Tara je jedan od albuma koji su prosle godine u njemackom Hammer casopisu proglaseni kao najlosiji u 2001. godini. Nisam puno razmisljao o tome dok se album jednog dana nije nasao i na mome stolu. I sto se album cesce vrtio u mom playeru, to je meni bilo teze povjerovati u odabir njemackog casopisa. Jer ne sjecam se kada mi je jedan (okvirno gledajuci) black metal album ovako dobro sjeo kao ovaj.

Iako je ovo prvi album postave Absu koji sam ja do sada cuo, od prije mi je bilo poznato da su vodeci bend kada se spominje americka black metal scena i sa black metalom uspjesno spajaju thrash/speed metal. To nije iznimka niti na ovom albumu. Prva grupa koja vam moze pasti na pamet kada se kaze black/thrash je zasigurno Old Man's Child (raniji albumi!) ali Absu prilazi tom zanru puno brze, kompleksnije i inovativnije. Kao i sva njihova prijasnja izdanja, tako se i Tara zasniva na kompliciranoj okultnoj povijesti i sagama sto mozete zakljuciti i iz prilozenih naziva pjesama. Vec dugo, osnovu benda cini trojka: Proscriptor McGovern na bubnjevima, Equitant Ifernian na bassu i vokalima te Shaftiel na gitari. Nisam bezveze stavio bubnjara na prvo mjesto, jer Proscriptor je motor benda gledano sa glazbene, tekstualne i tehnicke strane. Ipak, svaki clan grupe u jednakoj mjeri je dao svoj doprinos na ovom albumu i njihov pojedinacni rad je jasno odvojen. Nesto kasnije o tome.

Prvo pogledajmo strukturu pjesama koja je (uz sitne iznimke) gotovo jednaka na svim stvarima. Pjesme zapocinju kratkim instrumentalnim uvodom, nakon cega slijede vokali, (tu i tamo poneki) refren, nakon cega dolazi srednji takodjer instrumentalni dio u kojem Proscritor pokazuje sve svoje slozene bubnjarske sposobnosti u cemu ga prati gitarist sa svojim brzim black/thrash riffovima ali u potpunosti bez ikakvih solaza ili vecih egzibicija na gitarama. Pjesma zavrsava slicno kao sto i pocinje. Da ne biste mislili da je sve to previse suhoparno, evo pregled par pjesama: "Tara" je prosjecan uvod na gajdama cime Proscriptor odaje pocast svojim skotskim korijenima, nakon koje dolazi "Pillars of mercy", ritmicna stvar koja pocinje kao mala kopija Slayera sa prokleto dobrim riffovima koji su melodijom obrnuti od refrena sto zvuci i vise nego dobro. Na "Shield with an iron face" potvrdjuje se koliko veliku ulogu ima i pjevac Equitant Ifernian svojim krestavim black vokalima koji nisu naporni tipa COF, nego se dobro slazu i cesto prate riffove cime se dobiva na ritmicnosti i povezanosti. Ta oznaka posebno vrijedi za meni dvije najbolje stvari na albumu, a to su "Vorago (Spell 182)" sa genijalnim thrash radom gitare i vokalnim linijama u srednjem dijelu i posebno "From ancient times (Starless skies burn to ash)" sa neprejebivim bubnjanjem Proscriptora bez kojeg ovaj album ne bi bio tako dobar kao sto je. Bilo to milijun sitnih prijelaza unutar svake pjesme, nevjerojatno brzi dupli bass bubanj ili neumorni osnovni ritam, dobit cete osjecaj da ovaj momak ima nesto vise od dvije ruke i dvije noge, uz sto je jos otpjevao par vokalnih linija na albumu od cega iskace stvar "Stone of destiny" u kojoj zvuci kao mladji brat King Diamonda. Jos samo par oznaka albuma: faze jedan i dva se medjusobno ne razlikuju, svaka sadrzi po dva instrumentala (gajde, klasicna gitara), sve pjesme odsvirane su u brzom tempu, a booklet je debelo upotpunjen fenomenalnim artworkom i slikama.

Dakle, ja zaista ne znam zasto omalovazavati ovaj album kada ce mnogi s njime doci na svoje. Ovo je glazba za one koji preferiraju brzu, kvalitetnu, razuzdanu, okultnu i nesto kompliciraniju glazbu koja ce vas na mnogo mjesta ostaviti bez daha svojom virtuoznoscu, sto posebno vrijedi za bubnjanje. Absu ovim albumom potvrdjuje vodece mjesto americkog black metal (a zasigurno i sire).

P.S. Zbog svojih sposobnosti, ne iznenadjuje cinjenica da je Procriptor bio u najuzem krugu za izbor nasljednika Paula Bostapha za bubnjarskom stolicom Slayera, ali mjesto nije dobio zbog paranormalnih kontura (sto god to znacilo). Kad smo vec kod toga, mjesto je dobio bivsi bubnjar Soulfly-a Joe Nunez, ali pazite sad ovo, mama mu je iz religioznih razloga zabranila da se druzi sa ostatkom Slayera, pa je mjesto na kraju ostalo slobodno. Nakon izlaska albuma, pjevac/bassist Ifernian napustio je bend. Ako se smatrate dobrim bassistom, pjevacem, zanimaju vas droge i okultizam, te kako oni kazu imate 'intelektualne snage', slobodno se javite na ovu e-mail adresu: absumanager@hotmail.com. U medjuvremenu, na mjesto drugog gitariste uskace Kashshapu.