Sad kad su sva četiri benda „velike četvorke“ gostovala u Lijepoj Našoj red je da nastupi i drugi krug njihovih gostovanja. Dok se na ponovne dolaske nekih bendova čeka i kao na ponovni dolazak Krista svemoćnog na Megadeth se tko bi rekao čekalo samo godinu dana a kud će bolji povratak nego kao „predgrupa“ Slayeru kojeg ipak malo dulje iščekujemo na ovim prostorima.

Iako je prostor okolo Arene stvarno ogroman i teško se može procijeniti stvarna brojka ljudi raštrkanih po okolnim parkiralištima vidjelo se da s brojkom nešto ne štima. Naime, obistinile su se glasine da je prodano svega 3-4 tisuće karata al računam si da ih možda već ima unutar pa ne brigam oko tog već srknem još koji gutljajčić za nastavak ali jebat ga…ipak samo (po mojoj procjeni) 3500 ljudi…ajde dosta, a i dobro da je pozornica pomaknuta prema centru da se barem malo smanji prostor i da ne izgleda kao da je utakmica Cibona – Borik Puntamika.

Ulaskom u Arenu već negdje oko 21h čuo sam da netko svira unutra ali je zvuk totalno nerazumljiv da sam mislio da su još Malehookersi na repertoaru pa sam se iznenadio vidjevši Mustainea koji (navodno :D ) pjeva uvodnu „Trust“ no ja vam to ne mogu sa sigurnošću potvrditi ni demantirati jer mi je izgledalo da samo otvara usta u prazno…a moja su zjapila otvorena sa onim izrazom „koji ku**c???“. I valjda su imali sound check prije? Ali hvala Bogu tehničari su nešto uspjeli iskemijati do pravih stvari pa su im koncertne uspješnice „A Tout Le Monde“, „Symphony Of Destruction“ i „Peace Sells“ bile koliko toliko slušljive. Dave i ekipa su izišli i na jedan bis i otprašili brzinski „Holy Wars…Punishment Due“ i pokupili se a za drugi bis ekipa u prvim redovima i nije bila nešto zainteresirana jer se i nije baš trudila izvući ih već su iščekivali Slayer. Možemo sa sigurnošću konstatirati da se Megadeth vratio korijenima…u doba kad su nastupali kao predgrupe…nadamo se da će se vratiti kao glavna atrakcija jer su oni ipak prevelike legende da bi bili vodonoše.

Evo i konačne set liste koju sam uspio pohvatati u pauzama za WC i refuel pa vas molim da ispravite moje greške ako ih ima :D

1. Trust
2. In My Darkest Hour
3. Hangar 18
4. Wake Up Dead
5. 1320
6. Poison Was The Cure
7. Sweating Bullets
8. She-Wolf
9. Head Crusher
10. A Tout Le Monde
11. Symphony Of Destruction
12. Peace Sells

Bis:

      13. Holy Wars…The Punishment Due

Uz brzinski odlazak po novu zalihu osvježavajućih napitaka i rješavanje bioloških potreba uzrokovanih konzumacijom istih gledali smo užurbane tehničare kako rješavaju posljednje finese prije izlaska Slayera koji je u skladu sa uvodnom pjesmom najavio što će biti u idućih sat dva…krv, smrt i Slayer. Ludilo koje je nastupilo u prvim redovima ne može se riječima opisati čim je započeo “World Painted Blood” i možda je ono razlog što ja danas pišem report a ne redoviti cmarov “Andrija Jarak” stručnjak za kataklizme, Anternet, koji se je dobro držao prvih pola sata a onda je komunikacija prestala negdje pojavom potresa uzrokovanog pjesmom “Antichrist”. (Ante jesi čitav? :D) Raspirivavši svoju “mržnju” cijelim svijetom uz “Hate Worldwide” sasvim neočekivano me je razbudio i iz udobnosti tribine digao “War Ensemble” gdje sam na nogama dočekao kraj regularnog dijela uz “Season in the abyss” i “Snuff” a onda kad je koncert “gotov” slijedi bis sa četiri stvari zbog kojih je 95% ljudi tamo i došlo…onih 5% su zaštitari i drugo osoblje :D  “South Of Heaven”, “Raining Blood”, “Black Magic” i “Angel Of Death” kao šećer na kraju. 

Konačna set lista izgleda ovako (ako nisam što pomiješao):

1. World Painted Blood
2. Hate Worldwide
3. War Ensemble
4. Postmortem
5. Temptation
6. Dead Skin Mask
7. Silent Scream
8. The Antichrist
9. Americon
10. Payback
11. Season In The Abyss
12. Snuff

PAKLENI BIS:

13. South Of Heaven
14. Raining Blood
15. Black Magic
16. Angel Of Death

Ovaj koncert je sigurno jedan od onih koji će nekima biti sranje dok će ga drugi dizati u nebo. Činjenica je da sve ovisi zbog koga i čega ste došli. Iako je Megadeth podbacio realno gledajući od njih se i nije očekivao neki spektakl jer su praktički predgrupa Slayeru koji je na ovoj turneji “gazda”. I nakon 700km vožnje, potrošenih masu novaca mogu samo reći da je koncert bio dobar I vrijedio novaca i gnjavaže, doduše nisam se nikad zamišljao da gledam Slayer sa tribina u penzionerskoj pozi al koncert je bio odličan…bar meni a Izosport kojeg ločem danas cijeli dan dokaz je da je tulum bio pravi trešerski.