INTRO:

•  Oblacno, tmurno, kisa

•  Jos k tomu nedjelja

•  Guzve na ulazu u Ljubljani ko da su milijunski grad

•  Kvacilo u autu skoro pregorilo

•  Sto god to znacilo

•  Krsenje prometnih pravila i to prateci one koji kao znaju gdje se nalazi dvorana J

•  Mjesto dogadjanja - Mediapark

•  Dvorana velicine Boogaloo/Pauk-a otprilike, iako su oba navedena nasa kluba bolja sto zbog velicine bine, sto zbog opce organizacije prostora

•  Buduci da je Slovenija u EU, potrudili smo se doci na koncert u pristojno EU vrijeme - oko 8, i ne prevarismo se.

•  Ljudi je definitivno moglo bit vise.

•  Podij je bio popunjen negdje jednu trecinu, dok je balkon bio pun.

•  Nevermore merchandise se prodavao ko mutav - posebno hoodie/sweats (kako god se to zvalo) na ciferslus koju je nosio svaki treci luzer (no insult intended).

•  Koncert zove.

MERCENARY:

•  Nelos bend u svakom slucaju, al nije da sam upao sa stolice od srece

•  Njih sestorica su se nagurala na stage

•  E sad, sto tocno ovi Danci sviraju nikako da se razjasni do kraja

•  Reklo bi se melodicni death/power.

•  Glavni vokal ostavio je najsnazniji dojam - fizicki izgleda poput mladjeg brata Tim Owensa, dok mu vokali variraju izmedju visokog cleana i screama

•  Impresivna boja vokala u svakom slucaju, iako se covjek jebacki naprezao da bi to sve uopce otpjevao.

•  Basist je odradjivao death vokale.

•  Iako je zvuk poprilicno zadovoljavao, publika je bila solidno trula - na 'hey, hey' poticanje pjevaca na akciju, u zrak bi se diglo samo par ruku.

•  Ipak, naslo se tu i ocito zadrtih fanova benda koji su znali sve stihove napamet.

•  Dakle, dosta dupliranja vokala, melodija, mid-tempa i konkretnog prezentiranja.

•  Nakon cirka pola sata svirke bend je izgledao zadovoljan svojim ucinkom, a i publika ih je na kraju otpratila u backstage solidnim pljeskom.

DEW-SCENTED:

•  Zatim slijedi nesto potpuno drukcije.

•  Ove thrashere gledam, evo, po treci puta (if anyone cares harhar) i nikada nisu razocarali.

•  Dew-Scented = moderni-up-tempo-Slayer-thrash sa dozama death metala

•  Ovim nastupom petorka je prezentirala najbolje sa zadnja tri albuma - 'Impact', 'Inwards' i 'Issue VI'.

•  Za bubnjevima je bila opet nepoznata osoba jer bend ima konstantnih problema sa bubnjarima.

•  Ovaj puta palice je preuzeo likic sa svilenom kosuljicom i kaubojskim sesirom na glavi (wtf?), cime se nije bas uklapao u lezerni thrash image benda

•  Nastup otvara 'Unconditional' i pokazuje sto nam predstoji u sljedecih 45 min - brzi i nemilosrdni thrash sa pametno postavljenim brejkovima i dobrim blastovima.

•  Ako ovo nije za razvalit glavu od benganja, onda zaista...

•  Ipak, nasi sjeverni susjedi su pokazali da je moguce ostati miran i na ovako dobro agresivnu glazbu, iako je reakcija publike bila puno bolja no na prijasnji bend, a cak se malo i zamoshpitalo.

•  Kako je set prolazio i brze stvari se konstantno izmjenjivale, onaj Antun aus Tirol na bubnjevima pokazivao je zavidnu razinu savladavanja svog instrumenta.

•  Na jedinoj sporijoj stvari ('Rituals of time') prezentiranoj na koncertu bilo je najmanje benganja u publici (bwahahaha) - dakle, ocemo samo staccato riffove i brzi ritam!

•  Na kraju se i tajna bubnjara razrijesila - ni vise ni manje no Reno Killerich je sjedio za bubnjevima!!! (ex-Dimmu Borgir session bubnjar, ex-Vile, ex-Panzerchrist bubnjar).

•  Dakle - decki su odradili jedan energicni show sa jednostavnim scenskim nastupom: benganje i samo beganje.

•  I jos ovo: svima onima koji vjeruju da je 'stari' thrash jedini pravi zvuk thrash metala predlazem hvatanje ovog benda negdje uzivo.

•  Jebeno dobro!

•  Svirali su, izmedju ostalog: 'Unconditional', 'Processing Life', 'Turn to Ash', 'Bitter Conflict', 'Cities of the Dead', 'New Found Pain', 'Soul Poison' itd.

NEVERMORE:

•  Naravno, koliko god Dew-Scented i Mercenary bili dobri bendovi, publika se ipak cuvala samo za jedne, neponovljive - Nevermore.

•  Prvo bi se trebalo reci da ovaj bend nije svaki dan na turneji.

•  Drugo, decki su izdali mozda i najjaci album u karijeri - 'This Godless Endeavor'.

•  I eto dva razloga zasto ih se ovaj puta moralo uhvatiti uzivo.

•  U medjuvremenu vecina ekipe se stisnula u prve redove, dok se i balkon ispunio do zadnjeg mjesta.

•  Prvi na binu izlazi bubnjar Van Williams, onako, blago rezignirano.

•  Slijedi virtuozni gitarski dvojac Loomis/Smyth, te Sheppard na basu.

•  I na kraju, kvt kvltova - pjevac Warrel Dane (koji je od zadnjeg albuma izgubio masetinu kila (iz zdravstvenih razloga)) u svojoj cupi vezanoj u rep i Nevermore kapi.

•  Prva pjesma se znala odavno unaprijed - 'Born' sa novog albuma i, iako doticni album znam napamet uzduz i poprijeko, nisam ju prepoznao u prvi mah.

•  Koji k je to sa zvukom!?!?! Alo, ovo je Nevermore, bistroca svih instrumenata se itekako zahtijevala da bi se pohvatala sva glazbena finoca.

•  Prelazi se na drugu stranu bine (blize Loomisu) i zvuk je nesto bolji iako daleko od prihvatljivog.

•  Rulja je slavila bend od prve do zadnje pjesme. Cim je prva stvar zavrsila gromoglano deranje i pljeskanje protutnjalo je dvoranom ko da se radilo o 2000 pristunih.

•  Tako treba.

•  Slijedi jos jedan slatkis sa novog album - 'My acid words'.

•  Ovdje bi odmah htio spomenuti da je Warrel Dane otpjevao ko grcki bog! Da, malo malo se hvatao za vrat (prehlada, kazu), ali to nimalo nije umanjilo masetralnost njegova vokala. Gotovo svaki ton je bio na mjestu! Warrel, svaki ti dao...

•  Kontakti s publikom bili su sporadicni, ali dovoljni.

•  Prava euforija nastala je kad su najavljene stvari sa 'Dead heart in a dead world' albuma, poimence - 'Narcosynthesis' i 'The river dragon has come'.

•  E, sad vec mozemo govoriti o zvuku kakv treba bit! Loomisova gitara je pojacana i one solaze na zadnjoj navedenoj stvari su zvucale kako bi i trebale - mocno, bez fulanog tona. Loomis, svaki dao i tebi...

•  Ok, ajmo jos malo natrag u proslost, iako ne predaleko. Slijedi par pjesama sa 'Dreaming neon blacka'. Thrasher 'Beyond within' bio je ocekivan, dok balada 'Dreaming neon black' nesto manje, ali upravo se tu vidjela posebnost benda:

•  Naime, znate sve one baladice u metalu, posebno one u power metalu koje znaju zvucat dozlaboga cheesy. E, Nevemore je jedan od zaista zaista zaista rijetkih bendova koji zna pisati ozbiljne, osjecajne i heavy balade. 'Dreaming neon black' je, mozemo to tako rec, bila prva.

•  Ok, proceduru ste vec skuzili: slijede dvije sa 'The politics of ecstasy'. I opet, '7 tongues of god' bila je ocekivana, ali 'The learning' sigurno nije. Po prvi put na koncertu Warrel je svirao gotovo nepracen instrumentima i zvucao je prokleto osjecajno i uvjerljivo. (Dobro, sad bih ja tu mogao rec da je 10 minuta, koliko je izdvojeno za ovu stvar, moglo biti utroseno i na bolji nacin, ali tko sam ja da sudim...)

•  Jos malo o Dane-u: iako je slabo komunicirao s publikom, iako on ne radi nista pametno dok ostatak benda instrumentira (tj. ceska se po bradici), sama njegova pojava (oci) i njegov vokal toliko zrace karizmom da je to strasno. Tip je kul za popizdit.

•  Kad smo vec spomenuli balade - najbolja na zadnjem albumu zvana 'Sentient 6' odsvirana je bogovski kako i treba. 'Trained, I see imperfection in your race...'.

•  Ok, vec se polako blizimo kraju. Sto se tice instrumentalne sekcije, ako izuzmemo sjebani kraj na 'Dreaming neon black' (kojeg su i samo skruseno priznali), Loomis i Smyth su odsvirali sve u notu savrseno. Bilo koja solaza, name it, na koncertu sve cisto odsvirano uz benganje, naravno. Nista bez toga.

•  Na 'Sound of Silence' vec su picili mosh-pitovi, dok su svi moguci poderali grlo na naj.baladi.ever 'Heart collector' tijekom koje je Warrel publici dao pjevanje dio refrena.

•  Eto, kraj regularnog dijela koncerta i Warrel se obraca publici: 'Ok, now well go to that side, and youll make as much noise as possible, and well come back'.

•  Naravno, noise je napravljen bez jebe.

•  Slijedi jos jedna nova stvar - sad vec kvtlna 'This godless endeavor': ta stvar ima sve, agresiju, melodiju, riffove, vokalne linije, atmosferu, dok je onaj zadnji scream ('Welcome to the end my friend, the sky lies open') bio za najezit se.

•  I za kraj - 'Enemies of Reality'.

OUTRO:

•  Da, sad kad opet citam tekst, ispada ko da je na bini stajalo neko nezemaljsko savrseno cudo.

•  Je.

•  Stajalo je.

•  Bend nije razocarao nikako.

•  Atmosfera i muziciranje bili su na visini, bend karizmatican iako je pomalo nerealno bio cijeli dogadjaj. Nevermore na bini?? Nemoguce.

•  A set-lista? Hit do hita. Bend nije nikako mogao fulat sto god odsvirao.

•  I nakon tih 90 minuta svirke, da su svirali jos tri puta toliko, htio bi jos i jos. Kao i svatko tko je bio u dvirani tu vecer.

•  Nezaborvano.

Set-lista Nevermore:

Born
My Acid Words
Bittersweet Feast
Narcosynthesis
The River Dragon Has Come
Beyond Within
Dreaming Neon Black
Seven Tongues of God
The Learning
Sentient 6
Sound of Silence
The Heart Collector
Final Product
This Godless Enedeavor
Enemies Of reality