Puno se mjeseci cekalo na 20. travnja, datum za koji je bio najavljen Paganfest, jedan od najvecih folk metal dogadjaja godine. Cinjenica da se zbog ovog koncerta moralo potezati do Graza nikom od nas nije predstavljala problem - nastupi Tyra, Eluveitiea, Moonsorrowa, Korpiklaania i Ensiferuma pokrenulo bi nas i mnogo dalje. Dan je bio kao stvoren za put. Ekspedicija od nas 17-ak iz svih krajeva Hrvatske (a i šire), rasporedjeni u dva auta i jedan kombi, oko 12 i pol je krenulo iz Zagreba. Na slovenskoj granici nismo imali previse problema, iako je pandur vrlo predano morao zabiti nos u svaki kutak auta. Sloveniju smo prosli dosta brzo (:D), stajuci samo na benzinskim stanicama e ne bi li se podmazali pivom, pa smo u Graz stigli dovoljno rano da podignemo karte i odemo dalje podmazivati grlo u obliznji park. Blizio se pocetak manifestacije, pa smo lagano krenuli prema Orpheumu, koji je zaista dojmljiv koncertni prostor. Orpheum je zapravo kazaliste iz kojeg su izvađene stolice, a akustika mu je, u skladu s tim, izvanredna. Druga mu je velika prednost sto je stepenasto gradjen, pa tako mozete stajati i u zadnjem redu, a opet vidjeti sve sto se dogadja na stageu.
U samoj dvorani bio je i stand s merchandiseom, na kojem se moglo naci po nekoliko modela majica svakog benda, kao i majica festivala. Cijena majica s kratkim rukavima bila je 20 eura, no motivi na njima nisu bili pretjerano zanimljivi, pa sam se udaljio pogledati prvi bend.
Koncert na Paganfest turneji otvara special guest bend koji se mijenja u svakoj zemlji, a u Austriji je to bio domaci bend Heathen Foray. Medjutim, oni su bili toliko losi da smo se nakon vrlo kratkog vremena vratili van. Vokal je bio los, u totalnoj disharmoniji s ostatkom benda, zvuk pun šumova, glazba (na prvo slušanje) nezanimljiva.
Nakon njih, upadamo na svirku Tyra, pomalo progresivnih viking metalaca s Farskih Otoka. Kao i na koncertu prije godinu i pol u Zagrebu, ostao samo pod dojmom da publika (osim par pojedinaca) ne pokazuje previse interesa za njih, sto je u neku ruku i logicno s obzirom na velika imena koja nastupaju iza njih. Medjutim, Tyr je svoj koncert odradio odlicno, uspostavio dobar kontakt s publikom i pruzio lijepu uvertiru u ono sto slijedi. Svirali su po jednu pjesmu sa svakog albuma (ukljucujuci i novi), a sjajnu atmosferu postigli su himnicnom Hail to the Hammer. Nakon pola sata svirke, Tyr se povlaci, a pozornica se priprema za jedan od najiscekivanijih bendova veceri - Eluveitie.
Ubrzo se osam clanova Eluveitiea pojavljuje na stageu i zapocinju s hitom Inis Mona s novog albuma ''Slania''. Nailaze na fantastican prijem publike, iz prvog reda se vijori hrvatska zastava, a na licu violinistice Meri (porijeklom Hrvatice) vidi se posebna  ushicenost. Sama svirka i setlista Eluveitia bila je odlicna, zvuk jasan a posebne pohvale idu i toncu, koji je budno pazio i pojacavao pojedine instrumente u trenucima kad bi bili tisi od ostalih. Odsvirali su i podjednako dobre pjesme, Gray Sublime Archon, Your Gaulish War, Bloodstained Ground i The Somber Lay, Tegernako a Of Fire, Wind and Wisdom pjevac Chrigel posvecuje upravo nama Hrvatima. Nakon impresivnog showa dvoranom se orilo 'Ocemo jos!!!, no bisa nazalost nije bilo, jer su se svi bednovi pridrzavali tocno odredjenog rasporeda sviranja.
Nakon Eluveitiea, na stageu se pojavljuje Moonsorrow, a ja dobivam priliku da iz prvog reda, uz hrpu Talijana, uzivam u koncertu. Oni se opet pojavljuju bez Henrija Sorvalija (Trollhorn iz Finntrola) na gitari, a otvaraju s Rauniolla. Nakon nje razvalili Kylan Paassa, no austrijska publika se nije bas pretrgala od benganja. Razlog tomu mozda valja potraziti u samom drzanju Moonsorrowa na stageu. Naime, gotovo mehanicki odradjenim kretnjama i mizernim kontaktom s publikom, potvrdili su moje dojmove s koncerta u Mariboru prosle godine i pomalo ostavili dojam cak i bahatosti. Svirali su jos i Sankaritarina, Kuin Ikuinen (i to po prvi put na ovoj turneji), te Jotunheim, tijekom koje im se na stageu, kao gost vokal, pridruzio i dobro raspolozeni Jonne iz Korpiklaanija. Tehnicki gledano, pjesme su odsvirane gotovo savrseno, s kristalno cistim zvukom i bez gresaka, a posebne pohvale idu bubnjaru, koji niti jedan jedini put nije krivo udario bubanj, a uz to ostavio dojam nevjerojatne lakoce pri sviranju. Oni kojima je taj aspekt koncerta najvazniji nesumnjivo su u njemu uzivali, no nedostatak dobrog kontakta s publikom i dojam da su koncert odradili rutinski i nezainteresirano, u mojim je ocima bacilo sjenu na nastup jednog od meni najdrazih bendova.
Nakon Moonsorrowa na stage doslovno izlijece Korpiklaani. Bio mi je to cetvrti put da gledam taj bend i jos uvijek ih je podjednako zanimljivo gledati live. Na stageu su svi uvijek dobro raspolozeni i podjednako odusevljeni svakom publikom pred kojom nastupaju. Poceli su sa dobrom starom Cottages and Saunas i nagovijestili da ce opet stvoriti veselo ozracje. U nastupu su obuhvatili hitove sa svih albuma, poput Journeyman, Let's Drink, Hunting Song, Beer Beer, Happy Litle Boozer, Tulli Kokko i Pellonpekko. Jonne je i dalje vodio glavnu rijec, a imao je i solo tocku s bubnjem na stageu. Publika je bila osjetno aktivnija nego na ostalim bendovima, bilo je benganja, plesanja, polijevanja pivom, no, po mom misljenju, nisu uspjeli nadmasiti publiku na koncertu Korpiklaanija u Zagrebu. Moram priznati da me umor vec pomalo dotukao, pa sam izasao netom prije kraja koncerta, propustivsi ujedno i dio svirke headlinera turneje, Ensiferuma.
Na Ensiferum sam usao manje-vise informativno, buduci mi njihova muzika nije pretjerano zanimljiva. Medjutim, svakako im moram odati priznanje za fantasticnu atmosferu koju su naslijedili od Korpiklaanija a uspjeli cak i vise pojacati. Energican i dinamican nastup, s odlicnim prijemom publike (po majicama na ljudima sam zakljucio da je vecina njih dosla upravo zbog Ensiferuma). Od ekipe iz Hrvatske saznao sam da je setlista izgledala otprilike ovako: One More Magic Potion, Guardians of Fate, Lai Lai Hei, Ahti, Token of Time, Blood is The Price of Glory, Tale of Revenge, Victory Song, Treacherous Gods, s Battle Song na bisu. Sve u svemu, ostavili su odlican dojam (bolji i od nekih bendova koje aktivno slusam), a dozivljaji ekipe nakon koncerta to su definitivno potvrdili.
Umor je ubrao svoj danak, pa sam prije samog kraja showa izasao vani pricati s ekipom iz bendova koji su ranije svirali. Najzabavniji su bili Meri iz Eluveitiea i Jarkko, basist Korpiklaanija, koji nam je dao par savjeta glede bivanja u sauni, valjanja po snijegu i kupanja u zamrznutom jezeru. Nesluzbeno smo doznali i razlog zasto je Korpiklaani tako ubrzano izdavao albume - navodno su bili nezadovoljni uvjetima u Napalm Recordsu, no morali su ispostovati ugovor, pa su htjeli to sto prije okoncati. Tocno u 23.30 bendovi su morali krenuti dalje, jer ih je od iduceg odredista dijelilo 850 km, a to je ujedno znacilo i da bi mi trebali krenuti natrag. Svi su bili puni dojmova iz Graza i vec je u planu iduci pohod - atraktivna Heidenfest turneja u 11. mjesecu.