Eto, uz Mocvaru, Pauk, Tvornicu i Boogaloo u Zagrebu smo dobili jos jedan prostor u kojem ce se, kako kazu, sve cesce poceti odrzavati metal koncerti. KSET. Nice! Zlatnu, srebrom-pozlacenu medalju s dodatnom opremom kao sto je fino prijanjanje uz prsa, vrlo (naglasavam ovo 'vrlo') mehka trakica da ne nadrazuje vrat i mali mozak premazana bojama koje niti najjaca norveska Blashyrkh oluja ne moze isprati i, naravno, vjecna slava i zahvala upisana u svjetske metal anale za 'Prvi i najzesci metal bend koji je do sada krocio nogom na sveto tle KSET-a' ide nizozemskom death metal bendu Sinister! Ako ti nije cast, ona zaista ne znam. I sad vec poslovicno, par srocno srocenih recenica o samom prostoru.

Buduci da je na mnogim koncertima veoma upitno koliko ce se zainteresirane raje okupiti u za to predvidjenom prostoru, KSET (u nastavku skracenica 'kset') je prilicno zahvalan prostor. U naizgled mal prostor moze se nasilu natiskati i preko 300-tinjak ljudi (ukljucujuci i balkon), ali i i pri puno manjem broju prisutnih se stjece dojam solidne popunjenosti. Opticko/prostorna varka, ali bolje tako nego da zjapi prazno. Prema neprovjerenim informacijama, za ovaj nastup je u pretprodaji prodano 150 karata i jos na tu brojku dodajte 50-70 ljudi i eto koliko je ljudi pohodilo 'sveto tle kseta'. Nije lose! Sam Sinister je death metal povijest pisao na pocetku svoje karijere (kao i najveci broj death metal bendova). 1992. i 1993. godine izdani 'Cross the Styx' i 'Diabolical Summoning' su njihova remek-djela, dok ni minjak 'Bastard Saints' ne zaostaje prevec. Nakon toga bend upada u mnostvo line-up promjena (od kojih je najinteresantniji dolazak agresivne djevojke Rachel Heyzer za mic) i side-projekata, te izdaje par albuma koji nisu na razini starih izdanja. Standardna boljka. Slijedi neminovno – bend se raspada u paramparcad. Ipak, prosle godine bend se 'kao feniks dize iz pepela' (iznimna peoticnost ukljucena), dolazi do n-te prilagodbe postave (dosadasnji bubnjar i kamen-temeljac postave Aad prelazi na vokale, dok basist Alex Paul prelazi na gitaru). I eto ih s novim albumom 'Afterburner' na euro turneji. I to bi bilo to mislim.

Gledajuci popis predgrupa, imam opasno precizan feeling da je organizaotor imao za misao vodilju okupiti najbolje predstavnike hr, slo i bih zesce scene. Za svaku pohvalu, jer rijetko se na istom mjestu srecu: najpopularniji BiH death metal bend u nas – Toxicdeath, slovenski zajebantski-babagrind Dickless Tracy i mladi, ali veteranima popunjeni hvaljeni osjecani War-Head. A da li su sami bendovi opravdali svoju reputaciju? Kupite 7 godisnjih pretplata na Laso&Colt i doznajte u dogodovstinama vasih i nasih omiljenih vestern i istern junaka! Drugacije receno, u recima koji slijede.

Nazalost, kset ima ograniceno radno vrijeme na 00.00h sto znaci da pomaci u satnici ne cine dobro ni bendovima ni publici. 15-20 minuta nakon zakazanog vremena pocetka Toxicdeatht-a (pol9), cetvorka izlazi na stage. Decki su cesta pojava na hrvatskim binama, pa je i meni ovo 4 puta da ih gledam. Konstantni line-up, offical album vani vec neko vrijeme ('Contamination') i cesti nastupi uveli su rutinu i sigurnost u nastup Bosanaca. Crunchy live zvuk (posebno gitara) omogucio je da postava ima mozda i najbolji zvuk te veceri, jer je posebno istaknuo odlicnog gitaristu i njegove solaze. Dakle, tehnicki samouvjeren death metal i solidan nastup! (Decki upravo rade na novom albumu)

Dickless Tracy je bend koji do sada nije bio previse poznat hrvatskoj publici. Ovih Slovenaca se sjecam s njihova nastupa na oprostajnoj The Crown turneji u Ljubljani. Cetvroka je tada bila energicna, spontana, zabavna i vise grajnderska no na ovom hrvatskom nastupu. Mozda zato sto je postava bila u durgacijem line-upu ili radi atmosfere u ksetu. Ipak, bend nikako nije podbacio! Od zadnjeg puta kad sam ih gledao krajem 2003.godine, tadasnji basist KeljGrinder se s basa prebacio na lead vokale i gitaru i predstavlja glavnog entertainera sa humornim upadicama 'Hala Bedekovcina!' i 'Hvala Wacken!' i malom pricicom o svakoj pjesmi prije izvodjenja iste. Bend je mozda malo prestaticno izveo svoju set-listu, ali kako su pjesme prolazile publika se sve vise otvarala pa se pred kraj nastupa zestoko bengalo. Trejsijev spoj death metala i grinda u nekim me dijelovima podsjeca na Autopsy, ali svaka podudarnost je nestala pri zavrsnoj pjesmi nastupa kada pjevac na sebe navlaci masku koja je spoj Slipknota i black metala i zapocinje standardna zajebancija benda na black metal. Uistinu zabavno, posebno kad pocne clean pjevanje i isprdavanje svih viking-norveska-ne-znam-pjevat-al-to-je-ionako-staronarodni-clean-napjev pizdarija. Nakon sto je pjesma zavrsila, bend je s bine otpracen ogromnim skandiranjem.
War-Head je, nazalost, bio gubitnik ove veceri. I to ne svojom krivicom. Osjecki thrasheri predvodjeni novim vokalom, Igormeisterom, tu vecer su za najveceg neprijatelja imali tehnicke probleme. Prvo je gitarist Vladimir imao problema s drzacem gitare (onim remenom, ne znam kako se to zove dovraga) pa dok se to sredilo, pa dok je krenulo tehnicko ustimavanje izgubilo se puno na vremenu i jos su na to prijasnji bendovi svi kasnili s nastupom pa je koncert benda sveden na samo 4 pjesme. Steta. Same thrash/death metal pjesme postave su izrazito kvalitetne sto se moze prepoznati i na jedinom demu benda ('Demo 2004') i tu se nema sto za zamjeriti, ali te veceri zvuk benda je bio uzasno prazan. Gitara je ili bila gadno pretiha ili je mikrofonija znala biti nepodnosljiva. Jos su na to bubnjevi i vokali bili preglasni pa sve to nije zvucalo reprezentativno za bend. Ali bilo je interesantno s kraja kluba gledati kako se malo malo netko iz publike bijesno okrece i gleda u tonca tipa 'jes ti gluv?' i 'danas ti je zadnji dan zivota'. Smijeh. Eto, nadam se da ce se u buducnosti bend zagrebackoj publici predstaviti u sretnijem okruzenju.

Na kraj je Sinister sa svirkom krenuo tek sitno poslije 23h sto znaci da je nastup trajao oko sat vremena. Nekom predugo, nekom prekratko. Ovaj puta se posebno pazilo na postavljanje zvuka prije no sto se krenulo, sto je rezultiralo cist solidnim zvukom glavnog benda veceri. I prvo da kazem da je njihov nastup bio kaotican ko u stare dane. Nakon kutnog intra s 'Cross the Styx' albuma i prve stvari (neam pojma koje) publika je doslovno popizdila i ostala takva vecinu koncerta. Zestoko se razbacivalo i na poznate i na nepoznate stvari, mosh-pitalo se do polovice dvorane, a cetvorka na stageu je ocito uzivala u tome. Ipak, uvijek se nadje dvojica, trojica likova koji ce pretjerat s razbacivanjem ostalih (citaj: nemaju pojam sta svira al su dosli ispraznit energiju) i na njih nadodajte jos dvojicu celavih izbacivaca koji ocito jos u zivotu nisu bili na metal koncertu i ne znaju kako se ophoditi prema ekipi i rezultat je da je par nevinih prilicno brutalno izbaceno van zajedno s troublemakerima. Najbolje su, naravno, legle stare stvari kojih nije bilo bas previse u set-listi: izvrsna 'Sadistic Intent', kultna 'Cross the Styx', 'Epoch of Denial' s minjaka i 'To Mega Therion' kao zadnja pjesma dana. Novopeceni vokal Aad je bio solidan, iako se vidjelo da mu fali frontmenskih osobnosti (ograniceni stage-acting, ali to bi se moglo pripisati zestokoj vrucini na stageu jer je s lika doslovno c-u-r-i-l-o), novi basist je vrlo samouvjereno odradio svoj dio posla i k tomu je konstantno bengao, dok je takodjer novi bubnjar bio najjaca karika benda. Takodjer, razumijem zasto neki ne vide Sinister u novijoj fazi kao vrh death metala. Poneki riffovi i strukture 'novih' pjesama su bile u najmanju ruku 'errrrr' dok se i za gitaristu dobivao tu i tamo osjecaj da mrljavi na gitari. Dakle, jos su svirali i 'Altruistic Suicide', 'Man Down' (dobra!), 'Afterburner', 'Into the Forgotten', 'Enslave the Weak' isigurno jos stosta. Dakle, Sinisteri su solidno odradili i mozda bi sjela jos koja starija stvar da je bilo vremena. Nekom se svidjelo, nekom ne, ali kako je sacici najodanijih odgovaralo dokazuju chantovi 'mi hocemo jos!' davno nakon sto su se svjetla popalila.