobri basic grindcore.

Napalm Death je uzivo izvrstan bend koji prsti energijom, histerijom i agresijom i, ono najvaznije, zdravim razumom u tekstovima tj. poruci. Bend ima nesto za reci i u toj misiji ne posustaje. Zato se toplo nadam da ce decki prasiti i za deset godina. Kad opet sviraju negdje u blizini? To se ne propusta.

Set-lista:

Weltschmerz
Sink Fast, Let Go
Unchallenged Hate
Suffer the Children
Instruments of Persuation
Fatalist
Narcoleptic
When All is Said and Done
Puritanical Punishment Beating
Breed to Breathe
In Deference
The Code is Red...Long Live the Code
Identity Crisis
Scum
Life
The Kill
Deciever
You Suffer
Smear Campaign
----------------------
Nazi Punks Fuck Off
Siege of Power