Uz ovaj album me vezu lijepe uspomene i iako je prica bedasta, jednostavno ju moram podijeliti sa dragim Cmarovcima. Dakle, prije punih sest godina na dragom nam HRT-u vrtjela se kultna emisija zvana Metal Mania ciji voditelj je bio Hard Timeovac Pista. Tu i tamo dijelili bi neke CD-e. Jedno zimsko vecer, odlucili su svojim odanim gledateljima pokloniti novi album grupe The Abyss Summon the beast. Usput, Pista je ime albuma procitao umjesto 'samn d biist' kao 'samn d best' pa je ispalo kao da ovi agresivci sviraju neki prog-rock ili nest slicno. Anyway, meni je srce brze zakucalo i odmah sam im sklopio neko pismo gdje sam ih na sva usta nahvalio i jos puno gluposti. Sumnja mojih ukucana br.1: 'Zasto saljes pismo tamo? Mislis da ce ti to uopce procitati? Tupane jedan!'. Ali, moje metalno srce je bilo od celika i kucalo je snazno i nadao sam se da ce me Pista prosvijetliti. Za dva tjedna, gledam ja Metal Maniju kadli ono na njihovu stolu moje pismo. Sumnja mojih ukucana broj 2: 'Mislis da ce bas tebi dati CD? Naivcino jedna! Idi bolje nahrani svinje!'. Medjutim, upravo u tom trenu, blaga svijetla zraka pala je na Pistu (tj. bio je prosvijetljen! Kakvo cudo) i on je procitao moje pismo sa ponosom u glasu, te mi poklonio novi album grupe The Abyss. Kakva li veselja! Puknuo je sampanjac... ujutro, nakon mamurluka, pala je sumnja mojih ukucana br. 3: 'Mislis da ce ti ga odmah poslati? Tuko jedna! Neces ga dobiti za dva tjedna!'. Kadli ono ja sisao dolje, a ono odmah isti dan u sanducicu se bljeska velika zuta koverta sa mojim novim CDjem.... Zivjeli su dugo, bogati i u ljubavi bla bla... Dobro, sad mi je lakse.

Prijedjimo na vaznije stvari, a to je ovih trideset minuta black metala. Oni od vas koji aktivnije prate scenu, vec su prema clanovima banda mogli zakljuciti da se ovdje ne radi o nekom novom, mladom bandu. Bas naprotiv, The Abyss se sastoji od provjerenih metal zeceva, preciznije od clanova legendarne death metal (ili kako god zelite) postave Hypocrisy, samo na nesto izmijenjenim instrumentima. Mikael Hedlund koji je u Hypocrisyju zaduzen za duboke tonove ovdje 'pjeva', tj. vristi i svira gitaru, Lars Szoke, inace bubnjar takodjer siluje gitaru dok je mastermind banda Peter Tagtgren zaduzen za bubnjeve i bass.

Ovo je drugo izdanje ove postave koje se poprilicno razlikuje od debija "The other side". Dok je prvi album bio dosta depresivno obojan sa podosta gitarskih melodija i sporijih dijelova, Summon the beast je do srzi up-tempo black metal. Sve pjesme su nevjerojatno brzo odsvirane (Peter svira puno brze blastbeatove od Larsa, ali je slabiji tehnicar, tj. nema previse bubnjarskih prijelaza) i na cijelom albumu gotovo i nema dijelova koji nisu odsvirani izvan blast beata (!). To ce zasigurno oduseviti sve black metal fanove zeljne agresije, ali od polovine albuma monotonost uzima maha i ocjena bi bila nesto bolja da je ipak bilo malo vise raznolikosti.

Ipak, pjesme su vecinom zaista dobre ("The arrival", "Satans majestic empire"), dok tekstovi nazalost ne izlaze iz predvidljivog black metal okruzenja (sotona i ta sranja). Ako ste se zasitili onog 'black-gothic' metala sa klavijaturama bez agresije ili se samo zelite ispuhati, ovo je definitivno za vas. Samo imajte na umu, da ovo nije na kvalitetnoj razini nekih klasika grupe Hypocrisy, kao npr. "Hypocrisy" ili "The fourth dimension".