Euforija oko ovog spektakularnog showa zapocela je mnogo prije nego sto je objavljena europska turneja Nine Inch Nailsa za 2007. godinu. To je bilo totalno neocekivao od strane fanova, pogotovo onih koji jos nisu imali prilike uzivo vidjeti jedan od najvecih industrial bendova danasnjice. Proslogodisnja turneja With Teeth nije dolazila nigdje blizu nasih krajeva stoga je ovo bila jedinstvena prilika da se NIN vidi i dozivi uzivo. Turneja objavljena krajem 10. mjeseca prosle godine bila je gotovo cijela rasprodana nakon samo 10-tak dana otkako su karte pustene u prodaju, stoga ne cudi da su neki od datuma bili naknadno ubacivani u raspored ne bi li sto veci broj ljudi mogao prisustvovati tom spektaklu. Nabavka karata za koncert u Becu je zapocela sa velikom euforijom. Frend i ja smo medju zadnjima nabavili karte za ovaj datum koncerta ne znajuci da ce naknadno objavljeni koncert biti i 30.3. u istom prostoru. No, svejedno bili smo presretni sto smo ugrabili karte upravo za prvi dan Beckog koncerta. Nine Inch Nails na ovoj turneji nisu promovirali nijedan album posebno, jer je set lista koju su odsvirali na koncertu bila kombinacija svih albuma i faza u bogatovom Reznorovom stvaralastvu.

Polazak iz Zagreba prema Becu zapoceo je u cetvrtak u 8 ujutro na zagrebackom autobusnom kolodvoru, kamo se sakupila ekipica od samo 8 ljudi koji su taj dan isli na koncert. Upoznavanje sa ostatkom ekipe i razglabanje o svemu i svacemu ucinilo je put do Beca zanimljivijim i veoma kratkim, uz par usputnih stanki na kojima su se poneki opskrbili sa potrepstinama (ovaj put se nije radilo o alkoholu, hehe). Dolazak u Bec u ranim poslije podnevnim satima iskoristili smo za malo razgledavanje grada, ispijanje pokojeg pica u Irish Pubu, posjet svakojakim shopovima i naravno nezaobilaznom super marketu kamo smo nabavili ''gorivo'' za nastavak dana. Vrijeme za polazak prema cuvenom Gasometeru s kojim smo imali malih problema oko njegovog pronalazenja proslo je na svu srecu u najboljem redu. Gasometer se nalazi malo izvan centra Beca i prostor je bivse plinare koji je posebno uredjen za koncertna zbivanja. Impresivna konstrukcija Gasometera izvana odaje dojam raskosnosti ispred cijeg se ulaza vec smjestio poprilican broj NIN fanova. Do otvaranja vratiju djelilo nas je jos dosta vremena koje je proslo u opcoj euforiji tako da smo skoro gresko upali u Gasometer preko The Spiral fan cluba.
Vrata se otvaraju tocno u 19 sati, medju prvima ulazimo u kruznu konstrukciju i dolazimo u veliku dvoranu kruznog oblika i zauzimamo najbolja polozaje odmah do stage-a. Iako nas je do koncerta djelilo jos sat vremena nismo se htjeli micati da ne izgubimo tako dobra mjesta. Stage je za to vrijeme bio spremljen za predgrupu Ladytron koja je imala ulogu zabavljati publiku dok se dvorana do kraja ne napuni. Nikad prije nisam cuo za engleski sastav Ladytron i moram priznati da me njihova glazba uvelike odusevila. Kombinacija electro, pop i industrial glazbe koju oni sviraju veoma je zanimljiva. Lagani ritmovi na bubnjevima, sa tu i tamo ubacenim brzim prijelazima, lagani gitarski riffovi sa klavijaturama i sampleovima cinili su neopisivu atmosferu za vrijeme trajanja njihovog nastupa. Pozornost u bendu su plijenili njezini zenski clanovi, narocito vokalistica Aroyo i basistica Marnice. Na video zidu iza njih su se vrtile crno bijele snimke nekog filma koji je uvelike stvorio performance veoma zanimljivim. Jedina zamjerka bila je slaba koreografija, no posto nisam bas upoznat sa samim bendom necu im to uzimati kao veliku kritiku. Ladytron su svirali nesto manje od sat vremena, tako da su odradili repertoar od oko 8 pjesama sa naglaskom na zadnji album Witching Hour ako me pamcenje dobro sluzi.

Svijetla se gase i stage se u veoma kratkom roku potpuno transformirao u NIN-ovski. Tehnicari su u velikoj uigranosti poslagali svu potrebnu opremu i nemjestili osvjetljenje i sve ostale sitne stvarcice koje su se kasnije pokazale veoma efektivnim. Svijetla se gase i na stage-u se pojavljuju svi clanovi Nine Inch Naisla medju kojima sam prvo zamjetio Twiggy Ramireza bivseg Masnonovog basista, i naravno odmah poslije legendarnog Trenta Reznora. Izgledao je potpuno drugacije nego sam ga zamisljao, nizak, kratko osisan i malo nabildan, ali cim je uzeo mikrofon u ruke znao sam da je to ipak on. Koncert su otvorili pjesmom Somewhat Damaged sa albuma Fragile uz impresivni lightshow od kojeg se na par momenata moglo i oslijepiti. Nizajuci najvece hitove kao sto su March Of The Pigs, Something I Can Never Have, The Day The World Went Away moglo se doslovno osjetiti sve emocije i energiju koju je Trent Reznor prenosio na publiku. Posebno mi se svidio momenat kad su prije pjesme Eraser Trent i ostatak njegove ekipe iznad stage-a njihali reflektore koji su ih postepeno obasjavali u potpunom mraku. Jedan od higlightova je naravno bila i pjesma Hurt koju je Trent sam otpjevao sa klavijaturama da bi se pred njezin kraj cijeli bend ukljucio. Na toj je pjesmi cijela dvorana od oko 8000 ljudi je pjevala zajedno sa Trentom Reznorom stvarajuci predivnu atmosferu upotpunjenu emocijama. Izmedju svih ostalih pjesama izdvojit cu jos premijerno odsviranu pjesmu Survivalism sa novog albuma Year Zero kao i obradu Joy Divisiona Dead Souls koju uopce nisam ocekivao. Koncert su zatvorili odlicnom adrenaliskom pjesmom Head Like A Hole uz naravno odlican lightshow i stage performance.
Pohvale osim Trentu Reznoru, koji je za vrijeme nastupa na ponekim pjesmama svirao gitaru, klavijature i u isto vrijeme i pjevao, idu i bubnjaru Joshu Freeseu iz A Perfect Circle-a. Ostatak ekipe koji je svirao s njime su klavijaturist Alessandro Cortini i gitarist Aaron North koji je pokazao kako se vlada gitarom vitlajuci je oko sebe, bacajuci je u zrak i na kraju razbijajuci je. Uz Trenta Reznora i on je uvelike potpomogao da na stage-u ne bi nedostajalo energije. Kontakt sa publikom je bio veoma dobar jer je Trent u jednom trentuku bacio mikrofon u prve redove i dao nam priliku da do kraja ispjevamo pjesmu Suck (''how does it feel!!!'').
Kraj koncerta je uslijedio nakon dobra dva sata svirke i nakon odsviranih oko svojih 20-tak ponajboljih pjesama sto svakog pravog NIN fana ne moze ostaviti ravnodusnim.
Ocemo jos!!!

 

Nine Inch Nails - Set Lista:

Somewhat Damaged
Last
Sin
March Of The Pigs
Something I Can Never Have
Ruiner
Closer
Burn
Gave Up
Help Me I Am In Hell
Eraser
Wish
The Big Comedown
Survivalism
Only
Suck
The Day The World Went Away
Dead Souls
Hurt
The Hand That Feeds
Head Like A Hole