|
Sinoć je zagrebački Boogaloo napunila Opća Opasnost hard rockeri iz Županje koji su na sceni ni manje niti više nego 19 godina – u biti bend nije na sceni svih 19 godina jer su dosta godina bili posve neaktivni pa su tek su lani (dupkom) napunili Boogaloo.
Tamo negdje u 11. mj sam bila na njihovom koncertu u Pauku i oborili su me s nogu, a išla sam s popriličnom namjerom da jednom drugom bendu koji je bio sa mnom pokažem da način kako to radi Opća nije način kako se stvara masa publike za stadione (to je htio ovaj drugi band). Eh, ali da je image Opće ono "bajkerski" i da to nema nužno mnogo pristalica (mislim u širem smislu "stadionskom") to je isto istina....
Ipak, najbolji pokazatelj nečije vrijednosti je kada ti koncert (ili izvođač to jest) jako šugav dan pretvori u to da dođeš doma izuzetno dobre volje – to nešto znači. To zapravo znači prokleto mnogo.
Publika se već relativno rano (za petak uvečer) počela sakupljati i greške nije bilo na koji koncert se ide – sve puno majici Opće Opasnosti, pa ako to nije vjerna publika onda ne znam što jest. Atmosferu je zarijao tamburaški orkestar Patria. No prava je ludnica nastala izlaskom Opće Opasnosti, pa sve da ti taj bend i njihova glazba nisu nešto, adrenalin radi big time.
Opća je ovaj koncert iskoristila da ujedno predstavi nešto od materijala sa novog albuma „Virtualni novi svijet“ koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Ako je sudeći prema onome što smo čuli sinoć uživo nekog većeg odmaka u stilu neće biti, no predstavljene pjesme imaju potencijal zaraznosti, dakle pripremite se na hitove.
Naravno da je Opća Opasnost naštancala sve svoje hitove pa je tako koncert potrajao na dobrih preko dva sata na opće zadovoljstvo publike, dečki znaju da su tu radi fanova koji ih kao što je već rečeno vjerno slijede i najmanje što pravi bend može napraviti jest fanovima uzvratiti istom mjerom.
Koncert su zaključili s kultnom „Jednom kad noć“ no tek je nakon nje nastala prava zaglušna galama, nije bilo nikakve šanse da se okupljena publika raziđe pa su se dečki vratili s „Nebom“ i „Treba mi nešto jače od sna“ i na kraju za finale uspješni „svepjevajući“ posljednji singl „Uzalud sunce sja“, koji će se također naći na novom albumu.
Secirajući tehnički dio bilo bi pomalo besmisleno jer Opća Opasnost itekako zna svirati, zvuk je više manje bio stvar nijansiranja, light je stvar majstora kluba pa nam ostaje ono najbitnije: sposobnost benda s naglaskom na frontmana Pere Galića da zgrabi svojim nastupom publiku i „usiše ih“. I tu nema greške. Pero to radi besprijekorno, kao i ostali – svatko od njih sa svojim mikro mimikama ili obraćanjem publici čini cjelinu koja pobijeđuje, barem u okružju koncertne dvorane.
|
