 Nizozemski Within Temptation posljednju je godinu jedan od medijski eksponiranijih bendova na hard rock/metal sceni. Bend se trenutacno nalazi na turneji promovirajuci studijski album . Najavni single vrti se u eteru svih eminentnih radio-stanica, a citavi je album korak dalje u odnosu na prethodni s kojim su zapoceli osvajanje Europe.
Album , koji prema mom misljenju stvarno zvuci zapanjujuce, producirao je Daniel Gibson koji je, uz potporu jednog od moskovskih orkestara i zborova, iz pjesama izvukao najbolje sto bend moze pruziti. Pun utisaka o albumu uputio sam se na koncert u Graz, odrzanom 18. veljace u prekrasnom prostoru Orpheum theatra. S obzirom da sam vec prisustvovao koncertnim dogadjanjima u ovom kazalisnom,  a ne klupskom prostoru, kako isticu ljudi koji tamo rade, znao sam da uspjeh koncerta ovisi iskljucivo o samom bendu.
Koncert je bio zakazan u 20 sati, a ovom je prigodom Within Temptation nastupao bez predgrupe. U dvorani koja prima 1000 osoba, prema mojim procjenama, publiku je sacinjavalo 800 do 850 osoba, a kako sam saznao, u pretprodaji je bilo prodano oko 650 karata. U jednom kutu dvorane nalazio se stand na kojem su fanovi mogli kupiti majice kratkih i dugih rukava, plakate i slicne sitnice vezane uz bend.
Pozornicu je prekrivalo veliko platno s logom Within Temptationa koje se spustilo nekoliko minuta nakon 20 sati. Prvo sto mi je zapalo za oko bilo je veliko platno u pozadini na kojemu su se tijekom cijelog koncerta vrtile projekcije. Sama pozornica, lijepo uredjena, tematski je pratila novi album, sto se moze vidjeti na slikama.
Najjaci je bendov adut glas pjevacice Sharon den Adel, koja je, kad nije pjevala, cijelo vrijeme koncerta plesala. Ritam sekcija bass (Jeroen van Veen) i bubanj (Stephen van Haestregt) solidno je zvucala, no dogodilo se ocekivano. Novi album toliko je producentski nabrijan i predobro zvuci da bi ga  bend uzivo tako mogao i odsvirati, tako da zvuk gitara (Robert Westerholt & Ruud Joile) i klavijatura (Martijn Spierenburg) nije uspio docarati atmosferu koju su ljudi stekli slusajuci album. Nesto bolja situacija bila je s pjesmama u kojima je, uz pratnju klavijatura, bassa i bubnja, naglasak na vokalu, ali u kojima nema gitara. Bend je svirao devedesetak minuta i izveo jedan bis.
Publika je odlicno reagirala na pjesme Ice Queen, Running To the Hills i Stand My Ground, ali ju je tijekom ostalih pjesama bend morao motivirati. Pokazalo se da Within Temptationu ipak najbolje 'leze' pjesme s prvog albuma koje zvuce zesce, a u kojima se u pjevanju Sharon pridruzio gitarist Robert. Zao mi je sto publika nije dozivjela bend u skladu s ocekivanjima. Within Temptation morat ce se naraditi da zadrzi status koji je stekao, kao i na sirenju svoje glazbe kroz druge europske zemlje. Put da steknu ugled jednog Nightwisha dug je, no imaju potencijala te se nadam da ce ga u buducnosti uspjesno realizirati.
|
